Mnogo ekstraktivnih aktivnosti je povezano s visokim razinama siromaštva, ekonomskom zavisnošću od dotoka kapitala iz razvijenih zemalja i političkom nestabilnošću. Ovaj fenomen je poznat kao „prokletstvo resursa“.
Od 1500 globalnih klimatskih politika, samo ih je 63 imalo stvarnog učinka. Eto gdje nas je dovela zelena manipulacija. Treba odbaciti kojekakve grandiozne projekte koji se samo maskiraju kao pozitivno djelovanje na životnu sredinu.
Nekadašnje udarenje uglja bilo je prljavo i opasno, ali i njegovalo ponos, druženje i umjetnost. Mogu li zajednice koje žive uz vjetroturbine i solarne ploče razviti vlastite oblike zajedništva i industrijske kulture?
Svjetski poznati ekonomista T. Piketty kaže da meta odgovora na klimatsku krizu mora biti klasna nejednakost, te poziva na oporezivanje luksuznih izvora emisija ugljen-dioksida.
Posljedice klimatskih promjena tjeraju sve više ljudi na migraciju. A međunarodno pravo je još uvijek opterećeno kriterijima iz doba Hladnog rata i nije u stanju ponuditi zaštitu klimatskim izbjeglicama.
Amazonske zajednice u Peruu organizuju se protiv uništavanja šuma koje provode ne samo biznisi, nego i industrija zaštite prirode po mjeri bogatog svijeta. Te priče nisu tako daleko od nas kako se možda čini.
Šta čeka radnike britanskih čeličana koje se zatvaraju usljed mjera za smanjenje emisija ugljen-dioksida? Kakvih pouka u tom procesu ima za radnike naših željezara, ali i rudnika i termoelektrana?
Zašto bismo željeli raditi sve više, za sve manje plate? Nije ni čudo što radnici ne vide koristi od rada kojim svoje šefove čine bogatijima, dok sami gladuju.
Vojske SAD-a i Velike Britanije zajedno duguju 111 milijardi dolara klimatske odštete – studija otkriva da su ove dvije vojske od Pariškog sporazuma 2015. godine proizvele oko 430 miliona metričkih tona emisija ugljen-dioksida.
