VELIKA BRITANIJA: Kriminalizacija protesta

Piše: 

Mary Adams
U Njemačkoj policija nasilno rastjeruje demonstrante koji se protive rudniku uglja. U Južnoj Americi su sve češće likvidacije aktivista, naročito pripadnika domorodačkih naroda. Pomagači migranata redovno završavaju na sudovima, u Italiji i drugdje. U Velikoj Britaniji uveliko hapse i zatvaraju klimatske aktiviste, uz nastojanja vlade da novim propisima efektivno kriminalizira svaki oblik protesta – ili bude u prilici da ga zabrani. A multinacionalne korporacije za to vrijeme lažiraju podatke, izbjegavaju plaćanje poreza i, uz pomoć međunarodnog pravosuđa, naplaćuju od država basnoslovne kompenzacije ukoliko se državne mjere za zaštitu ekosistema planete Zemlje odraze na njihovo poslovanje i planirani profit. @RiD

S engleskog prevela: M. Evtov
 

Ukrcala sam se u zatvorski kombi s još pet zatvorenica; svaka je smještena u zasebno zaključan metalni boks. Bio je utorak, 27. septembar 2022. godine, i krenuli smo na suđenje na Visoki sud u Birminghamu. Naš zločin – klimatski protest.

Dok smo izlazili iz zloglasnog zatvora Foston Hall, koji je u izvještaju vladinog inspektorata iz septembra 2022. godine najniže rangirani ženski zatvor, mislila sam na žene koje su ostale u istražnom krilu, čameći po dvadeset tri i po sata dnevno u skučenim sumornim ćelijama. Nije ni čudo što Foston Hall ima najveću stopu nasilja i samoozljeđivanja među populacijom zatvorenica.

Bile smo zaključane u uskim jednokrevetnim ćelijama koje su krevetima na sprat pretvorene u dvokrevetne, a obroke smo jele u ćelijama. Zahtjevi za osnovnom funkcionalnošću – kao što je popravka začepljenog lavaboa – rješavani su sporo, ako ne i potpuno ignorisani. Bilo je teško doći do tople vode.
 

Jednostavna ljudska dobrota

Bezlični sivi zidovi ćelija s polomljenim jeftinim policama i oljuštenom bojom natopljeni su beznađem.

Upravo sam u Foston Hallu okusila duboku tamu koju u zatvoru može izazvati gubitak kontrole nad vlastitim životom.

Kao i svi ostali u istražnom krilu, brzo sam navikla na stalno pištanje istrošenih baterija dimnog alarma. Ali sam je dimni alarm dvije večeri svakih petnaest minuta ispuštao visoki pisak. Nakon nekoliko naših pokušaja da dobijemo pomoć, mrzovoljna zatvorska čuvarka je prekinula svaki daljnji razgovor o toj temi.

Zalupila je uski otvor na našim vratima, na rastanku naglasivši očaj takvih ustanova: „Ovo je zatvorski život. Naviknite se!“

Dok sam u nevjerici zurila u teška metalna vrata, u meni je eksplodirao val nemoći, nepravde i gnjeva. Te sam duge noći doživjela novi nivo empatije prema ženama oko sebe i njihovim povremenim ispadima.

Zatvor je proširio moje razumijevanje privilegovanosti. Za razliku od drugih zatvorenica Foston Halla, ja imam voljene osobe i život kojem sam se mogla vratiti. Mnoge od njih to nemaju. Osim toga, moj razlog bivanja u zatvoru nije se svodio na nepovoljne životne uslove.

Sad daleko više cijenim jednostavnu ljudsku dobrotu i povezanost. Kradomične geste značile su mnogo: svijetli trenuci zajedničke ljudskosti u instituciji koja vam ljudskost vrlo lako može oduzeti.

 

Ko su kriminalci?

Nešto je duboko pogrešno ako su obični građani – studenti, nastavnici, medicinske sestre, vikari, bake i dede, građevinski radnici i intelektualci – primorani da pribjegnu moralnom i političkom stavu građanskog neposluha kao krajnjem sredstvu za aktiviranje političke volje.

Građane koji se inače pridržavaju zakona sada zatvaraju, novčano kažnjavaju, etiketiraju, terete za previsoke sudske troškove i prijete dugotrajnim uslovnim kaznama.
Ovo je promišljena strategija kojom vlada i pravosuđe ušutkavaju glasove koji se opiru statusu quo političke apatije i dosluha s industrijom fosilnih goriva.

Evo nekoliko najtežih slučajeva:

Louis McKechnie (21), bivši student mašinstva iz Weymoutha. Odbijeno mu je puštanje uz kauciju, pa će u zatvoru ostati do suđenja 2023. godine.

Josh Smith (29), građevinski radnik iz Manchestera. U pritvoru pet mjeseci. Čeka suđenje 2023. godine.

Louise Lancaster (56), bivša nastavnica iz Cambridgea, kažnjena je s 22.000 funti na ime sudskih troškova – zato što je na ogradi ceste M25 okačila baner Just Stop Oil (Dosta nafte!) kad je ove godine temperatura u Engleskoj dosegla 40 stepeni – porast koji je šokirao klimatologe. Lancaster je nakon deset dana zatvora puštena na slobodu, ali joj je do oktobra 2023. godine zabranjen svaki oblik protesta. Ako prekrši ovu uslovnu kaznu, prijeti joj godinu dana zatvora.

Njihove kazne su u oštroj suprotnosti sa stavom koji sudovi zauzimaju prema industriji fosilnih goriva koja nemilosrdno krši globalne sporazume.

Ova industrija s dubokim džepovima i jakim političkim vezama redovno krši međunarodne sporazume postignute tokom posljednje tri decenije radi zaustavljanja ubrzanog uništavanja životnih sistema naše planete.

 

Pravni sistem podriva klimatske politike

Možda je još opasnija uloga pravnog sistema u omogućavanju korporacijama i investitorima u fosilna goriva da podrivaju napore nacionalnih država na ograničavanju globalnog zagrijavanja.

Kompanije za fosilna goriva koriste tzv. mehanizam za rješavanje sporova između investitora i države (eng. ISDS) da bi na međunarodnim sudovima tražile kompenzaciju za klimatske politike koje im „ilegalno“ smanjuju profit. Zaobilazeći domaće sudove, kompanije koriste ISDS da međunarodnim arbitražnim sudovima podnesu predmete koji osujećuju nove klimatske mjere.

Jedan takav primjer je Rockhopper.

Nakon četverogodišnjeg postupka protiv talijanske vlade, čiji je moratorij na naftne projekte u krugu od 12 milja od talijanske obale efektivno blokirao planove ove britanske kompanije, Rockhopperu je u septembru 2022. godine dodijeljeno 190 miliona eura plus kamate.

Iako je stvarna investicija iznosila 40-50 miliona dolara, kompanija je potraživala odštetu za izgubljeni profit procijenjen na 220 do 300 miliona dolara. Zbog toga se cijena dionica Rockhoppera udvostručila, a kompanija ovaj „profit“ planira iskoristiti za bušenje nafte oko Malvinskih ostrva u južnom Atlantiku. Italija osporava ovu odluku Tribunala.

Italija je napustila Ugovor o energetskoj povelji, međunarodni sporazum po kojem se vode slučajevi ISDS-a. Francuska, Holandija, Španija i Poljska su na odlasku, a o tome razmišljaju i Njemačka i Belgija.
 

Osporavanje pravosuđa usklađenog s vladama i korporacijama

„Ovo je situacija Davida i Golijata”, primijetio je vikar koji je sjedio kraj mene na jesenjem suncu 14. septembra 2022. godine, kad je nas 51 običnih građana mirno ali namjerno blokiralo glavni ulaz u terminal Kingsbury Oil u Warwickshireu, najveće kopneno skladište nafte u Velikoj Britaniji.

Ovom akcijom – kršenjem sudske zabrane protesta na ovom mjestu – namjeravali smo osporiti stav Vlade i sudova.

Čineći sve da zaustave rastuću plimu građanskog neposluha, britanska vlada i pravosuđe provode strategiju primjene drakonskih mjera protiv klimatskog aktivizma, uglavnom daleko od očiju javnosti.

Koja to demokratska vlada želi da bude viđena dok hapsi i zatvara miroljubive penzionere, bake i djedove, radnike i studente – zato što dižu uzbunu zbog krize koje su naše institucije itekako svjesne, ali je uglavnom ignorišu? Ko to želi da bude viđen dok stvara tzv. zatvorenike savjesti? To je obično teren autoritarnih režima.

Tog popodneva smo uhapšeni svi – nas 51 – zbog nepoštivanja suda, zbog klimatskih protesta ispred naftnog terminala Kingsbury. Odvedeni smo u policijske ćelije širom Midlandsa.

Na prvom saslušanju se troje nas našlo zajedno na optuženičkoj klupi. Kad je sutkinja ušla u sudnicu, svi smo joj okrenuli leđa – demonstrirajući svoje odbijanje zakonskog autoriteta zabrane osmišljene radi zaštite interesa industrije fosilnih goriva i kažnjavanja klimatskih demonstranata.

Dok je šokirano sudsko osoblje propisno ustajalo, osjetilo se kako prostorijom struji napetost. Sutkinja je počela iznositi optužbe za nepoštivanje suda.

Mi smo njen glas učinkovito prigušili uglas iznoseći svoj stav, pa smo brzo odvučeni iz sudnice i poslani u pritvor.

Kasnije sam čula da je svaka osoba iz naše grupe izvela sličnu akciju, što je značilo da smo te noći svi poslani u zatvore raštrkane diljem Midlandsa i oko Londona.

Ja sam u početku bila pritvorena u zatvoru Peterborough, zajedno s još petoro članova grupe. Tamo nam je bilo dozvoljeno da se sastajemo i družimo s drugim zatvorenicima.

Uprkos riziku izricanja oštrijih kazni i viših sudskih troškova, odbijanje priznanja krivice pruža vrijednu priliku za kontraodbranu protiv naftne industrije, u sudskom okruženju. Bacili smo se na posao i pripremali svoje predmete u ćelijama.

Nakon sedam dana premješteni smo u zatvor Foston Hall. U ovom novom okruženju, uprkos izolaciji i nedostatku resursa, uspjeli smo izgraditi koordiniranu odbranu, odlučivši da se samozastupamo.
 

Vrijeme provedeno u zatvoru

Kada smo konačno dovedeni pred Visoki sud u Birminghamu, nekoliko sati smo proveli u podrumskim ćelijama, pa se onda stepenicama popeli u sudnicu.

S optuženičke klupe je svako od nas iznio određene tačke u vezi s kriminalnim postupcima industrije fosilnih goriva i posljedicama tih postupaka – kako u prošlosti tako i u sadašnjosti.

Sudu smo rekli da se danas u Velikoj Britaniji zabrane često koriste za zaštitu industrije koja već decenijama namjerno obmanjuje javnost, o čemu postoje obilni dokazi.

Naučnici koji su obavljali istraživanja za račun same ove industrije još su prije šezdeset godina tačno predvidjeli posljedice sagorijevanja fosilnih goriva, uključujući i opasne posljedice klimatskih promjena koje su sada svakodnevna stvarnost. Više o ovome može se saznati iz BBC-jevog dokumentarca i sa stranice Climate Files.

Pokrenuli smo i pitanje konteksta. Britanska vlada je u maju 2019. godine proglasila vanrednu klimatsku situaciju, ali otada nije donijela nikakvu primjerenu promjenu politike ili zakona.

Zakoni se mijenjaju u skladu s promjenama društvenih vrijednosti, znanja i prilika. Na sudu smo navodili primjere poput zakona o homoseksualnosti, koja je u Velikoj Britaniji sve do 1967. godine bila protivzakonita – kažnjivi „prekršaj“.

Činilo se da naše svjedočenje djeluje na sutkinju, ali na kraju nije bila voljna preispitati svoju odluku. Svi smo bili osuđeni za kršenje sudske zabrane klimatskih protesta ispred naftnog terminala Kingsbury.

Ja sam osuđena na 56 dana zatvora, s uslovom od 30 dana i uračunavanjem vremena već provedenog u zatvoru.

Jedna od mojih kolegica aktivistkinja, socijalna radnica i baka, dobila je 156 dana zatvora – zbog „ponovljenog prestupa”. Vraćena je na odsluženje kazne u zatvor Foston Hall.


Građanski neposluh će biti dio svih naših života

Vlada Velike Britanije je vrlo odlučna da kriminalizira klimatske demonstrante. Do danas ih je zatvoreno na desetine: trenutno je u istražnom zatvoru 12 zatvorenika savjesti, a drugi čekaju suđenja pred porotom.

Međutim, jedan od aspekata građanskog neposluha je i to što on otvara hiljade razgovora između klimatskih aktivista i građana, policajaca i državnih službenika u pravosuđu i zatvorskom sistemu.

Mnoge od njih istinski zanima zašto svoju slobodu ugrožavamo zbog takvog cilja. I mnogi otkrivaju koliko malo znaju o klimatskoj i ekološkoj krizi. Ljudi se često šokiraju kad shvate koliko je prava slika odsutna iz vladinih i javnih foruma, uključujući i medije.

Živimo u vremenu krize bez presedana. Društvo i lideri moraju radikalno promijeniti kurs. Znanje i rješenja postoje. Ali nema političke volje da se znanje primjeni i provedu rješenja.

Niko si od nas ne može dopustiti da bude samo posmatrač bespotrebnog razaranja koje se odvija oko nas.

Upravo su građani ti koji su istoriju mijenjali, i mijenjaju.

I sve dok naša vlada na ovu metakrizu ne odgovori autentičnim vodstvom, klimatski aktivizam u formi građanskog neposluha biće dio svih naših života.

IZVOR: Ecologist

Objavljeno: 06/01/2022.

FOTO: Charlotte Gillhurly via Creative Commons

Članak je prvi put objavljen u People and Nature.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

16/01/2023