Evropske vrijednosti Evropske unije – između ostalog – podrazumijevaju i nemogućnost da se privatizacijom uništeni energetski sektor vrati u javno vlasništvo.
Argentinska vlada vraća u zemlju MMF koji je u Argentini već jednom uzrokovao ekonomsku i društvenu katastrofu. Mobiliše se širok front otpora: od starosjedilačkih grupa, preko feminističkog fronta do radničkih organizacija.
Makron protiv željezničkih radnika vodi sveobuhvatnu bitku koja se može porediti samo sa sukobima iz 1980ih između Reagana i vazduhoplovnih pilota, ili onim između Thatcherove i rudara.
Donosimo još priča o Žutim prslucima – jedan anarhistički pogled koji podsjeća na to da revolucije nisu muzejski eksponati nego uvijek prisutna istorijska mogućnost. Ma šta da se dalje bude dešavalo.
Žuti prsluci već tri uzastopne subote pred globalnom publikom održavaju proteste širom Francuske: preko 100.000 učesnika širom zemlje i najmanje 580 blokada. Bunt se širi i primjećuje se udruživanje raznih skupina koje su se našle na udaru Macronovih reformi po mjeri kapitala.
I u Njemačkoj sijeku stare šume radi rudnika uglja. I u Njemačkoj vrše pritisak na aktiviste. Ni u Njemačkoj ni drugdje demokratske formalnosti i procedure nisu dovoljno jaka brana kapitalizmu – naprotiv, u ovoj formi su tek instrument moćnika.
O Iranu se kod nas najčešće čuje samo u kontekstu odnosa ove države sa SAD-om. A ne zna se gotovo ništa o nedavnom valu štrajkova i protestima žena protiv konzervativne politike.
Radnici Googlea oborili ugovor kompanije s Pentagonom – ne zato što im uprava ima razumijevanja, nego zato što su se organizovali. I, kako kažu, idu dalje.
Fašizam postaje dio svakodnevice širom Evrope, pa i u Njemačkoj. Na primjeru Njemačke da se vidjeti koliko je suočavanje s prošlošću nestabilno i ograničenog dometa ako ostavi netaknutim društveno-ekonomski poredak koji leži u korijenu te prošlosti.
Ekološki osviješteno građanstvo san je mnoge naše nevladine organizacije i njenog donatora. Šteta samo što ne shvataju da je ekološki najsvjesniji građanin – prvenstveno borac protiv kapitalizma.
Nedavni kolaps mosta u Italiji nije slučajnost nego direktna posljedica privatnog upravljanja javnim dobrima – što je i kod nas sve popularniji model, iako je jasno da privatnik vodi računa prvenstveno o profitu, a ne o opštem interesu.
Nacionalni muzej Brazila praktično je nestao u požaru koji je (in)direktna posljedica budžetskih rezova. Kod nas muzeji ne trpe budžetske rezove – svakako ih jedva i ima među budžetskim stavkama.
Kako smo mehanizme demokratskog odlučivanja na temelju suočavanja i sukobljavanja argumenata (od kojih su neki uvijek valjaniji od drugih) zamijenili iscrpljujućim i beskonačnim usaglašavanjem stavova (uz uvažavanje i onih potpuno besmislenih) i tako nerijetko paralisali neformalne grupe i razvodnili radikalne zahtjeve.
