Trgovina ljudima, zlostavljanje i izrabljivanje – nenadoknadiva šteta uzrokovana klimatskom krizom

Piše: 

Sonja Ayeb-Karlsson
Tek počinjemo shvatati razmjere, ali i prirodu ceha klimatske krize koji će plaćati oni najugroženiji. Nema tog novca koji može nadoknaditi poharane zajednice i, posebno, žrtvovanu djecu. Kojom se trguje da bi opstale porodice ostavljene bez sredstava za život usljed prirodnih katastrofa. Koje te porodice nisu skrivile.
Ono što se može platiti, tj. što bogati itekako mogu i moraju platiti jest transformacija sistema koji uništava prirodu i guta ljudske živote sve da bi kapital kvasao. @RiD

 

Prevod s engleskog: RiD

Nasilje nad ženama i djecom, uključujući seksualno zlostavljanje i iskorištavanje, ostalo je tabu tema u političkim raspravama međunarodnih delegacija na konferenciji COP28, nedavno održanoj rundi UN-ovih pregovora o klimi. No veze između klimatskih promjena i rodno uslovljenog nasilja, uključujući trgovinu ljudima, stvarne su i već uništavaju živote diljem svijeta.

Zemlje učesnice klimatskog samita u Dubaiju složile su se oko uspostavljanja fonda za “gubitke i štete” iz kojeg bi se siromašnim državama davala sredstva na ime štete uzrokovane pogoršanjem klime. Pri čemu je ta šteta suštinski nenadoknadiva, jer kako možemo nadoknaditi neekonomske gubitke i štete – posljedice klimatskih promjena koje se ne mogu tako lako finansijski vrednovati?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo razumjeti kako ove posljedice već pogađaju ljude u najugroženijim dijelovima svijeta. Intervjuišući ljude u Bangladešu, Fidžiju i Vanuatuu, otkrili smo da upravo klimatske promjene mogu značajno pogoršati, intenzivirati ili produžiti nasilje i prisilu.

Bangladeš – dječji brakovi za spas od gladi

Za djevojke i mlade žene s kojima sam razgovarala u Bangladešu, dječji brak je uobičajeni mehanizam za spas [porodice] od siromaštva usljed gubitka prihoda i neizvjesnosti osiguravanja redovnih obroka zbog nepredvidivih vremenskih prilika.

Oluje, teške vrućine i nepredvidljive kiše učinile su neizbježnom migraciju sa sela u gradove. Mnoge migrantice okrenule su se radu u tekstilnoj industriji. Nasilje i mentalni problemi, kako na radnim mjestima tako i u smještaju, posebno često pogađaju tu skupinu.

Glad je natjerala brojna domaćinstva da udaju svoje kćeri i sestre. Belkis, žena koju sam intervjuisala, opisala je kako se njena porodica borila sa siromaštvom i zdravstvenim problemima tokom njenog djetinjstva nakon što su migrirali s južne obale Bangladeša u glavni grad Dhaku, bježeći od ciklona i erozije tla:

Udala sam se s 12 godina. Nekoliko godina kasnije rodila sam prvog sina. Imala sam puno problema dok sam ga rađala... Žena s posla bila je liječnica pa me odvela u bolnicu u Dhaki. Tamo su napravili neke pretrage i primijetili da mi bubrezi otkazuju.”

I njeni sinovi će vjerovatno morati da napuste školu i počnu raditi. Ako dobije kćer, ona će možda biti prisiljena da se uda kao dijete. Teški životni i radni uslovi štete zdravlju i egzistenciji cijelih porodica – ali najviše pogađaju žene i djecu.

 

Fidži – seksualno iskorištavanje i trgovina djecom

Nemiri su zahvatili Fidži 2021. godine nakon što je desetogodišnju djevojčicu silovao njen ujak u skloništu na Vanua Levu, jednom od ostrva na sjeveroistoku, gdje su se sklonili pred ciklonom. Muškarac je osuđen na 14 godina zatvora.

No ovo nije nikakva iznimka. Žene s kojima smo razgovarali u Nadiju, gradu na glavnom otoku Fidžija, opisuju silovanja u skloništima i prijavljuju trgovinu djecom u seksualne svrhe nakon poplava.

U prenatrpanim skloništima vlada opšta nesigurnost. Mnogi zahodi imaju prozore, ali nemaju vrata, a kamoli brave. Izvještaji o katastrofama ukazuju na to da mnoge osobe angažovane u timovima za hitne intervencije na Fidžiju nisu prošle obuku za prepoznavanje znakova zlostavljanja (seksualnog ili nekog drugog) i stoga nisu u mogućnosti spriječiti daljnje nasilje.

Lusi*, zdravstveni koordinator Crvenog krsta, kaže: „Žene su više izložene riziku od nasilja nakon ciklona. U šatorima i improvizovanim skloništima nedostaje privatnosti i odgovarajuće rasvjete, što dodatno pogoršava sigurnosne uslove.”

Nasele*, 22-godišnja žena koju smo intervjuirali u Nadi, objasnila je: „U mraku [žene] moraju izlaziti po mraku i to [ih] dovodi u opasnost. U centrima za evakuaciju žene i djeca bivaju izloženi seksualnim prinudama – prava djece se ignorišu. Upravljanje katastrofama u ovoj zemlji [ne nudi] brz oporavak ženama i djeci.”

Nacanieli*, službenik organizacije Save the Children koji radi u Nadiju, primijetio je trgovinu ljudima, seksualno iskorištavanje i nasilje: „Jedna žena je preselila svoju obitelj u Nadi da bi živjela sa svojim novim mužem [porijeklom iz Australije]. Godinu dana kasnije nam se obratila jer ih je njen novi muž preselio u Australiju da bi ih tamo držao zarobljene u svojoj kući. Ispričala mi je o seksualnom iskorištavanju svoje najstarije kćeri (koja je tada imala 14 godina)… Žena je bila previše uplašena da bi otišla na policiju i živjela je u strahu sve vrijeme u Australiji. Ona i njezina djeca na kraju su pobjegli iz zemlje uz pomoć susjeda. Najstarija kći sada se bavi prostitucijom u Nadi... Vidjeli smo ožiljke od nečega nalik na igle i opekotine od cigareta na ženi i sve četvero njene djece.”

Popularne turističke destinacije kao što je Nadi na Fidžiju posljednjih godina postaju žarišta seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, kao i trgovine, a počinitelji dolaze prvenstveno iz Australije, Novog Zelanda, SAD-a i Evrope.

Vanuatu – gubici i iscjeljenje

Žene Vanuatua pronašle su oporavak i iscjeljenje u svojim grupama na društvenim mrežama, putem kojih su se držale zajedno i pomagale jedne drugima u oporavku od ciklona i suše. Tako su same osigurale potporu za najpotrebitije, kao što su udovice i osobe s invaliditetom.

Stoga se mora imati na umu da žene i djeca mogu biti ranjiviji od ostalih društvenih skupina, ali se na njih ne smije gledati kao na pasivne žrtve. U Vanuatuu su vrijednosti koje se tradicionalno smatraju ženskim osobinama – poput otvorenosti za sve i brige za slabije – omogućile oporavak cijele populacije od prirodnih nepogoda.

Istraživanja poput našeg prikupljaju lokalna iskustva o neekonomskim gubicima i štetama. Unatoč tome, tek se malobrojne studije klimatskih promjena fokusiraju na ljude. Problem je, međutim, što pomenuti gubici i štete nikada nisu isključivo okolišni. Baš kao i uništavanje zemljišta, usjeva ili stoke, kategorija gubitaka i šteta mora obuhvatiti i dječje brakove, seksualno nasilje, prisilu i kontrolu, trgovinu ljudima i izrabljivanje.

Proširujući poimanje gubitaka i šteta, možemo pružiti smisleniju podršku većem broju ljudi. Utoliko svi moramo učiti od žena Vanuatua brinući se za potrebite i zajednički liječeći traume izazvane nasiljem koje ima veze s klimatskim promjenama.

Gubici i štete po egzistenciju i dostojanstvo nikada se ne mogu pravično izmjeriti i nadoknaditi tržišnim mehanizmima.

*Imena u tekstu su promijenjena radi zaštite identiteta sagovornika.

IZVOR: The Conversation

Objavljeno: 12/12/2023.
FOTO: 
Mohammad Shajahan/Anadolu Agency via Getty Images

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

20/12/2023