KLIMATSKA KRIZA: Ništa od diplomatije!

Piše: 

Damien Gayle
Ekološki pokreti na pragu su velikog zaokreta – ka radikalnijoj borbi. Nakon decenija pokušaja da pažnju javnosti i institucija skrenu na probleme klimatske krize striktno građanskim neposluhom, te da na vlasti utiču mirnim masovnim okupljanjima, grupe počinju shvatati da je vladama uzaludno ukazivati šta treba ili ne treba da se radi. Najdjelotvornije je i vlasti i kapitaliste zaustaviti kad rade ono što ne bi trebalo. U protivnom će nas svetost privatne imovine i nepovredivost ugovora koštati planete Zemlje i opstanka čovječanstva. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

Međunarodna klimatska diplomatija je beznadežna, kaže autor knjige Kako raznijeti naftovod. Filmska adaptacija ove knjige o radikalnoj zaštiti životne sredine počinje se prikazivati u kinima.

Dok širom svijeta aktivisti preduzimaju sve očajnije akcije protiv destruktivnih projekata, Andreas Malm za Guardian kaže da nema „ni trunku nade“ u spremnost elita da preduzmu hitne mjere neophodne za sprečavanje katastrofalnih klimatskih promjena:

„Ako pustimo da se vladajuće klase pobrinu za ovaj problem, one će nas najvećom brzinom odvesti u apsolutni pakao. Ništa ne ukazuje na to da su one sposobne da svojom voljom urade išta drugo – zato što su toliko upletene u proces akumulacije kapitala.

A krajnji dokaz za to su UN-ove Klimatske konferencije [eng. COP]. Da, više se planova diskutuje, ali same Konferencije su se izrodile u neku vrstu godišnjeg teatra u kojem glumimo da radimo nešto protiv globalnog zagrijavanja dok, u stvari, samo dopuštamo da se dolijeva ulje na vatru.”
 

Svetost privatne imovine koštaće nas planete Zemlje

Knjiga Kako raznijeti naftovod, objavljena početkom 2021. godine, uzburkala je klimatski pokret ni godinu dana nakon što je njegova najveća masovna mobilizacija svih vremena naglo prekinuta blokadama zbog pandemije koronavirusa.

Počevši od 2018. godine, Extinction Rebellion (XR) i pokret klimatskih štrajkova izvodili su na ulice desetine hiljada ljudi. Njihovi zahtjevi za radikalne promjene imali su sve veću podršku javnog mnijenja, ali su uprkos tome emisije i ulaganja u fosilna goriva nastavili rasti.

Problem je, kaže Malm, u tome što pokret apsolutno insistira na nenasilnom građanskom neposluhu – njihovo najstrože pravilo – zbog čega se fosilni kapital u buržoaskim državama gdje „kapitalističko vlasništvo ima status neprikosnovene svetinje“ ne mora bojati javnog mnijenja.

Umjesto remetilačkih protesta i masovnih skupova, Malm poziva na kampanju sabotaže infrastrukture fosilnih goriva, radi razbijanja tabua o napadu na imovinu. Inače će nas, kako kaže u jednom od epigrama knjige, „imovina koštati planete Zemlje“.

„Mislim da knjiga nije ovoliko uspješna zbog nekog nevjerovatnog kvaliteta“, kaže Malm za Guardian, „nego zato što je izašla upravo u trenutku kad je klimatski pokret počeo razmišljati u tom smjeru.”

Nakon objavljivanja knjige, počeli su eksperimenti, najprije obazriviji, pa se sve radikalniji.

U kampanji koju je inspirisao Malm, prošle godine su širom Evrope i Sjeverne Amerike klimatski aktivisti krenuli u noćne akcije u bogatijim četvrtima svojih gradova, ispuhujući gume terenskih vozila tako što su im u ventile gurali – leću.

Od tada su se stvari zahuktale. U Cambridgeu, u Engleskoj, aktivisti su ispisivali grafite i razbijali prozore na zgradama koje imaju veze s kompanijama za fosilna goriva. Drugi su u Hampshireu sabotirali mjesto izgradnje novog cjevovoda za dovod mlaznog goriva od luke Portsmouth do londonskih aerodroma.

U Lutzerathu u Njemačkoj, goloruki demonstranti su se nedavno borili sa specijalcima koji su pokušavali raščistiti selo osuđeno na uništenje radi proširivanja površinskog kopa, potrebnog kako bi se prljavim ugljem snabdjele termoelektrane koje hrane industriju koju je embargo na uvoz ruskog uglja ostavio bez energije.

Ali najuzbudljiviji razvoj ekoloških protesta, kaže Malm, dogodio se u Francuskoj, gdje su aktivisti pod zastavom Les Soulèvements de la Terre (Ustanci Zemlje) počeli kampanje sabotaža protiv ciljeva destruktivnih za okoliš. U Sainte-Solineu u zapadnoj Francuskoj prošlog mjeseca su se hiljade borile s policijom pokušavajući sabotirati novi mega-projekat akumulacije podzemnih voda za industrijsku poljoprivredu.

„Razmjere tog sukoba i protesta zasjenjuju sve ostalo kad je u pitanju radikalna taktika u Velikoj Britaniji ili Njemačkoj ili bilo šta slično“, kaže Malm. „Toliki ljude rade tako radikalne stvari.”

Malm ipak ne vjeruje da je počeo novi ciklus klimatskog aktivizma: „Moje je mišljenje, možda previše optimistično, da smo sad između talasa, između ciklusa, jer se nikad nismo vratili na brojke i obim aktivnosti viđene tokom 2019. godine.“

 

Radikalizacija pokreta u perspektivi?

Sad se vidi da je obustava aktivnosti pokreta tokom COVID-a bila „greška... politička greška“, kaže Malm. „Sve otad se pokušava nekako povratiti prijašnji zamah. Ali bezuspješno. Nismo ni blizu zamahu koji smo imali krajem 2019. godine.

Otada je došlo do diverzifikacije pokreta, a u određenom smislu i do njegove fragmentacije; u Velikoj Britaniji je takav slučaj s XR-om koji nastavlja proizvoditi izdanke kao Insulate Britain i Just Stop Oil, grupe koje je manje-više osmislio Roger Hallam.

„A slično je i u Njemačkoj, gdje Letzte Generation (Posljednja generacija) ima neku vrstu analogne uloge i, znate, razne grupe posvećenih aktivista isprobavaju razne vrste taktika. Svaki novi ciklus morao bi imati brojnost iz 2019. godine – ali bi morao biti i radikalniji“, kaže Malm.

„A ono što se trenutno dešava jest da imate akumulaciju iskustva, gdje u pokretu ljudi uče kako da rade stvari na radikalniji način. I na neki se način, znate, stvaraju banke vještina i razmišljanja o militantnijim vrstama taktika.”

U početku se činilo da Just Stop Oil obećava novi pristup za kakav se zalaže Malm. Kad su u proljeće prošle godine započeli kampanju, njihovi aktivisti su Guardianu rekli da namjeravaju s građanskog neposluha – tj. remetilačkih protesta koje provode XR i njegov ogranak Insulate Britain – preći na „građanski otpor“.

„To znači prestati ukazivati na ono što vlada treba ili ne treba raditi i [umjesto toga] aktivno zaustaviti vladu kad radi ono što ne bi trebala“, rekli su tada, direktno preuzimajući Malmovu retoriku – dok on sam direktno citira ni manje ni više nego [radikalnu njemačku novinarku i aktivistkinju, op.ur.] Ulrike Meinhof: „Protest je kad kažem da mi se nešto ne sviđa. Otpor je kad zaustavim ono što mi se ne sviđa.”

Kampanja Just Stop Oil počela je hrabrim naporima da se parališe opskrba jugoistočne Engleske fosilnim gorivima. Ali Malm je kritičan prema očitom zaokretu ka simboličkom protestu kakav je zasipanje supom Van Goghovih suncokreta u Nacionalnoj galeriji u Londonu, a i nedavna akcija u kojoj je jedan aktivista zasuo bilijarski sto narandžastom bojom u prahu.

Sad Les Soulèvements de la Terre u Francuskoj razvija taktiku klimatskog kampa prvi put osmišljenog u Velikoj Britaniji i potpuno razrađenog u Njemačkoj s Ende Gelände, pokretom protiv rudarenja uglja, pa je kombinuje s dugogodišnjom francuskom tradicijom političke borbe i sukoba.

„Taktički program Les Soulèvements de la Terre uključuje i sabotažu“, kaže Malm. „To je i bila svrha ove akcije, htjeli su sabotirati taj rezervoar, a to su radili i ranije.”

„Dakle, da, to je znak da se ove ideje primjenjuju; ne pripisujem sebi apsolutno nikakve zasluge za to. Te ideje organski izrastaju iz konkretne političke situacije na terenu i, naravno, vrlo duboke francuske tradicije – mislim, sama riječ sabotaža dolazi iz francuskog.”
 

Promjena atmosfere u društvu

Malma, vanrednog profesora ljudske ekologije na švedskom univerzitetu Lund, popularnost njegove knjige je katapultirala među zvijezde ekološkog pokreta.

Time što su tako radikalne ideje postale mainstream nije iznenađen ništa manje od ostalih. Radikalnu promjenu stavova javnosti prema potencijalno nasilnom aktivizmu pokazuje već i sama činjenica da su obezbijeđene finansije za snimanje filma Kako raznijeti naftovod, da je taj napeti triler zgusnute radnje snimljen i prikazuje se u kinima.

„Stvari su se promijenile utoliko što je svakome ko išta zna o klimatskoj krizi jasno da je situacija krajnje ozbiljna”, kaže Malm. „I to rađa simpatije za ideju da se stvari uzmu u svoje ruke, ili barem proizvodi neku mjeru razumijevanja frustracije. I zapravo to, mislim taj osjećaj postaje mainstream. A mislim da i film upravo to prikazuje.”

[Malm zaključuje:]

„Jasno da naftovode ne dižu u zrak svi – ne znam da li to iko radi. Ali ideja da je veliki zločin u stvari izgradnja naftovoda, a ne njegovo potencijalno dizanje u zrak – ta ideja je vrlo privlačna velikom broju ljudi.”

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 21/04/2023.

FOTO: Just Stop Oil

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

24/04/2023