ČILE: Zelena tranzicija ili klimatski kolonijalizam?

Piše: 

War on Want
Pomama za metalima koji se koriste u zelenoj tranziciji pokrenula je novi talas pustošenja siromašnijeg dijela svijeta. No tehnologije obnovljive energije ne zahtijevaju nužno više metala nego energija iz fosilnih goriva. U nedavnoj studiji jedne njemačke nevladine organizacije tvrdi se da najveći porast potražnje za metalom dolazi od privatne proizvodnje električnih vozila i izgradnje gigantskih građevina. A to, za razliku od zdravlja ljudi i okoliša, nisu nužni projekti. Javni prevoz može savršeno zamijeniti privatni, a građevina je i tako samo vid čuvanja novca za one koji ga imaju previše.
Pljačkati resurse i koristiti ih za maksimiziranje korporativnih profita, pri tome ostavljajući za sobom intenzivnu degradaciju okoliša, nije klimatska pravda – to je klimatski kolonijalizam.
Priča je iz Čilea. A mogla bi biti i iz naših krajeva. @RiD

S engleskog prevela: M. Evtov


U transformaciji naših globalnih energetskih sistema Čile će igrati centralnu ulogu – zbog ogromnih rezervi bakra i litija – bitnih komponenti infrastrukture obnovljive energije, od vjetroturbina do baterija – i potencijala da postane globalni proizvodni centar „zelenog vodika“ (proces pokretan obnovljivim izvorima energije, koji ne ispušta zagađujuće emisije).

Pitanje je, međutim, hoće li ova transformacija nastaviti da za račun gomilanja korporativnog profita potiče ekstrakciju i eksploataciju ljudi i ove planete, što nas je i dovelo do klimatske krize, te trajne ostavštine kolonijalne nepravde, ili će voditi ka ravnoteži ljudskih prava, dobrobiti okoliša, energetskih potreba i dekarbonizacije.

 

Iz klimatske krize ne možemo rudarenjem

Čileanska vlada je ranije ove godine dala londonskom rudarskom gigantu Anglo American zeleno svjetlo za Integrisani projekat Los Bronces vrijedan tri milijarde dolara, kojim će se masovno proširiti njihov postojeći projekat rudarenja bakra, na samo 50 km od Santiaga.

Anglo American tvrdi da je bakar jedan od bitnih „metala i minerala koji omogućavaju budućnost za čišći, zeleniji i održiviji svijet“. Ali će svojim novim rudarskim projektom ugroziti živote i egzistenciju lokalnih zajednica i potkopati ekološke sisteme ključne za klimu – produbljujući postojeći društveni i ekološki sukob u tom području.

Ministarski komitet Čilea dao je Anglo Americanu odobrenje uprkos tome što im projekat nije prošao procjenu uticaja na okoliš (eng. EIA). Čileanske vlasti za zaštitu okoliša potvrdile su dugogodišnju zabrinutost zajednica i pokreta da bi daljnjim rudarenjem sliv rijeke Maipo – koji obezbjeđuje pitku vodu za gotovo šest miliona ljudi – mogao biti kontaminiran, da bi se kvalitet zraka mogao drastično smanjiti, te ubrzati topljenje glečera.

Podrška čileanskog predsjednika Gabriela Borića rudarskom projektu Los Bronces predstavlja udarac ekološkim pokretima čija je podrška pomogla dovođenju Borića na vlast – i kojima je obećana feministička i ekocentrična administracija.

Pokušaji Anglo Americana da na okolišne probleme odgovori planovima za postrojenje za desalinizaciju (da bi voda postala pitka) i za dolinu zelenog vodika (dekarbonizaciju svojih operacija) nisu uvjerili lokalne zajednice ni grupe ekologa – koji vide štetu koju su slični projekti već nanijeli čileanskim prirodnim ekosistemima i biodiverzitetu.

Planovi Anglo Americana samo su zorno demonstrirali koliku moć rudarski lobi i dalje ima u čileanskoj politici.

 

Razotkrivanje zelene šminke Anglo Americana

Anglo American se pokušava pozicionirati kao klimatski lider – tvrdeći da je kroz svoje rudarenje bakra i drugih metala ključni pokretač proizvodnje održive energije. Anglo American čak tvrdi da prakticira „održivo rudarenje“ koje „ljudima poboljšava život“.

No Más Anglo (Dosta više Anglo), pokret branitelja zemlje koji se sastoji od različitih zajednica pogođenih operacijama Anglo Americana, osuđuje strategije ovog rudarskog giganta kao zelenu šminku i lažna rješenja. Neumorna jurnjava rudarske industrije za profitom nespojiva je s klimatskom pravdom.

[...]

Pokret se odupire nastojanjima da se destruktivna priroda rudarskih industrija – koje ugrožavaju živote zajednica i štete ključnim ekosistemima – gurne pod tepih ili ozeleni. Narativ o „zelenom rudarstvu“ koji potiču bogate rudarske megakorporacije poput Anglo Americana stavlja potrebu za metalima neophodnim za energetsku tranziciju globalnog Sjevera iznad posljedica tog rudarenja na zajednice globalnog Juga.

Taj narativ ne samo da održava kolonijalni način razmišljanja koji pridaje manju vrijednost životima crnačkih, smeđih i starosjedilačkih zajednica, nego naprosto nije istinit.

Metali su ključni u prelasku na obnovljivu energiju, što uključuje fotonaponske (eng. PV) panele i vjetroturbine koji su neophodan korak ka dekarbonizaciji.

Ali tehnologije obnovljive energije ne zahtijevaju nužno više metala nego energija zasnovana na fosilnim gorivima – koja metale koristi za izgradnju provodnika, naftnih platformi i elektrana.

U nedavnoj studiji njemačke nevladine organizacije Power Shift tvrdi se da najveći porast potražnje za metalom potiče od automobilske industrije, tj. da su metali prvenstveno namijenjeni za privatnu proizvodnju električnih vozila, te za velike građevinske projekte.

Resursi metala na Zemlji nisu neograničeni. Globalna tranzicija na obnovljive izvore energije zahtijeva stabilno snabdijevanje metalima, a to traži odvažne i odlučne korake, na primjer smanjenje potrošnje metala u manje ključnim sektorima koji zahtijevaju dosta resursa – kao transport i građevinarstvo. Tako bi se potražnja za metalima stavila pod kontrolu dok se unapređuje usvajanje alternativnih materijala, a za sve zemlje u tranziciji osigurale bi se odgovarajuće zalihe esencijalnih metala.
 

Električni automobili ne služe klimatskoj pravdi

Strategije kojima se rudarske korporacije žele pozicionirati kao lideri u rješavanju klimatske krize podrazumijevaju da ništa ne smije poremetiti poslovanje po starom. Nije slučajno da je to i pristup bogatih zemalja globalnog Sjevera koje i pokreću klimatsku krizu.

U tim istim zemljama nalaze se sjedišta korporacija, palače izvršnih direktora i dioničari; tu se plaćaju porezi na prihod. Umjesto da dovedu u pitanje obrasce ekstrakcije, eksploatacije i potrošnje – nelogični model zasnovan na ideji beskonačnog rasta – korporacije kao održivo rješenje za klimatsku krizu guraju beskrajnu ekstrakciju kojom nekolicina ostvaruje ogromne profite.

Uloga Velike Britanije u omogućavanju velikih rudarskih projekata kao što je Los Bronces Integrated ne može se zanemariti. Anglo American ima sjedište u Velikoj Britaniji i, zajedno s brojnim drugim svjetskim rudarskim divovima, trguje na Londonskoj berzi.

Mada se britanska vlada reklamira kao predvodnik borbe protiv klimatskih promjena koji ima ambiciozne planove za ulaganje u čistu energiju, njena djela govore daleko glasnije: kontinuirana potpora novim projektima fosilnih goriva i agresivni program za osiguranje takozvanih „ključnih metala“. Ovaj pristup, koji potiče „trku do dna“ vođenu beskrajnom konkurencijom, u suprotnosti je s vitalnom saradnjom koju je za rješavanje klimatske i ekološke krize neophodno ostvariti među državama, a rezultira nekontrolisanom, nepravednom i nejednakom energetskom tranzicijom.

Pljačkanje resursa globalnog Juga, gomilanje ključnih metala, zatim korištenje tih resursa za maksimiziranje korporativnih profita, a ne ljudskog dostojanstva, a sve to ostavljajući za sobom intenzivnu degradaciju okoliša, nije klimatska pravda – to je klimatski kolonijalizam.


Klimatska pravda, a ne „klimatski kolonijalizam“

Dok se bogate zemlje globalnog Sjevera radi ostvarenja svojih obećanja o smanjenju emisija ugljika oslanjaju na [sirovinski] izvoz zemalja globalnog Juga, sve više raste potražnja za sirovinama kao što su kobalt, litij i drvo balsa. Ovo pojačava pritisak na globalni Jug, što dovodi do daljnje degradacije okoliša i utiče na milione ljudi – naročito žena u ekonomijama baziranim na poljoprivredi – kao i na cjelokupni živi svijet.

Ovako se globalni Jug pretvara u zonu žrtvovanu ambicijama globalnog Sjevera za čistom energijom. A za osiguranje energetske pravde ključan je upravo pošten i pravičan pristup korištenju resursa.

To znači smanjenje potrošnje energije u zemljama globalnog Sjevera, što je moguće učiniti istovremeno podižući životni standard većine ljudi. Na primjer, umjesto zamjene automobila na benzin ili dizel električnim automobilima, vlade bi se trebale fokusirati na osiguranje visokokvalitetnog, pristupačnog i energetski učinkovitog javnog prevoza. [...]

Promocija energetske efikasnosti, promjena načina života i omogućavanje održivih obrazaca potrošnje mogu pomoći u smanjenju ukupne potražnje za resursima i ublažavanju pritiska na Zemljine ekosisteme.

Energetski sistem moramo redefinisati od izvora do upotrebe, dajući prioritet pravdi, jednakosti i dovoljnosti.

 

Klimatska rješenja dolaze od zajednica, a ne od korporacija

Odobrenje projekta Los Bronces Integrated korporacije Anglo American izvuklo je na površinu izazove i složenost pravedne i jednake energetske tranzicije. Odluka čileanske vlade, sama po sebi zabrinjavajući korak unatrag, potakla je ponovno ogorčenje javnosti i skrenula pažnju na lokalni sukob, uzbunivši mnogo veće dijelove čileanskog stanovništva – koji su postali svjesni potencijalnih posljedica širenja ovog projekta.

Korporacije poput Anglo Americana ostvarile su izvanredne profite od eksploatacije ljudi i ove planete – i od uništavanja ekosistema globalnog Juga. Sada te iste korporacije kooptiraju zahtjeve građana globalnog Sjevera za budućnost s niskom emisijom ugljika – tvrdeći da dekarbonizacija naših ekonomija zahtijeva kontinuiranu pljačku globalnog Juga.

War on Want odbacuje ovaj lažni narativ i u borbama protiv nasrtaja korporacija na teritorije, prirodu i ljudska prava globalnog Juga stoji uz svoje partnere, uključujući Latinoamerički opservatorij za ekološke sukobe (Observatorio Latinoamericano de Conflictos Ambientales/OLCA) i Pokret za vodu i teritoriju (Movimiento por el Agua y el Territorio/MAT).

Ne možemo rudarenjem iz klimatske krize. Moramo usvojiti stanovište da je energija javno dobro, a ne roba na kojoj korporacije profitiraju. Dok obnavljamo skladne odnose sa svojom živućom planetom, trebamo globalni Green New Deal da bismo svima osigurali dostojanstven život – i pristup grijanju i odgovarajućoj hrani.

Moramo energetske korporacije učiniti zakonski odgovornima za gaženje ljudskih prava u njihovim lancima snabdijevanja i moramo postaviti pravno obavezujuće ciljeve za smanjenje upotrebe resursa.

Diljem svijeta se društveni pokreti i zajednice na prvoj liniji suprotstavljaju moći korporacija. Te su borbe ključne u potrazi za pravednom energetskom tranzicijom. Naš trenutni energetski model, koji se temelji na ekstrakciji i eksploataciji, mora se promijeniti.

Uz odlučnost i ustrajnost, pokreti mogu potaknuti smislene korake ka izgradnji svjetlije budućnosti – budućnosti bez eksploatacije – za sve, od Čilea do Velike Britanije.

IZVOR: War on Want

Objavljeno: 28/04/2023.
FOTO: Jai

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

19/06/2023