S engleskog prevela: M. Evtov

To što je generalni sekretar UN-a proglasio Izvještaj klimatskih naučnika „crvenim kodom za čovječanstvo“ kritično je upozorenje.

Dokazi izneseni u Izvještaju Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) govore sami za sebe: najtoplijih pet godina u novijoj istoriji, trostruko povećanje nivoa mora i globalno povlačenje glečera i leda.

Istini za volju, nema tu nečeg posebno novog. Naučnici sad zvone na uzbunu zato što već decenijama upozoravaju na zagrijavanje i – niko ništa. Naftni gigant Exxon je klimatske promjene predvidio još 1970ih, a onda proveo decenije javno negirajući njihovo postojanje.

Politički i ekonomski sistem u kojem živimo ne uzrokuje klimatske promjene slučajno nego namjerno, nagrađujući superprofitima velike zagađivače i ekstraktore resursa.

To je naše istorijsko naslijeđe. U doba imperijalizma su se u Velikoj Britaniji bogatstva stvarala naftom iz, između ostalog, Perzijskog zaljeva, gdje je Britanija 1950ih sponzorirala antidemokratski prevrat da bi očuvala profit Anglo-iranske naftne kompanije (Anglo-Iranian Oil Company / AIOC). AIOC je kasnije postao BP [British Petroleum] koji i sad pumpa u atmosferu stotine miliona tona ugljičnog dioksida, na lokacijama od Meksičkog zaljeva do Kaspijskog mora. Većim dijelom tokova svjetskog naftaškog novca upravljaju upravo finansijske institucije City of London specijalizovane za upravljanje profitom od nafte.

Dolazi još katastrofa

Širom svijeta vlade svejednako djeluju u ime ovih mreža proizvođača fosilnih goriva, čak i kad tvrde da preduzimaju klimatske mjere. [Premijer Velike Britanije] Boris Johnson čak je kopirao jezik Zelene industrijske revolucije (Green Industrial Revolution), manifesta koji smo razradili u Laburističkoj partiji. Ali kopirao je samo riječi – ne i djelovanje. U junu je britanski Komitet za klimatske promjene dokazao da vlada na svom sadašnjem kursu neće uspjeti postići čak ni svoje vlastite žalosno nedovoljne ciljeve.

Ja sam, kao lider opozicije, Prvog maja 2019. godine uspješno pokrenuo parlamentarnu inicijativu da Britanija proglasi klimatsku vanrednu situaciju – naš parlament je to učinio prvi u svijetu. Bio sam, i ostao, istrajan u tome da Laburistička partija i naš pokret moraju vrlo ozbiljno shvatiti klimatsku i ekološku krizu.

Ako ovaj sistem ostane nepromijenjen, možemo vrlo brzo očekivati sve veći broj poplava, suša i požara koji su u posljednjih godinu dana pustošili Australiju, Sibir, Britansku Kolumbiju, Istočnu Afriku, Kaliforniju i veći dio Evrope. U ovom stoljeću su silovite kišne oluje češće za dvije petine nego ranije. One najsilovitije su za tri četvrtine jače nego 1950ih, a uragani koji su se događali jednom u epohi sad nisu ništa neobično.

Ali fizičke posljedice ovih događaja nisu jedine o kojima moramo brinuti; tu su i one političke. Učinak užasnih požara na grčkom ostrvu Eubeja znatno je pogoršan mjerama štednje, deregulacijom i zapuštanjem vatrogasnih službi. U Teksasu je ranije ove godine država dozvolila energetskim kompanijama da u vanrednim situacijama povećaju cijenu struje, što je ljude ostavilo u nepodmirivim dugovima.

Za to vrijeme vlade – od SAD-a do Evropske unije – ulažu u tehnologiju nadzora i vojnu opremu da bi napadale izbjeglice koje bježe, između ostalog, i zbog ekološke krize. One milijarde koje se troše na nove stražare i bespilotne letjelice na Mediteranu zapravo su novac koji, umjesto da se troši na zelenu tranziciju, odlazi na profit granične, nadzorne i vojne industrije duboko povezane s ekonomijom fosilnih goriva. Britanski parlament čak trenutno raspravlja o prijedlogu drakonskog Zakona o državljanstvu i granicama (Nationality and Borders Bill) čiji je cilj da se spašavanje života izbjeglica na moru učini nezakonitim – što bi Britaniju dovelo u sukob s univerzalnim pravom mora.

S obzirom na napumpavanje vojnih budžeta širom svijeta, moćne zemlje se pripremaju za sukob, a ne za saradnju u rješavanju klimatske vanredne situacije. Takva će lažna rješenja povećati sve naše patnje i, kao i uvijek, pogodovati nekolicini bogatih na štetu mnogih – bez obzira na to da li su ih iz kuća istjerale poplave u Engleskoj ili bježe od suša u Sjevernoj Africi.

Možemo spriječiti kataklizmu

Ali ne mora biti ovako i moramo reagovati s nadom, a ne sa strahom. Klimatski naučnici znaju i s forenzičkom preciznošću opisuju kako će na nivo mora, nestašicu vode i biološku raznolikost uticati porast temperature od 1,5°C, kako porast od 3°C, a kako porast od 5°C. Ali naučnici ne mogu predvidjeti koliki će taj porast biti – zato što to, kako nas podsjeća Izvještaj IPCC-a, još uvijek zavisi od nas.

Ali ako se suprotstavimo moćnicima i uklonimo sistemske poticaje za, doslovno, spaljivanje naše planete radi brzog profita, možemo i drugačije posložiti stvari. To bi zahtijevalo da se radnici posvuda mobiliziraju za globalni Green New Deal na ovogodišnjem COP26 [naredna UN-ova godišnja skupština o klimatskim promjenama], za dogovor koji bi predvidio uklanjanje ugljičnog dioksida iz atmosfere, a novac vratio u džepove radnika. Dogovor posvećen borbi protiv nepravde i nejednakosti na globalnom Jugu. Nigdje nema tog grada koji ne bi imao koristi od zelenog javnog prevoza, podivljavanja i pošumljavanja, lokalne obnovljive energije ili radnih mjesta u zelenoj industriji budućnosti.

Od klimatskih promjena, preko siromaštva i nejednakosti, do našeg opasnog kolektivnog neuspjeha da u siromašnim državama organizujemo masovnu vakcinaciju protiv COVIDa-19, živimo posljedice sistema koji milijardere stavlja na prvo, a sve nas ostale na posljednje mjesto. Klimatska i ekološka kriza je klasno pitanje. U ovoj krizi najprije i najgore stradaju oni najsiromašniji – u radničkim zajednicama, u zagađenim gradovima i u nizinskim ostrvskim zajednicama.

Ali još uvijek imamo moć da to promijenimo. Školarci koji su 2019. godine počeli borbu za klimatsko djelovanje preko noći su pobudili maštu i pažnju ljudi širom svijeta. Ako mogu oni, možemo i mi. Mi na klimatski „crveni kod“ moramo odgovoriti radeći u svojim zajednicama, u politici, u školama i univerzitetima, na svojim radnim mjestima i sa svojim sindikatima – da bismo zahtijevali i izvojevali za život pogodnu planetu i sistem u kojem su ljudski život i opšta dobrobit na prvom mjestu.

IZVOR: Jacobin

Objavljeno: 14/08/2021.