S engleskog prevela: M. Evtov

Britanska i vojska SAD-a zajedno duguju najmanje 111 milijardi dolara odštete zajednicama najviše oštećenim njihovim zagađenjem koje k tome i zagrijava planetu, izračunato je u prvoj studiji ove vrste.

„Zapanjujući su ekološki troškovi održavanja globalnog vojnog dosega oružanih snaga SAD-a i Velike Britanije”, kaže Patrick Bigger, direktor istraživanja u think-thanku Climate and Community Project i koautor ovog izvještaja.

Po Izvještaju, koji su objavili britanski thinktank Common Wealth i američki Climate and Community Project, dvije vojske su od UN-ovog Pariškog sporazuma 2015. godine proizvele najmanje 430 miliona metričkih tona ekvivalenta ugljen-dioksida, što je više od ukupne emisije stakleničkih plinova prošle godine proizvedenih u Velikoj Britaniji.

Da bi se nadoknadila šteta uzrokovana tim emisijama, američka vojska bi za potrebe međunarodnog finansiranja borbe protiv klimatskih promjena trebala platiti najmanje 106 milijardi dolara, a britanska najmanje 5 milijardi dolara, izračunali su istraživači koristeći jednačinu koju je 2021. godine sastavio istraživač s univerziteta Columbia.
 

Vojno-industrijski kompleksi ne smije biti pošteđeni

Autori kažu da je ova procjena, koliko god bola oči, „ekstremno konzervativna“.

„Htjeli smo steći dojam o minimalnom finansijskom opsegu klimatske odštete koje obje ove zemlje duguju zbog učinaka svojih vojnih operacija“, keže Khem Rogaly, istraživač u Common Wealthu i koautor ove studije. „Ali ovo je stvarno minimum.“

Jedan od razloga: procjene se baziraju na „nejasnim“ i „nepotpunim“ podatcima britanske i vlade SAD-a, budući da ti podatci ne uključuju većinu emisija iz opskrbnih lanaca ovih vojski. Brojke ne uključuju ni podatke iz 2017. i 2018. godine, za koje britanska vojska nije objavila procjene svojih emisija, te iz 2022. godine, za koju SAD još nisu objavile podatke. Vlade ne obračunavaju ni klimatske učinke određenih vojnih aktivnosti, poput – između ostalih – jedinstvenih svojstava goriva mlaznih aviona koja doprinose zagrijavanju.

Velika Britanija i SAD imaju neke planove za ispravljanje posljedica emisija svojih vojnih snaga.

No daleko od toga da se učinak na okoliš koji vrše vojske SAD-a i Velike Britanije svodi na zagrijavanje izazvano emisijama stakleničkih plinova, kažu istraživači. Društveni trošak emisija ne uzima u obzir učinak na zdravlje zajednica u blizini vojnih aktivnosti – od atola Bikini na Maršalovim otocima, gdje su nuklearna testiranja 1940ih i 1950ih izazvala tešku ekološku štetu, preko portorikanskog ostrva Vieques, gdje je američka mornarica decenijama hemijskog zagađivanja znatno povećala rizik od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti među lokalnim stanovništvom, do Iraka, gdje je osiromašeni uran koji je vojska koristila tokom Zaljevskog rata i invazije 2003. godine doveo do široko rasprostranjenih zdravstvenih problema, uključujući i urođene mane kod djece.
 

Basav Sen, direktor za projekte klimatskih politika u thinkthanku Institute for Policy Studies, naziva ovo istraživanje „ključnim“ i kaže:

Ogroman učinak vojske na okoliš
 

Istraživači nove studije kažu da su se posebno fokusirali na vojske SAD-a i Velike Britanije zato što su one još od industrijske revolucije „arhitekti moderne ekonomije zasnovane na fosilnim gorivima“.

Vojska SAD-a je najveći svjetski institucionalni emiter stakleničkih plinova i najveći institucionalni potrošač fosilnih goriva, prema dvjema odvojenim studijama iz 2019. godine.

Zahvaljujući uspješnom lobiranju SAD-a da se prekomorske vojne aktivnosti ne uključuju u Kyoto protokol, vojne emisije su od 1997. godine izuzete iz međunarodnih klimatskih sporazuma. To izuzeće je u Pariškim pregovorima 2015. godine tehnički uklonjeno, ali izvještavanje o vojnim emisijama nije učinjeno obaveznim.

Kako popraviti štetu

U Izvještaju se preporučuje da zajednički doprinos od 111 milijardi dolara ove dvije zemlje uplate u nezavisni fond za siromašne zemlje najizloženije učincima klimatske krize, s tim da najviše pomoći trebaju primiti regije najbliže vojnim infrastrukturama SAD-a i Velike Britanije.

Ta bi sredstva trebala doći iz vojnih budžeta, a obje bi ove zemlje trebalo obavezati da zatvore izvjestan procenat svojih baza, pišu autori. Kažu i da bi ove dvije države trebale stvoriti globalni program vojnog „superfonda“ za plaćanje raščišćavanja na lokacijama bivših baza „kroz direktna plaćanja, transfer tehnologije i obuku za terenske poslove.“

I od SAD-a i od Velike Britanije trebalo bi zahtijevati i sveobuhvatnu reviziju ekološke štete koju su izazvali, kaže se u studiji.

Obje ove vlade trebale bi neke svoje vojne i sektore proizvodnje oružja preusmjeriti fokusirajući se na zelenu proizvodnju, kažu autori. Pri tome su inspirisani iskustvima prenamjene pod vodstvom radnika, poput plana nastalog kad se britanska kompanija Lucas Aerospace 1970ih suočila sa smanjenjem proizvodnje, a radnici predložili prelazak na proizvodnju društveno korisnih proizvoda poput medicinske opreme i toplotnih pumpi.

Prošle godine je Ministarstvo odbrane SAD-a počelo proces rješavanja problema emisija iz lanca snabdijevanja, a 2020. godine objavilo da su svoje emisije smanjili za 23% u odnosu na nivoe iz 2008. godine (mada ni te brojke nisu uključivale visoke zagađivače: brodove, avione i borbena vozila). I britansko Ministarstvo odbrane je saopštilo da je smanjilo zagađenje i „svoju održivost povećalo“ u skladu s planovima Velike Britanije da do 2050. godine u svim sektorima postigne neto nulte emisije.

Ali „ozelenjavanje” vojske uz održavanje postojećih operacija nije dobro rješenje, kažu autori studije.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 06/11/2023.

FOTO:  Colin Lloyd - Unsplash