SERIJAL O KLIMI: Protiv zabluda (dio I)

Piše: 

Julia Rosen
Živi svijet planete Zemlje je ugrožen klimatskom krizom, ali i široko rasprostranjenim poricanjem klimatskih promjena, njihovih uzroka i posljedica. Oni koji šire glasine i dezinformacije ne shvataju da su sami oruđe korporacija koje nastoje izvući maksimum profita iz industrija zbog kojih se naša planeta ubrzano zagrijava. Teorije zavjera ciljano i sistematično negiraju ugroženost opstanka živog svijeta i opskurnim mistifikacijama prikrivaju istinu – da je kriza uzrokovana bjesomučnom kapitalističkom eksploatacijom prirode. Serijal o klimatskim promjenama – naučne spoznaje pokazuju da je situacija daleko ozbiljnija nego što se to prikazuje kojekakvim naručenim pseudoteorijama.@RiD

S engleskog prevela M. Evtov


Pitanje prvo: Kako znamo da se klimatske promjene zaista dešavaju?

Klimatske promjene se često predstavljaju kao predviđanje na temelju složenih kompjuterskih modela. Ali naučna osnova za klimatske promjene mnogo je šira i modeli su zapravo samo jedan njen dio (i, ako vam je to bitno, iznenađujuće su precizni).

Naučnicima je već više od stoljeća jasna osnovna fizika koja stoji iza fenomena zagrijavanja uzrokovanog stakleničkim plinovima poput ugljičnog dioksida. Ovi plinovi čine samo mali dio atmosfere, ali imaju znatnu kontrolu nad Zemljinom klimom zato što dio topline ove planete zadržavaju prije no što ode u svemir. Ovaj efekat staklenika je itekako važan: zato planeta tako udaljena od Sunca ima tekuću vodu i život!

Ljudi, međutim, tokom industrijske revolucije počinju sagorijevati ugalj i druga fosilna goriva za pogon fabrika, topionica i parnih mašina, što je dodavalo (sve) više stakleničkih plinova u atmosferu. Ljudske aktivnosti sve otada zagrijavaju ovu planetu.

Da je to tačno znamo zahvaljujući ogromnom broju dokaza koji počinju mjerenjima temperature na meteorološkim stanicama i brodovima sredinom 19. stoljeća. Kasnije su naučnici satelitima počeli pratiti površinske temperature i tražiti tragove klimatskih promjena u geološkim zapisima. Svi ovi podaci zajedno govore istu priču: Zemlja postaje sve toplija.

Od 1880. godine je prosječna globalna temperatura porasla za 2,2 stepena Farenhajta ili 1,2 stepena Celzijusa, a najveće promjene dogodile su se krajem 20. stoljeća. Kopnena područja zagrijala su se više nego morske površine, a najviše se zagrijao Arktik – samo od 1960-ih za više od 4 stepena Farenhajta ili 2.18 stepena Celzijusa.

Promijenili su se i temperaturni ekstremi. Sada su SAD-u rekordno visoke dnevne temperature dvaput brojnije od rekordno niskih.

Ovoliko zagrijavanje nema presedana u novijoj geološkoj istoriji. Čuvena ilustracija, prvi put objavljena 1998. godine i često nazivana grafikonom hokejaške palice, pokazuje da su temperaturne krivulje vijekovima ostajale prilično ravne (nalik na dršku palice) prije nego što su se naglo krenule prema gore (lopatica). Temelji se na podacima iz godova drveća, ledenih jezgara i drugih prirodnih pokazatelja. A osnovna slika, koja je odoljela decenijama podjednako detaljnih ispitivanja i klimatskih naučnika i njihovih protivnika, pokazuje da je Zemlja danas toplija nego što je bila u najmanje 1.000 godina, a vjerovatno i mnogo duže.

U stvari, površinske temperature zapravo prikrivaju prave razmjere klimatskih promjena, jer je okean apsorbovao 90 posto topline zarobljene stakleničkim plinovima. Mjerenja koja posljednjih šest decenija vrše okeanografske ekspedicija i mreže plutajućih instrumenata pokazuju da se zagrijavaju svi slojevi okeana. Prema jednoj studiji, okean je od 1997. do 2015. godine apsorbovao istu količinu toplote kao u prethodnih 130 godina.
Da se klimatske promjene zaista događaju znamo i po tome što na sve strane vidimo njihove posljedice. Ledene ploče i glečeri se smanjuju, a nivo mora podiže. Arktički morski led nestaje. U proljeće se snijeg brže otapa a biljke ranije procvjetaju. Životinje se sele na veće nadmorske visine i geografske širine da bi pronašle hladnije uslove. A suše, poplave i šumski požari postaju sve ekstremniji.

Mnoge od ovih promjena bile su predviđene modelima, a sad se golim okom zapaža kako se ostvaruju.

IZVOR: The New York Times

Objavljeno: 19/4/2021.
Ostali tekstovi serijala o klimi:
Protiv zabluda (dio II): nalazi nauke su nedvojbeni
Protiv zabluda (dio III): nije do Sunca a ni do vulkana
Protiv zabluda (dio IV): Otkud hladnoća i mećave ako se planeta Zemlja zagrijava?
Protiv zabluda (dio V): Od klimatskih promjena najviše će patiti siromašni

 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

20/07/2023