O pravima divlje riže i riba

Piše: 

Aric Sleeper
Ideja da priroda ima prava neovisna o potrebama i interesima ljudi možda je pionirska u modernom pravu, ali zapravo proizlazi iz davnašnjeg poimanja prirode uvriježenog, između ostalog, i među sjevernoameričkim starosjediocima. Revolucionarna je ipak utoliko što raspravu o očuvanju prirode izmješta iz konteksta upotrebljivosti, profitabilnosti, eksploatacije i smješta je u kontekst vrijednosti prirode kao takve, a ne kao resursa i sredstva za namicanje bogatstva.
Zahvaljujući ovo ideji možda bismo se i mi, ovakvi kakvi jesmo, decenijama marljivo indoktrinirani u prihvatanje neprikosnovenosti kapitalističke ekonomije, mogli prisjetiti da su i ljudi vrijednost po sebi, a ne samo kao najamna radna snaga.
@RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

Sjedinjene Američke Države utemeljene su na deklaraciji da je svim ljudima njihov Stvoritelj dao prava na život, slobodu i potragu za srećom, ali šta je s ostatkom živih bića na ovoj planeti?

Uz suše uzrokovane klimatskim promjenama i eksploataciju okoliša naftovodima koji uzrokuju iscrpljivanje i kontaminaciju slivova i ugrožavaju biljne i životinjske vrste, neki su članovi pravnih krugova odlučili da zaplivaju protiv matice konvencionalnog prava. Oni se ne bore samo za neotuđiva prava ljudi, nego i za zakonsku zaštitu prirode kao takve.


Zaštita i očuvanje - ne eksploatacija

Zagovornici pokreta za prava prirode, koji od 2006. godine uzima sve više maha, vjeruju da bi pravni sistemi trebali osigurati prava prirodnog okoliša Zemlje, što uključuje svu floru i faunu u bilo kojem ekosistemu, te da naglasak treba staviti na zaštitu, obnovu i očuvanje prirode, a ne na njenu eksploataciju.

„Prava prirode su [u ovom kontekstu] najnovija ideja“, kaže Frank Bibeau, advokat za plemenska prava. „To nije stara paradigma i ljudi još nisu spremni za nju.“

Bibeau, pripadnik naroda Anishinaabe ili Ojibwe, sa sjedištem u starosjedilačkom rezervatu White Earth u sjevernoj Minnesoti, postao je učinkovit pobornik prava na prirodu jer je ovaj koncept i načelo duhovnih uvjerenja Anishinaabea.

„Kad smo imali [samo] duhovno postojanje, Stvoritelj je pozvao sva živa bića – biljke, životinje, ptice i ribe – i pitao ih žele li nam dati [svoju] tvar i meso, i oni su pristali”, kaže Bibeau. „Stoga imamo sporazum da ćemo čuvati jedni druge, jer oni nama osiguravaju sve što nam treba, a mi ih zauzvrat čuvamo.“

Bibeau je gotovo dvije decenije radio kao novinar, a onda su ga prijatelji potakli da promijeni kolosijek i upiše pravni fakultet.

„Ponekad vaši prijatelji vide vaš logični put jasnije nego vi sami“, kaže Bibeau. „Dok sam studirao pravo, imao sam mnoštvo pitanja, pa otkrio da odgovore ne znaju ni profesori.”

Njegova pravna pitanja nisu bila fokusirana na ustavno nego na starosjedilačko pravo, koje starosjediocima služi ne samo za uređenje njihovih zajednica, nego i za pravnu komunikaciju s vladama SAD-a na saveznoj i državnoj razini.

Bibeau ističe da je njegov narod Anishinaabe, ali da pravni sistem SAD-a i dalje za sve autohtone Amerikance koristi naziv „Indijanac“, koliko god on bio netačan.

„Nas se u svim ugovorima s mojim plemenom naziva Chippewa, ali mi sami sebe ne nazivamo Chippewa nego Anishinaabe”, kaže Bibeau. „Drugi nas zovu i Ojibwe, ali što se Kongresa tiče, oni sva naša plemena kolektivno nazivaju Indijanci.”

Neotuđivo pravo -  divlje riže

Bibeaua su na početku pravne karijere njegovi prijatelji autorica i ekonomistkinja Winona LaDuke i advokat za prava prirode Thomas Linzey ohrabrili da se bori za prava rijeke Mississippi, ali Bibeau uz sav svoj trud nije mogao pronaći pravno uporište da zaustavi projekat zamjene cjevovoda Linije 3.

Ponekad ste naprosto na krivom putu”, kaže Bibeau. „Rekao sam Winoni da mi to nema smisla, a ona je upitala A šta je s pravima manoomina? Onda sam ja rekao E to bi moglo.”
Za Anishinaabe je manoomin, ili divlja riža, kulturno i duhovno značajna biljka, a uz ribu i javorov sirup im predstavlja i glavni izvor hrane.

Po Ugovoru koji su Bibeauovi preci 1837. godine sklopili s vladom SAD-a, starosjedioci novonastaloj državi ustupaju velike dijelove svoje zemlje, zadržavajući svoje pravo na lov, ribolov i skupljanje divlje riže.

Bibeau kaže: „Divlja riža se u Ugovoru iz 1837. godine posebno navodi. Po Članu 5 ovog Ugovora, mi na jezerima, rijekama i zemljištu koje ustupamo zadržavamo pravo lova, ribolova i skupljanja divlje riže.”

Divlja riža je tako Bibeau postala ono pravno uporište za kojim je tragao jer, kako je naučio na pravnom fakultetu, ove ugovore savezna vlada po Ustavu priznaje kao vrhovni zakon zemlje.

„To je divlju rižu po meni učinilo nepobjedivom u smislu prava prirode”, kaže Bibeau.

Bibeau i drugi uspjeli su prava divlje riže kodificirati u zakon, i u decembru 2018. godine White Earth Band iz Ojibwea usvaja plemenski zakon o pravu manoomina, koji divljoj riži priznaje pravo na postojanje, cvjetanje, regeneraciju i razvoj, te uspostavlja njena inherentna prava na obnovu, oporavak i očuvanje.

Kasnije, u augustu 2021. godine, Plemenski sud White Earth Band of Ojibwe podnosi tužbu u ime divlje riže, područja White Earth Band of Ojibwe i nekoliko članova plemena, koje zastupaju Bibeau i Linzey, kako bi državu Minnesota spriječili da Enbridgeu Inc. dopusti korištenje pet milijardi galona vode za izgradnju cjevovoda Linije 3.

Tužitelji su tvrdili da bi preusmjeravanje vode za naftovod omelo prava divlje riže i prava članova plemena da zemlju obuhvaćenu Ugovorom koriste za lov, ribolov i skupljanje divlje riže.

„To ih je sve zbunilo“, kaže Bibeau. „Uspjeli smo pokazati da će se federalni sudovi oduprijeti i neće odbaciti naše predmete jer imamo valjan plemenski sud, donijeli smo zakon, a sad je vrijeme da sud utvrdi imamo li nadležnost nad državom i nad vodom, ili nemamo“.


Sporo pokretanje promjena

Bibeauova pravna strategija da koristi ugovorno i plemensko pravo da bi u ime svete biljke ili životinje tužio entitet izvan plemenske zemlje nema pravnog presedana i Apelacioni sud plemena White Earth naposljetku je odbacio slučaj. Bibeau je podnio zahtjev za njegovo ponovno razmatranje, koji je odbijen u ljeto 2022. godine.

Sad su Bibeau i njegovi kolege ponovo u pravnoj biblioteci, pokušavaju uključiti Zakon o pravima prirode i sudski postupak.

„Isto kao da su dijelovi ostavljeni ovdje da ih pronađem“, kaže Bibeau.

Naši preci postavili su različite vrste zaštite koje su potrajale i imaju veliku pravnu snagu.“

Bibeau sad smišlja načine da se bori za prava prirode u ime životinja, posebno riba, koje su brojnim starosjedilačkim skupinama svetinja, a široj javnosti su poznatije nego divlja riža. Kaže da javnost u sljedeće godine može očekivati pravnu tužbu pokrenutu u ime riba, protiv cilja koji tek treba biti utvrđen.

„Kod riba je dobro to što gotovo svi znaju kako izgleda živa riba, i svi znaju kako izgleda mrtva riba, i svi znaju kako izgleda 1.000 mrtvih riba”, kaže Bibeau.

„Ribe su onaj kanarinac u rudniku, samo što su one u vodi. Sve dok možemo zaštititi ribe, imaćemo dobru vodu, a životinje i biljke imaće dobru vodu i resurse, a mi ćemo imati bolje šanse da prežimo na ovoj planeti.

Iako je predmet divlje riže odbačen, Bibeau smatra da je privukao pažnju koja je prijeko potrebna i njemu i drugim starosjedilačkim narodima koji se bore za prava prirode, poput naroda Tohono O'odham iz Arizone koji je u maju 2021. godine na svom plemenskom sudu dodijelio status pravnog subjekta kaktusu saguaro.

Bibeau kaže da će zahvaljujući sve većem broju ovakvih slučajeva i porastu interesa za njih pokret za prava prirode i dalje postojati, cvjetati i razvijati se:

„Mislim da tek treba uslijediti drugi val ovakvih slučajeva. Pokrenućemo promjene. Samo treba vremena.”

Tekst je nastao u sklopu projekta Local Peace Economy Nezavisnog medijskog instituta.

IZVOR: COUNTERPUNCH

Objavljeno: 01/05/2023.

FOTO: microman6 via Getty Images

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

16/05/2023