S engleskog prevela: M. Evtov

Lokalni otpor uništavanju okoliša koje vrše međunarodne ekstraktivističke korporacije javlja se diljem Bosne i Hercegovine (BiH), pa aktivizam na planini Ozren i u vareško-kakanjskoj regiji nije nikakav izuzetak. Posljednjih godina je buknula borba protiv iskopavanja ruda i lokalne zajednice ovih dviju regija ne samo da su se mobilizirale, nego i pronašle zajednički temelj za saradnju u borbi protiv politički potpomognute međunarodne eksploatacije.

U slučaju Vareša i rudnika Rupice, nekoliko mjesnih organizacija – i formalnih i neformalnih – aktivno protestuje protiv rada Adriatic Metalsa. U zagovaranju očuvanja ovog područja ističe se neformalna organizacija Park prirode Trstionica i Boriva, nazvana po dvjema ugroženim rijekama u šumovitom slivu između Vareša i Kaknja. Jedna od predvodnica ove grupe je i Hajrija Čobo, profesorica engleskog jezika u srednjoj školi u Varešu. Gospođa Čobo je i pravnica specijalizovana za područja kaznenog prava i kriminala protiv okoliša.

U augustu 2022. godine grupa gospođe Čobo je zbog rudnika Rupice u ime građana Kaknja podnijela žalbu Vijeću Evrope, preko Sekretarijata Bernske konvencije. Time je na entitetsku i državnu vladu izvršen pritisak da povodu veću brigu o dobrobiti građana, ali su dosadašnji rezultati u najboljem slučaju ni tamo ni ovamo.

Zajednice nizvodno od rudnika Rupice, naravno, imaju najviše motiva za borbu protiv zagađenja koje rudnik izaziva. Mreža za obranu prirode, koju vodi dr. Elvedin Šabanović, i Udruženje građana Fojničani, koje vodi Davor Šupuković, udružili su se s organizacijama Trstionica i Boriva u lobiranju vlasti opštine Kakanj. U septembru 2023. godine sve tri ove organizacije, uz punu saradnju Mirnesa Bajtarevića, načelnika Općine Kakanj, sastale su se s kakanjskim općinskim vijećem radi zagovaranja očuvanja parka prirode Mehorić.

Rezultat tog sastanka bila je jednoglasna odluka općinskog vijeća da se u gornjoj Trstionici uspostavi zaštićeno područje. S obzirom na to da je gotovo 40.000 Kakanjaca u opasnosti da ostane bez snabdijevanja pitkom vodom, ne čudi što je gradonačelnik Bajtarević ljut. Obrušio se i na vladu FBiH i na Evropsku komisiju, upitavši:

S druge strane, načelnik Vareša Zdravko Marošević sa zadovoljstvom podržava ono što se najavljuje kao ekonomski procvat svog grada, bez obzira na opasne posljedice koje to uzrokuje nizvodno: „Kad rudnik krene, počeće da se vrte i svi ostali točkovi zaustavljeni prije 30 godina.“

Iskopavanje je u toku, a jedan od tih „točkova“ koji se zavrtio već ugrožava kvalitet pitke vode Kaknja i desetina obližnjih naselja. „Više se ne usuđujem da pijem vodu iz česme“, kaže Amila Čizmić. „Zabrinuta sam za zdravlje svoje dvoje djece otkako su tamo gradili.” Ali aktivisti ne posustaju.

Ozren uzvraća udarac

U međuvremenu se nastavlja aktivizam u Petrovu i Loparama u Republici Srpskoj (RS) gdje je lokalno stanovništvo odlučno da zaštititi svoju životnu sredinu. U poređenju sa svojim komšijama u FBiH, oni su u izvjesnoj prednosti, budući da djeluju blagovremeno jer rudarske operacije koje žele obustaviti nisu počele, nego su tek u fazi istraživanja.

U aprilu 2021. godine Ministarstvo energetike i rudarstva RS-a dalo je Medenom Brijegu, ogranku Lykos Balkan Metalsa, dozvolu da istražuje cink, nikl, bakar i druge metale u više područja opštine Petrovo, na pola puta između Tuzle i Doboja. U to vrijeme građani Sočkovca, jednog od sela u centru pažnje Lykosa, nisu bili obaviješteni o predstojećem istraživanju.

Strahujući od smrtonosnog zagađenja koje prati eksploataciju ovih metala, ljudi iz obližnjih zajednica održali su u znak protesta demonstracije, a do kraja te godine prikupili 6.000 potpisa za peticiju protiv izdavanja dozvole.

Lokalni otpor iskorištavanju litijuma na području Lopara organizovan je brzo, kao i u Srbiji. Mještani su svjesni da prerada litijuma podrazumijeva obradu rude kiselinama, a potom prskanje velikim količinama vode. Taloženje nastalih toksičnih otpadnih voda i šljake ugrozilo bi voćnjake i podzemne i nadzemne vode na području Lopara. Zagađenja nastala na obroncima Majevice putovala bi još dalje, ka Tuzli na zapadu i Posavini na sjeveru.

U decembru 2023. godine nekoliko nevladinih ekoloških organizacija održalo je u Loparama javnu tribinu s više od 300 učesnika. Profesorica koja se obratila forumu izjavila je da je „naša ruda opterećena drugim štetnim supstancama... arsenom, olovom, niklom i drugim otrovnim materijama (…) Jasna je namjera multinacionalnih rudarskih kompanija koje svoje ciljeve mogu sprovoditi tamo gdje se ne vodi računa o zdravlju ljudi i životnoj sredini – u zemljama sa korumpiranom vlašću.“

Milanko Tošić, član Opštinskog vijeća Lopare, kaže:

Ozren Petković, načelnik opštine Petrovo, stao je na stranu svoje izborne jedinice, priznavši da stanovnici oko Ozrena zavise od prirodnih bogatstava regije, čiste vode i čistog zraka. On je upitao:

Nekoliko mjeseci kasnije, članovi regionalnih ekoloških grupa Ozrenski Studenac i Čuvari Ozrena nagrnuli su na ono što je najavljeno kao javna tribina u organizaciji Lykosa. Umjesto učešća u razgovoru o geološkim istraživanjima s direktorom Milošem Bošnjakovićem, aktivisti su održali demonstraciju uz protestne transparente i zvižduke. Jedan demonstrant je rekao: „Nismo došli da slušamo, nego da gospodinu Bošnjakoviću i njegovim geolozima mirno kažemo da nisu dobrodošli na Ozren”.

Kroz slična dešavanja u RS-u aktivisti organizacija Eko Put i Budimo se ljudi digli su se protiv švajcarske kompanije Arcore koja traži litijum u okolini Lopara, budući da bi se odvodnjavanje otrovnih otpadnih voda s padina Majevice proširilo na široku teritoriju koja uključuje Bijeljinu i Brčko na sjeveru, Tuzlu na istoku, te nekoliko opština na jugu.

Snežana Jagodić Vujić, predsjednica udruženja Eko Put izjavila je da „prostor na Majevici koji bi bio ugrožen štetnim posljedicama iskopavanja litija predstavlja skoro pola BiH”. Ova procjena uključuje moguće rudarenje litijuma i iz izvora oko Zvornika na jugu, kao i onih u Brčkom i Ugljeviku. BiH nije mnogo manja od planinske Zapadne Virdžinije, još jedne države gdje su vanjski rudarski interesi gotovo uništili sav okoliš.

Nakon izvjesnog kolebanja, i načelnik Lopara Rado Savić složio s aktivistima, rekavši: „Moja je moralna dužnost da stanem na stranu svog naroda” i dodavši: „Smatramo da bi otvaranje rudnika litijuma na Majevici bilo veoma opasno i štetno, jer u Republici Srpskoj i BiH nema institucija koje bi garantovale poštovanje određenih normi.”

Ističući svoje nepovjerenje prema državnim i entitetskim institucijama i zvaničnima na njihovom čelu, Savić se obrušio na Petra Đokića, ministra energetike i rudarstva RS-a, višegodišnjeg funkcionera svake vlade autokrate Milorada Dodika, predsjednika RS-a. „Ne možete na čelu ministarstva imati Petra Đokića, čovjeka ogrezlog u korupciji i kriminalu, i očekivati da on nekim svojim autoritetom garantuje da ovdje neće doći do zagađenja vodotoka, zemljišta, tla, vazduha.“

Izvještaji o korupciji političara širom BiH ispunili bi cijelu biblioteku, što pojačava skepsu javnosti u pogledu motivacije iza netransparentnih dogovora. Ovo nepovjerenje podstiče već samo par tačaka iz dosijea gospodina Đokića:

• Sredinom 2020. godine pobornici zaštite životne sredine iz RS-a podnijeli su zahtjev za smjenu gospodina Đokića jer je on u razdoblju od šest godina dopustio izgradnju desetaka malih hidroelektrana, čime je omogućio uništavanje riječnih korita, sječu šuma, ugrožavanje staništa i ograničavanje vodosnabdijevanja lokalnog stanovništva. Aktivisti su naglasili da je Đokić dopuštao da se male hidroelektrane grade bez dozvola, a ukinuo poticaje za vjetroelektrane.

• U novembru 2023. godine Ministarstvo finansija SAD-a stavilo je gospodina Đokića na svoju listu subjekata podvrgnutih sankcijama, obrazloživši da je Đokić kažnjen „zbog ponašanja koje je opstruiralo implementaciju regionalne sigurnosti, mira i saradnje.”

Ponašanje Petra Đokića nije izuzetak; prije se može smatrati blažim primjerom nepotizma i zanemarivanja brige za okoliš prisutnog u cijelom bh. političkom prehrambenom lancu.

Aktivisti su do kraja februara 2024. godine osigurali znatnu javnu podršku za peticiju protiv rudarenja litijuma, koju je načelnik Lopara Rado Savić podnio Narodnoj skupštini RS-a. Peticiju je u roku od sedam dana potpisalo više od 3.700 građana, uključujući i vodeće političare iz Bijeljine i Teslića. Protiv rudarenja litijuma izjasnili su se i Milorad Dodik, predsjednik RS-a, a i neki istaknuti političari iz opozicije u RS-u, ali ostaje da se vidi koliko je to bilo pitanje pukog političkog oportunizma. Dodik je prethodno izjavio da je eksploatacija ležišta litijuma kod Lopara „prilika za razvoj koja se ne smije propustiti”.

Aktivisti Majevice i Ozrena militantni su pred profiterskom i ekološkom nebrigom svojih političara. Za neke stanovnike ove regije teška sjećanja na rat 1990ih i dalje su prisutna; jedan mještanin je izjavio: „Branio sam Majevicu od jednog neprijatelja, a sad je branim od drugog”, misleći na Arcore.

Aktivista Zoran Poljašević je u razgovoru sa mnom istakao emotivnu vezanost lokalnog stanovništva s Ozrenom: „Na Ozrenu su se za vrijeme rata vodile žestoke borbe; mnogi su poginulu braneći ga. Ovo područje je naseljeno Srbima, tu se nalaze tri srednjovjekovna manastira, brojne crkve i pravoslavni grobovi. Toliki su ljudi izginuli, debelo su platili za odbranu ovog područja. Ljudi ovdje žive 400 godina, tako da su tradicionalno vezani s ovim tlom.”

Mogućnosti međunacionalne i međuentitetske saradnje

Pitao sam gospodina Poljaševića da li ova traumatična borba između etnonacionalnih snaga komplikuje interakciju između Srba s Ozrena i ljudi u FBiH. Odgovorio je:

U tom smislu mi je Hajrija Čobo rekla:

U duhu te saradnje su se 13. januara ove godine u Boljaniću, u opštini Petrovo, aktivisti iz oba entiteta našli za okruglim stolom koji je organizacija Ozrenski Studenac nazvala „Posljedice geoloških istraživanja i otvaranje rudnika nikla na Ozrenu”. Organizatori su na učešće pozvali stanovnike Ozrena, Maglaja i Gračanice.

Snažnu podršku pokretu dao je i iguman Gavrilo Stevanović iz manastira Svetog Nikole na Ozrenu, koji je rekao: „Niko ne voli da mu se oko kuće kopa i da to na silu rade, a ni ne obavijeste ljude. Žale mi se ljudi, prosto su ljudi u strahu. Ali su ovdje i jedinstveni. Ovdje je narod jedinstven i ne da svoju zemlju i boje se ljudi da će se doći do zagađenja, da će se onečistiti priroda i da će se svi morati iseliti. Na kraju bi možda i manastir morao da se iseli odavde.“

Manifestaciji u Boljaniću prisustvovalo je između 600 i 700 građana. Gospodin Poljašević mi je unaprijed rekao da će političarima biti dozvoljeno da prisustvuju, ali ne i da govore. Govornici su pozvali na hitnu obustavu geoloških istraživanja dozvoljenih kompaniji Lykos Balkan Metals i zatražili da se ova regija proglasi zaštićenim prirodnim područjem, kako je i predviđeno Prostornim planom RS-a.

Kako mi je napisao jedan učesnik, aktivisti su održali prezentaciju o bioraznolikosti planine Ozren i o opasnostima po zdravlje koje donosi rudarenje nikla i litijuma. Hajrija Čobo je putem video-linka deset minuta govorila o primjeru razaranja već nastalog na području Mehorića usljed istraživanja Adriatic Metalsa. Više od 400 ljudi je potpisalo dvije peticije, jednu za poništavanje koncesije za Lykosova geološka istraživanja na Ozrenu, a drugu za poništavanje antidemokratskog zakona koji razmatra Narodna skupština RS-a. Na kraju ove tribine vladao je osjećaj da će „Lykos i vlasti vrlo teško omogućiti geološka istraživanja na Ozrenu“.

Slična javna tribina održana je dvije sedmice kasnije, 27. januara, u Doboju. Ovaj skup obilježen je činjenicom da su prezentacije držali aktivisti i stručnjaci veterani kampanje protiv istraživanja Rio Tinta u Srbiji. Prisutni su bili i aktivisti i predstavnici vlasti iz Maglaja, Kaknja i Petrova.

Domaći zvaničnici omogućavaju međunarodnu eksploataciju

Vidjeli smo da većina političara u BiH – s nekoliko izuzetaka na lokalnom nivou – djelotvorno podržava istraživanje i vađenje minerala koje strane korporacije vrše uz ogromno zanemarivanje okoliša. Lideri u oba entiteta implementirali su krajem 2023. i početkom 2024. godine nove mjere koje zanemaruju javno mnijenje.

Krajem decembra 2023. godine Nermin Nikšić, premijer FBiH, šokirao je građane najavom da za „prenamjenu i privremeno korištenje šumskog zemljišta” u „druge svrhe” više neće biti potrebna saglasnost državnog Pravobranilaštva. Ova imovinsko-pravna izmjena direktno se odnosi na tekuću eksploataciju zemljišta koju kod Vareša vrši Adriatic Metals, ali ima posljedice za cijelu državu.

Nedavnim amandmanom je vlast na državnom nivou uzurpirana i prenesena na vladu entiteta. Premijer Nikšić je naveo da je ova promjena donesena uz odobrenje Christiana Schmidta, visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (institucija stvorena Daytonskim sporazumom 1995. godine). Christian Schmidt nije javno negirao ovu tvrdnju – mada je ova promjena nezakonita naročito s obzirom na to da je visoki predstavnik Schmidt u julu 2023. godine nametnuo zakon kojim se privremeno zabranjuje raspolaganje državnom imovinom. Ovaj zakon je tehnički još uvijek na snazi.

Pored toga što štiti Adriatic Metals u bezobzirnoj sječi bh. šuma, ova Odluka se tiče i kontroverznog pitanja državne imovine. Raspolaganje državnom imovinom, uključujući rijeke, šume, poljoprivredno zemljište i vojne objekte, nije riješeno Daytonskim sporazumom. Ustavni sud BiH je u više no jednom predmetu presudio da ta imovina pripada državi – ali su zvaničnici RS-a profita radi uporno uzurpirali zemljište i zgrade. Političari u FBiH dosad su se suprotstavljali takvoj nezakonitoj eksploataciji.

Vijeće za implementaciju mira (eng. PIC), dejtonska institucija koja nadzire administraciju visokog predstavnika u poslijeratnoj BiH, rješenje kontroverze o državnoj imovini smatra preduslovom za pristupanje BiH Evropskoj uniji. Upravni odbor PIC-a na listi „Pet plus dva” – pet ciljeva i dva uslova koji bi doveli do zatvaranja Ureda visokog predstavnika – navodi ovaj zahtjev kao jedan od ciljeva. Problem mora riješiti državni parlament. To što je FBiH (pomenutim potezom, op. ur.) zamaglila cijelu problematiku u suprotnosti je s rješavanjem imovinskog pitanja, jer implicitno daje legitimitet zloupotrebi državne imovine koju vrši RS.

Pravobranilaštvo BiH je 13. marta ove godine pred Kantonalnim sudom pokrenulo spor protiv Vlade FBiH zbog odluke da privremeno korištenje šumskog zemljišta dozvoli za rudarenje mimo nadležnosti Pravobranilaštva.

I u RS-u je u toku slična inicijativa da se lokalnim zajednicama oduzme pravo glasa kad je u pitanju raspolaganje njihovim prirodnim resursima. Narodna skupština RS-a je u decembru 2023. godine usvojila Nacrt zakona koji bi, prema ekolozima, „ugrozio zdravlje građana, posebno na Majevici i Ozrenu... Prema ovom zakonu, entitetska vlada bi lokalnim zajednicama oduzela pravo glasa u slučajevima kada se radi eksploatacija određenih ruda i metala na njihovoj teritoriji.” Predlagači nacrta zakona objašnjavaju da lokalne vlasti „nemaju kapaciteta da razumiju ozbiljnost tih radova”.

Nacrt zakona predviđa i pedesetostruko povećanje maksimalne količine rude dozvoljene za vađenje u „probne svrhe“ – s već pozamašnih 200 kubnih metara na 10.000 kubnih metara. Nacrt zakona će biti upućen u javnu raspravu od 60 dana.

Organizaciju januarske javne tribine u Boljaniću na kojoj je potpisivana peticija protiv usvajanja ovog zakona podstakli su, između ostalog, i antidemokratska priroda predloženog zakona i arogancija kojom je zakon obrazložen. NVO Ozrenski Studenac tom prilikom izjavljuje:

Nakon te januarske javne tribine na kojoj je izraženo oštro protivljenje nacrtu zakona, Ministarstvo energetike i rudarstva RS-a zakazuje niz javnih rasprava, navodno da bi ocijenilo javno mnijenje o dotičnom pitanju. Dogovorene su četiri javne rasprave: u Gacku, Zvorniku, Prijedoru i Banjaluci – ni blizu mjestima oko Lopara i Ozrena koja su se dotad pobunila. Povrh toga su sve rasprave zakazane za radne dane i u radno vrijeme.

Oni koji su ipak uspjeli doći na te javne rasprave izrazili su otvoreno protivljenje. Esad Salčin, zamjenik ministra energetike i rudarstva RS-a, 23. januara je u Zvorniku s timom geologa predstavljao nacrt zakona, ali zabrinute građane nisu uspjeli uvjeriti u njegovu vrijednost. Pale su tu i razne uvrede, a građani su ostali pri prigovoru na pokušaj zaobilaženja participacije lokalnih zajednica. Jedan učesnik je rekao: „Očigledno je ova rasprava zamazivanje očiju javnosti, glumi se demokratija.“ Stavljajući se na stranu građana, načelnik Bijeljine je rekao da će narod Semberije (područje oko Lopara) „svojim tijelima braniti svoj životni prostor… jer će zakon sigurno biti usvojen bez obzira na protivljenje svih u RS-u.”

Maltretiranje aktivista

Uporedo s manevrima vlasti oba entiteta da nezakonito pojednostave donošenje odluka o korištenju javne imovine, razni akteri rade na zastrašivanju ljudi koji pokušavaju braniti svoje okruženje. Fejsbučka stranica Ozren na dlanu oklevetala je aktiviste, nazivajući ih „kvaziekolozima, plaćenicima, ljudima bez srama i bez morala...”.

Usto je u decembru 2023. godine Adriatic Metals zbog navodne „povrede svog ugleda” podnio tužbu protiv Hajrije Čobo, optuživši je za „neosnovane komentare” kojima upozorava na zagađenost vode i degradaciju staništa u Mehoriću, području između Vareša i Kaknja. U prilog tužbi navode se i aktivistički statusi (ne samo) gospođe Čobo na društvenim mrežama. Radio Kakanj je tužbu okarakterisao kao „klasičnu taktiku zastrašivanja“ i stratešku sudsku tužbu protiv participacije javnosti (Strategic Lawsuit Against Public Participation/SLAPP – eng. šamar). Po objavljivanju vijesti o tužbi, brojne eko organizacije iz oba entiteta izrazile su svoje ogorčenje i podršku gospođi Čobo.

Adriatic Metals je tražio da gospođa Čobo kompaniju obešteti s 2.000 KM, uz kamatu od datuma objavljivanja istraživačkog članka s njenim navodima. Ali je ona, pozivajući građane na proteste, rekla:

Navodi se i to da je gospođa Čobo rekla: „Oni nam uskraćuju slobodu izražavanja, pravo na zdravu životnu sredinu i čistu vodu. Hoću da vlada raskine ugovor [s Adriatic Metalsom]. Profit ide toj kompaniji; naši životi vrijede više od onoga što dobije vlada.”

Gospođa Čobo je u jednom intervjuu izrazila svoj očaj zbog domaćeg rukovodstva:

Ciljajući generalno na domaće vlastodršce, gospođa Čobo je nastavila: „Ovo što se sad dešava ne bi bilo moguće da to nisu dozvolili naši političari. Ali se evo dešava iako nije u skladu sa zakonima. Zato se moramo boriti protiv političara; oni su glavni krivci.”

Međunarodni zvaničnici kao promotori svojih favorita

Početkom 2022. godine Matthew Field, tadašnji britanski ambasador u BiH, pri posjeti Zeničko-dobojskom kantonu hvali saradnju koju je ovaj kanton ostvario s Adriatic Metalsom u misiji istraživanja i uspostavljanja rudnika u Varešu: „Taj projekat je jedna od najimpresivnijih stvari koje smo vidjeli u BiH, a dio mog posla je da osiguram da sve obavljaju kako treba, da ispunjavaju ekološke i druge standarde, ulažu u zajednicu i otvaraju radna mjesta koja imaju budućnost.”

Sredinom 2023. godine Bankwatch, organizacija koja s ciljem zaštite okoliša nadzire međunarodne finansije, objavljuje blog u kojem upozorava na „nemilosrdno rudarenje koje vrši Adriatic Metals“, navodeći da su britanska ambasada, Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), te norveška i američka ambasada poslale u vareški rudnik svoje predstavnike da potvrde podršku ovom projektu. Dotični predstavnici su hvalili „najznačajnije strano ulaganje u zemlji i [njihovu] posvećenost talentima, sigurnosti, zajednici i održivosti“. Bankwatch je napisao da međunarodni predstavnici koji daju takvu izjavu „nemaju osjećaja“ i upitao zašto EBRD šuti o razaranju koje je uzrokovao Adriatic Metals.

Nakon te ambasadorske posjete vareškom rudniku, pet bh. mreža za zaštitu okoliša upućuje ambasadorima Velike Britanije, SAD-a i Norveške otvoreno pismo u kojem tu posjetu kritikuju i izražavaju zabrinutost što je do nje došlo neposredno nakon protesta u Kaknju, kao i građanskih istupa protiv odluke Skupštine Grada Doboj da Adriatic Metalsu dopusti istraživanja. U otvorenom pismu se navodi:

Julian Reilly, sadašnji britanski ambasador u BiH, sastao se ne tako davnog 7. februara s premijerom Zeničko-dobojskog kantona i drugim lokalnim zvaničnicima da se založi za nesmetani nastavak istraživanja koje Adriatic Metals vrši u toj regiji. O tužbi protiv AM-ovog direktora Paula Cronina nije bilo riječi.

Cronin je kasnije tog mjeseca ponosno objavio da je „Proizveden prvi koncentrat rude u okviru projekta Vareš“, navodeći da je postrojenje za preradu „dizajnirano i izgrađeno korištenjem najnovije tehnologije vodećih proizvođača u industriji, poštujući najviše standarde u pogledu zdravlja i sigurnosti“.

Komentarišući u jednom intervjuu stav međunarodne zajednice o rudarenju u BiH, Hajrija Čobo kaže:

Kako pobijediti

Bosanskohercegovački eko aktivisti izjavljuju da je „prelijepa priroda” njihovo najveće blago. Ako žele pobijediti u borbi protiv profitom vođenih shema međunarodnih agenata ekstrakcije, moraju odlučno nastaviti i ojačati liniju svog otpora. Od ključne je važnosti da očuvaju i dalje razvijaju saradnju nastalu između etničkih grupa iz oba entiteta. A međunarodna zajednica mora svoju podršku preusmjeriti na grupe aktivista – koje su, u suštini, organizacije za ljudska prava.

Kako sam se osvjedočio u ovih četrdeset i nešto godina otkad tu dolazim i živim, među djelotvornim pokretima u BiH najviše se ističe onaj za povratak izbjeglica nakon završetka rata 1990-ih. Moje pomno posmatranje masovnih pokreta za ljudska prava u poslijeratnom razdoblju dovelo je do objavljivanja knjige Preživjeti mira: borba za posljeratni oporavak u Bosni i Hercegovini (2019.). Otad je bilo epizoda borbe protiv diskriminacije, u korist spomen obilježja i protiv korupcije.

Zadatak lokalnih organizatora je dvojak: da, s jedne strane, lobiranjem, glasanjem i direktnom akcijom zaustave ponašanje svojih lidera i da, s druge strane, međunarodnim zvaničnicima poruče da neće tolerisati njihovo saučesništvo.

Međunarodna zajednica mora raditi na pružanju podrške vladavini prava i vršiti pritisak na bh. lidere da na svim nivoima podrže institucije koje se mogu boriti za očuvanje okoliša i koje slušaju glasove običnih ljudi koji znaju što je najbolje za okoliš.

Bilo bi korisno stvoriti državnu organizaciju sličnu Koaliciji za povratak, koja je krajem 1990ih i tokom čitavog razdoblja pokreta za povratak izbjeglica dobro funkcionisala. Takva organizacija, koju bi vodili sposobni i politički nekompromitirani organizatori, koordinirala bi međuentitetsko zagovaranje među liderima u cijeloj BiH i mogla bi biti od ključne važnosti za djelotvorno širenje informacija.

Ništa od ovoga ne znači da se sve rudarske aktivnosti u BiH moraju zaustaviti ili spriječiti. Bosna živi u 21. vijeku. Ali je imperativ razviti metode koje mogu očuvati zdravlje i razvoj njenog okoliša. I ovu se zemlju tokom njenog dugo očekivanog pristupanja Evropskoj uniji ne smije držati u nesigurnosti zbog dugotrajne nefunkcionalnosti, niti predati trajnom drugorazrednom statusu u zajednici država.

Međunarodne aktivističke organizacije kao što su Bankwatch, Front Line Defenders i Human Rights Watch trebaju nastaviti podržavati ekološki aktivizam u BiH.

Svoju proekološku i prodemokratsku poruku mogli bi početi širiti uoči opštinskih/općinskih izbora 2024. godine. Konačno, zadatak lokalnih aktivista je i da međunarodne zvaničnike natjeraju da obrate pažnju i ozbiljno shvate njihovu poruku.

Peter Lippman je autor knjige Preživjeti mir: borba za posljeratni oporavak u Bosni i Hercegovini (Surviving the Peace: The Struggle for Postwar Recovery in Bosnia and Herzegovina; Vanderbilt University Press, 2019.). Rođen je u Seattleu, Washington. Cijelog života se bori za ljudska prava. Od ranih 1980ih je godinama posjećivao Jugoslaviju, gdje je i živio, najviše u Bosni i Hercegovini.

IZVOR: LeftEast

Objavljeno: 13/04/2/24.
FOTO: Mreža ekoloških organizacija EKO BiH