AFRIKA: Dugovi koče borbu protiv klimatske krize

Piše: 

William Ruto, Moussa Faki Mahamat, Akinwumi Adesina i Patrick Verkooijen
"Ulaganja u otpornost na klimatske promjene ne služe za ukras – ona su od vitalnog značaja za izgradnju cesta, mostova i brana koje mogu izdržati jake kiše i poplave. U protivnom dolazi do katastrofa, što tragično potvrđuju nedavne poplave u Libiji. Ali Afrika sredstva za rješavanje klimatske krize ne dobija, nego se radi obnove nakon klimatskih katastrofa zadužuje po cijeni i do osam puta većoj nego bogati svijet."

 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Siromašne zemlje prisiljene da prestanu otplaćivati svoje vanjske dugove, kao Gana i Zambija, skupo to plaćaju. Bez mogućnosti kredita bilo koje vrste, nastaje drastični zastoj potrošnje na zdravstvo, obrazovanje i suočavanje sa štetnim efektima klimatskih promjena.

Zemlje na Zapadu često urgiraju da ulažemo u ambiciozne projekte neophodne za preživljavanje u svijetu koji sve više zagrijava. Ali u Africi problem klime ne možemo riješiti ako ne riješimo problem duga.

Od 52 zemlje s niskim i srednjim dohotkom koje su u posljednje tri godine prestale plaćati svoje dugove ili se tome približile, 23 se nalaze u Africi.

Dužničko opterećenje ovog kontinenta vrtoglavo raste usljed faktora izvan naše kontrole kao što su: posljedice pandemije, rastuće cijene goriva i hrane, više kamatne stope i klimatske katastrofe koje slabe naše ekonomije i potkopavaju našu sposobnost da otplaćujemo kredite.

Bogate zemlje su tokom pandemije upumpale bilione dolara u svoje ekonomije da bi podržale porodice i preduzeća. Afričke vlade nisu imale tu mogućnost. Njihovi lideri su održavali svoje narode još više se zadužujući, što se pokazalo kao vrlo skupa slamka spasa.

Skuplji krediti za siromašne

Zbog rastućih kamatnih stopa ove će godine otplata duga Afrike porasti na 62 milijarde dolara, što je 35 posto više u odnosu na 2022. godinu.

Da ovu cifru stavimo u kontekst: Globalni centar za adaptaciju kaže da za ulaganja u otpornost na klimatske promjene treba 50 milijardi dolara godišnje, a Afrika znatno više od toga sad plaća za servisiranje duga.

Ulaganja u otpornost na klimatske promjene ne služe za ukras – ona su od vitalnog značaja za izgradnju cesta, mostova i brana koje mogu izdržati jake kiše i poplave. U protivnom dolazi do katastrofa, što tragično potvrđuju nedavne poplave u Libiji.
Ali Afrika sredstva za rješavanje klimatske krize ne dobija, nego se radi obnove nakon klimatskih katastrofa zadužuje po cijeni i do osam puta većoj nego bogati svijet.

Zbog toga je Africi hitno potrebna pauza u otplati duga, kako bi se mogla pripremiti za svijet sve većih klimatskih ekstrema. Za početak bi se rješenje moglo potražiti na godišnjim skupštinama Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke u Marakešu u Maroku, koje počinju u ponedjeljak.

Globalni finansijski sistem izgrađen je s ciljem da služi kao sigurnosna mreža za najsiromašnije zemlje svijeta, osigurač za sprečavanje finansijske nestabilnosti. Ali svijet izgleda sasvim drugačije nego prije skoro 80 godina, kad su se arhitekti tog sistema okupili u Bretton Woodsu da osmisle novi svjetski poredak. Okvir koji su postavili sada je zastario, nefunkcionalan i nepravedan. Zastario je jer su međunarodne finansijske institucije koje su onda uspostavljene sad previše malene i ograničene da bi mogle ispuniti svoj mandat. Nefunkcionalan jer je cijeli sistem prespor da bi odgovorio na nove izazove, kao što su klimatske promjene. I nepravedan jer diskriminira siromašne zemlje.

Iskreno rečeno, Svjetska banka i MMF sad prepoznaju da su klimatske promjene prijetnja ekonomskoj i finansijskoj stabilnosti, pa u skladu s tim mijenjaju svoju politiku kreditiranja. Ali je potrebno učiniti daleko više – a za to nam ponestaje vremena.

Nismo mi jedini koji misle da ovaj sistem treba popraviti. António Guterres, generalni sekretar UN-a, pozvao je MMF da 100 milijardi dolara godišnje preusmjeri u specijalna prava vučenja, međunarodnu rezervnu aktivu, za plaćanje ulaganja u održivi razvoj i klimatske mjere. I Inicijativa Bridgetown, u čijem pokretanju je učestvovala i Mia Mottley, premijerka Barbadosa, predlaže mjere za usmjeravanje više kredita i ulaganja u klimatsku otpornost, kao i utvrđivanje pravila po kojima bi se klimatski osjetljivim državama otpisao dug. Ovosedmični sastanci u Marakešu prilika su da se prijedlozi počnu pretvarati u akcije.

Moratorij na otplatu

Afrika je pozvala na 10-godišnji moratorij na plaćanje kamata na vanjski dug – da bi se najranjivijim zemljama svijeta dalo prostora za ulaganje u otpornost na klimatske promjene i druge hitne potrebe, poput zdravstva i obrazovanja. A treba nam i maštovitije korištenje smanjenja duga – na primjer, zamjena duga za prirodu – gdje se dio vanjskog duga države oprašta u zamjenu za lokalna ulaganja u mjere očuvanja okoliša. To je Sejšelima omogućilo da ulažu u očuvanje mora, da bi zaštitili svoje okeane i ojačali odbranu od porasta razine mora.

Trebamo i veću fleksibilnost ugrađenu u sistem. Trebalo bi, na primjer, otplate dugova automatski obustaviti kad nastupi klimatska katastrofa.

Zambiji je trebalo tri godine da s kreditorima ostvari sporazum o restrukturiranju, što je samo jedan primjer predugog odugovlačenja ponovnih pregovora o dugu. Potreban nam je brži proces koji će brzo pružiti efikasnu pomoć za 52 zemlje koje ne mogu otplaćivati svoje dugove, ili su u opasnosti od toga.

Ne pretvaramo se da će ovo biti lako – moraju se složiti svi kreditori, a njih ima na hiljade.

Problem nije toliko u visini duga – afričke vlade duguju 1,8 biliona dolara, a ukupan dug Njemačke iznosi 2,6 biliona dolara. Problem je komplikovana struktura: 40 posto javnog vanjskog duga ovog kontinenta drži privatni sektor, uključujući vlasnike obveznica; 38 posto drže multilateralne banke, kao Svjetska banka i druge međunarodne finansijske institucije; 21,5 posto drže države-kreditori, kao što je Kina.

Kina trenutno nije članica Pariškog kluba, neformalne grupe država-kreditora, ali kao najveći afrički bilateralni zajmodavac, mora učestvovati u razgovorima. Pridruživši se nedavnim ponovnim pregovorima o restrukturiranju vanjskog duga Zambije u iznosu od 6,3 milijarde dolara, tokom 20 godina s trogodišnjom odgodom plaćanja, Kina je pokazala da bi mogla biti dio rješenja.

Afrika čini sve u svojoj moći da se prilagodi posljedicama klimatskih promjena koje ona sama nije proizvela. Ali ne može se ni prilagoditi sama. Finansijski deficit je ogroman, a ogromne su i potrebe ovog kontinenta.

Afrika želi sarađivati s ostatkom svijeta na iznalaženju rješenja. S obzirom na svoju mladu populaciju, ogromne izvore obnovljive energije i mineralnih resursa, velike površine neobrađenih obradivih površina, ovaj kontinent je za budući globalni prosperitet važniji nego ikad prije. Usklađivanjem globalnih finansija s klimatskim potrebama Afrike moglo bi se osigurati da Afrika uspije, za dobro cijelog svijeta.

W. Ruto je predsjednik Republike Kenije. M. Faki je predsjedavajući Komisije Afričke unije. A. Adesina je predsjednik Grupacije Afričke razvojne banke. P. Verkooijen je izvršni direktor Globalnog centra za adaptaciju.

IZVOR: New York Times

Objavljeno: 08/10/2023.

FOTO: Crveni krst Libije

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

10/10/2023