Žene Žuti prsluci 8. septembra protestuju protiv službene francuske politike. U Sarajevu tog dana Povorka protiv nasilja, a u Parizu protest protiv nasilja nad ženama i ženskog prekarijata.
Za Žute prsluke ste čuli, a znate li ko su Crni prsluci? Oni dolaze iz skupine migranata kojima je dozvoljeno useljenje u Evropu, ali bez papira, što Evropi obezbjeđuje prijeko potrebnu radnu snagu – vrlo jeftinu i ucijenjenu.
Zbog pridošlica koje je kriza u Siriji natjerala preko granice, stanovništvo Gaziantepa uvećano je za 30%. A ipak predstavlja model tolerancije i pragmatizma.
Žuti prsluci su mnogo više od scena bitaka s policijom u oblacima suzavca. Žuti prsluci su budućnost koju naši protesti i plenumi nisu ostvarili: izgradnja direktne, narodne demokratije kao put ka radikalnim promjenama poretka.
Demonstracije Fridays for Future niko više ne može ignorisati. Da bi zahtjevi demonstranata bili i ostvareni, minhenske ljevičarske organizacije predlažu širenje fronta.
Klimatski štrajk i protesti koji su mu uslijedili kao da konačno najavljuju udruživanje društvenih snaga i njihovih borbi, bez kojeg nema promjene sistema. Izvještaj iz Pariza.
Kako pokazuju i dokazuju iskustva s privatizacijama prirodnih resursa i vitalnih privrednih sektora širom svijeta, tranzicija u niskokarbonsku privredu – ili bilo šta drugo od opšteg značaja – ne može se povjeriti privatnom sektoru.
U Italiji se, nakon godina kampanje, spremaju parlamentarne rasprave o zakonu koji vodu i vodovode vraća narodu, pod javnu kontrolu, a pravo na vodu tretira kao temeljno ljudsko pravo.
U Bolonji anonimni članovi grupe Il Padrone di merda („Govno od gazde“) organizuju proteste ispred objekata poslodavaca optuženih za izrabljivanje radnika.
Prošle školske godine su za klimatsku pravdu štrajkovali studenti i đaci. Sada Fridays for Future ima ambicioznije planove: generalni klimatski štrajk.
Rat Saudijske Arabije u Jemenu oslanja se na unosnu trgovinu oružjem sa Zapada. Oružje je, međutim, nemoguće isporučiti ako lučki radnici odbiju utovariti brodove – što se već dešava u Francuskoj i Italiji.
Prvi državni štrajk protiv Bolsonarove vlasti okupio je na ulicama preko 200 brazilskih gradova više od milion ljudi. Mase su se suprotstavile planiranom smanjenju budžeta za obrazovanje od 30%, kao i najavljenoj reformi penzionog fonda.
Antifašisti u Rimu brane pokrete za pravo na stanovanje i same stanare. S druge strane, neofašistička stranka Casapound s nekolicinom mještana prijeti ženi kojoj je opština dodijelila stan. Prijete joj prvenstveno zato što je Romkinja.
„Ukoliko nešto hitno ne preduzmemo, ono što sam u Sredozemlju vidjela sa svog broda samo je naznaka budućnosti miliona“, piše kapetanica broda koji iz mora spašava izbjeglice i migrante.
Nasilje na granicama Evropske unije protiv migranata i izbjeglica nije incidentno. U pitanju je politika čuvanja granica koju Unija manje ili više eksplicitno odobrava, ali provedbu koje sasvim sigurno omogućava i podržava.
Po Izvještaju Greenpeacea, najnovija prijetnja svjetskim okeanima zove se dubokovodno rudarenje. Isto ono koje je jedno naše male jezero maestralno odbilo! Niste čuli za varešku Nulu? Onda je krajnje vrijeme.
Globalne migracije su dio istorije čovječanstva. U naše doba globalne migracije su prije svega dio istorije kapitalizma i njegovih posljedica po ljudske zajednice širom svijeta.
Na Erdoganovo insistiranje, lokalni izbori u Istanbulu su ponovljeni, ali je njegova AKP, vladajuća stranka u Turskoj, pretrpjela još teži poraz. Jesu li izbori dovoljni za spas demokratije?
Kako smo nasjeli na priču o brizi za okoliš kao odgovornosti pojedinca: Iza simbola koji je 1970-ih koristila borba protiv zagađenja stoje američki glumac talijanskog porijekla i – industrija napitaka.
Već decenijama SAD i druge zemlje bogatog Sjevera slijede program slobodnog tržišta, namećući ga zemljama u razvoju širom svijeta. Program je spektakularno propao, piše dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju J. Stiglitz. Šta da se radi?
