Klimatski sporazum COP28: korak unazad u pogledu fosilnih goriva

Piše: 

Alaa Al Khourdajie, Chris Bataille i Lars J Nilsson
Iako je ovogodišnji klimatski samit postigao više nego se očekivalo, s raznih strana jačaju glasovi da je to daleko manje od onoga što je apsolutna nužnost za spas živog svijeta na Zemlji. Činjenica je da dokument globalnog sporazuma konačno poziva na odmak od upotrebe nafte, zemnog gasa i uglja, ali dosta je nedorečenosti i nema jakih garancija da će u siromašnije zemlje (a i siromašnije slojeve bogatih društava) stići finansijska sredstva u iznosima koji bi omogućili pravednu i pravovremenu energetsku tranziciju. Iz ostrvskih zemalja kojima zbog klimatskih promjena prijeti kataklizma i nestanak smatraju da sporazum donosi tek postepenu promjenu, dočim je potreban hitan i radikalan zaokret. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Završen je samit o klimi COP28 u Dubaiju. Rezultat je „konsenzus UAE“ o fosilnim gorivima.

Tekst Konsenzusa, s kojim su se složili delegati iz gotovo 200 zemalja, poziva svijet da se „od fosilnih goriva u energetskim sistemima odmakne na pravedan, uredan i ravnopravan način“. Energičniji zahtjevi za „postepenim ukidanjem“ fosilnih goriva na kraju nisu bili uspješni.

Sporazum priznaje i potrebu za postepenim smanjenjem „nesmanjenog“ spaljivanja uglja i prelaska na energetske sisteme usklađene s neto nultim emisijama do 2050. godine, ubrzavajući djelovanje u „kritičnoj deceniji“ 2020ih.

Mi, kao inženjeri i naučnici koji istražuju promjene neophodne za provođenje ove tranzicije energetskog sistema, vjerujemo da ovaj sporazum ne uspijeva riješiti korištenje fosilnih goriva u srcu klimatske krize.

Takav pristup nije u skladu s naučnim konsenzusom o hitnosti drastičnog smanjenja potrošnje fosilnih goriva radi ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1,5°C.

 

„Smanjeno“ naspram „nesmanjeno“

Sagorijevanja uglja, nafte i plina odgovorno je za 75% ukupnog globalnog zagrijavanja do danas – i 90% emisija CO₂.

Dakle, šta se zapravo traži da zemlje učine s tim gorivima – i gdje su u tekstu Sporazuma rupe koje bi zemlje mogle iskoristiti da ta goriva i ubuduće nastave koristiti?

Kad god je tokom pregovora predlagano postepeno smanjenje ili ukidanje fosilnih goriva, zemlje zagovornice nastavka upotrebe fosilnih goriva ulagale su sve napore da tu dodaju izraz „nesmanjeno“.

„Smanjenje“ u ovom kontekstu obično znači da se emisije iz motora i peći koje dospijevaju u atmosferu zaustavljaju korištenjem tehnologije hvatanja i skladištenja CO₂.

U tekstu, međutim, nema jasne definicije smanjenja i šta ono podrazumijeva. Ova dvosmislenost omogućava široko i lako zloupotrebljivo tumačenje „smanjene“ upotrebe fosilnih goriva.

Hoće li iz sagorijevanja određene količine uglja, nafte ili plina biti dovoljno uhvatiti 30% ili 60% emisija CO₂? Ili će se upotreba fosilnih goriva smatrati „smanjenom“ samo ako se uhvati 90% ili više ovih emisija, te trajno pohrani zajedno s fugitivnim emisijama nastalim curenjem metana, snažnog stakleničkog plina koji ističe iz naftnih i plinskih infrastruktura?

Ovo je jako važno. Uprkos sporazumu koji navodno poštuje „poštuje naučna saznanja“ o klimatskim promjenama [aluzija na naknadno pravdanje predsjednika ovogodišnjeg COPa kad mu se omaklo da javno dovede u sumnju naučne dokaze o promjeni klime, op.ur.], niske stope hvatanja s visokim zaostalim i fugitivnim emisijama nisu u skladu s onim što je istraživanjima dokazano kao neophodno za ograničavanje globalnog zagrijavanja na međunarodno dogovorene zaštitne ograde od 1,5°C i 2°C iznad predindustrijskih temperatura.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama (eng. IPCC) u izvještaju za 2022. godinu navodi da se gotovo sve emisije uglja i 33%-66% emisija prirodnog plina moraju uhvatiti i ‘zaključati’ da bi se realizovale smjernice Pariškog sporazuma iz 2015. godine.

To pod pretpostavkom da će svijet narednih decenija imati znatna sredstva za usisavanje ugljen-dioksida iz zraka (najmanje nekoliko milijardi tona godišnje). Ako se ne uspiju materijalizovati ta najavljivana čuda od mašina, hvatanje ugljen-dioksida za sva goriva trebalo bi biti skoro potpuno, kako pokazuje naše istraživanje.

Činjenica da razlika između „smanjenih“ i „nesmanjenih“ fosilnih goriva nije razjašnjena zapravo je propuštena prilika da se osigura učinkovitost sporazuma iz Dubaija. To lako može produžiti ovisnost o fosilnim gorivima pod krinkom „smanjene“ upotrebe.

To bi tranziciji nanijelo veću štetu – dopuštanjem kontinuiranog ulaganja u infrastrukturu fosilnih goriva – na primjer, nove termoelektrane na ugalj, sve dok se dio ugljen-dioksida koji emituju uhvati (smanji) – čime bi se resursi preusmjerili iz održivijih izvora energije. To bi moglo omesti drugi cilj COPa28: utrostručiti kapacitet obnovljive energije do 2030. godine.

Bez eksplicitnih definicija ovih pojmova, COP28 je propustio priliku da ustanovi čvrste, naučno potkrijepljene standarde za buduću upotrebu fosilnih goriva.

 

Predstojeće doba uklanjanja ugljen-dioksida
 

Budući da je sve izvjesnije da će svijet premašiti temperaturne ciljeve Pariškog sporazuma, ubuduće moramo iz atmosfere aktivno uklanjati više CO₂ nego što ga se emituje – između ostalih metoda, pošumljavanjem i direktnim hvatanjem iz zraka (eng. DAC).

Neke tehnologije za uklanjanje CO₂, kao što je DAC, tek su u povoju i teško da će se njihov razvoj ubrzati dovoljno za uklanjanje potrebne količine CO₂.

Ali ta nastojanja ne umanjuju hitnost potrebe za smanjenjem emisija – prije svega. Ovaj uravnoteženi pristup ključan je ne samo za zaustavljanje nego i za preokret putanje zagrijavanja, u skladu se s ambicioznim ciljevima Pariškog sporazuma.

Od svih UN-ovih samita o klimatskim promjenama, samo je jedan nedvosmisleno uspješan: Pariz 2015. godine, kad su okončani pregovori o sporazumu odozgo prema dole i započela era kolektivnog i dobrovoljnog intenziviranja smanjenja emisija.

Na COPu28 nije dogovorena zajednička obaveza „postepenog smanjivanja do potpunog ukidanja“ jasno definisanih fosilnih goriva, ali su upravo tome bili blizu mnogi mnogi pregovarači. Ne bi iznenadilo da koalicije vlada istomišljenika nastave rad u klimatskim klubovima da bi to implementirale.

IZVOR: Conversation

Objavljeno: 13/12/2023.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

14/12/2023