Rudarenje morskog dna pretvoriće okeane u „novu granu industrije“

Kad su se u nekad živahnom rudarskom i radničkom gradiću pojavili međunarodni istraživači i konsultanti projekta VAMOS, potpomognutog i sredstvima Evropske unije, činilo se da će sad po svemu zanemareni Vareš nekim čudom opet oživjeti. Projekat je predviđao da se upravo u vareškom jezeru Nuli, nastalom u napuštenom površinskom kopu, vrši testiranje opreme za podmorsko rudarenje. To je industrijska grana u nastajanju za koju naučnici i ekolozi tvrde da će ugroziti svjetske okeane, najstarije i najznačajnije ekosisteme na planeti, te intenzivirati klimatsku krizu oslobađanjem dodatnih količina ugljika u već pregrijanu Zemljinu atmosferu. Projekat je okupio učesnike iz mnoštva zemalja Evropske unije, ali je znakovito da su testiranja bila predviđena samo u mrtvom jezercetu u nekoj pustari Velike Britanije i – u poslovično neuređenoj Bosni i Hercegovini koja već decenijama ne štiti ni svoje ljude ni okolinu.

U Varešu je projekat predstavljen kao šansa za osiromašeno stanovništvo, a ekološka šteta kao neznatna po jezero, i samo procijenjeno nevažnim. Pobunila se samo mala grupa entuzijasta. Nisu imali na raspolaganju svjetske medije ni naučne radove (kao naučnici i aktivisti iz članka) već samo zdrav razum i svijest o važnosti vode i nenadoknadivosti gubitka vodenog blaga za ljudsku zajednicu, što je lekcija koju bi čovječanstvo širom planete moglo naučiti na najbolniji način.

S dosta truda i zavidnog detektivskog njuha, mudri Varešani su svoje jezero sačuvali od zlokobne mašinerije. Javno su razotkrili spregu korumpirane elite na lokalnom i višim nivoima vlasti, ali i prijetnju koju nova tehnologija predstavlja za prirodno okruženje. Dok ovo čitate, Varešani zasluženo uživaju kupajući se u bistrom jezeru koje su vizionarski odbranili.

Svjetski okeani mogli bi međutim postati naredna žrtva ekonomije nekontrolisanog rasta koja za privatni račun proždire zajedničke prirodne resurse. (@RiD)


Piše: Matthew Taylor

S engleskog prevela: M. Evtov

Novonastala industrija rudarenja morskog dna prijeti da svjetske okeane pretvori u „novu granu industrije” jer kompanije već stoje u redu da bi i iz najvažnijih ekosistema na planeti crpile metale i minerale, navodi Izvještaj.

Rudarenje morskog dna nije još počelo, ali 29 već izdatih dozvola za istraživanje – po Izvještaju Greenpeacea – pokriva područje pet puta veće od Velike Britanije. Ekolozi kažu da će predloženo rudarenje ugroziti ne samo ključne ekosisteme nego i globalnu borbu protiv klimatske katastrofe.

Louisa Casson iz Greenpeacea kaže: „Zdravlje okeana ima itekakve veze s našim vlastitim opstankom. Ako sad ne zaštitimo okeane, rudarenje morskog dna moglo bi djelovati pogubno i na morski život i na čovječanstvo.“

Dozvole je izdalo tijelo Ujedinjenih nacija Međunarodna vlast za morsko dno, a dodijeljene su nekolicini zemalja koje sponzoriraju privatne kompanije. Dozvole pokrivaju ogromna područja Pacifika, Atlantika i Indijskog okeana, ukupne površine 1,3 miliona kvadratnih kilometara.

Ako se krene s rudarenjem, na morsko dno će biti spuštene ogromne mašine za iskopavanje kobalta i drugih rijetkih metala.

Učesnici kampanje kažu da će te operacije ne samo uništiti ionako slabo istražene dijelove okeana, nego i produbiti klimatsku krizu narušavanjem zaliha ugljika u sedimentima morskog dna i smanjenjem sposobnosti okeana da ga pohrani.

Zagovornici dotične industrije izjavljuju da je rudarenje morskog dna ključno za izdvajanje materijala potrebnih za prelazak na zelenu ekonomiju, a radi snabdijevanja sirovinama za ključne tehnologije, uključujući akumulatore, računare i telefone. Tvrde da je kopanje morskog dna manje štetno za okoliš i radnike nego većina postojećih operacija iskopavanja ruda i minerala.

Izvještaj, međutim, navodi: „Industrija rudarenja morskog dna predstavlja svoj razvoj ključnim za budućnost s niskom razinom ugljika, ali tu tvrdnju ne potkrepljuju akteri u sektorima obnovljivih izvora energije, električnih vozila, ni akumulatora. Takvi argumenti ignorišu pozive za prelazak s beskrajnog iskorištavanja resursa na transformacijsku i kružnu ekonomiju.“

Ekolog Chris Packham je, pišući za Guardian, rekao da rudarenje morskog dna predstavlja ozbiljnu prijetnju svjetskim okeanima.

„Već smo vidjeli ogromna razaranja kojima su našu planetu opustošile korporacije koje vrše iskopavanje na kopnu. Jesmo li zaista spremni dati zeleno svjetlo rudarskoj industriji koja prelazi nove granice, gdje će nam biti još teže ispitati prouzročenu štetu?“

Navodeći izjave naučnika, vlada, ekologa i predstavnika ribarske industrije koji upozoravaju na opasnosti rudarenja morskog dna po morski život, Izvještaj poziva vlade da u narednih 12 mjeseci sklope snažan globalni sporazum o okeanima.

Izvještaj navodi da, izuzimajući kinesku vladu, vlada Velike Britanije ima dozvole za eksploataciju najveće površine međunarodnog morskog dna, te optužuje britanske ministre da svoju vladu pozicioniraju kao lidera u oblasti zaštite mora dok istovremeno investiraju u rudarenje morskog dna.

Louisa Casson kaže: „Vlada Velike Britanije mora iskazati snažno globalno vodstvo i zagovarati zaštitu okeana. Podržala je poziv na globalnu akciju za očuvanje okeana, a vodeći je zagovornik eksploatacije morskog dna. Takvo licemjerje je neprihvatljivo.“

Glasnogovornik vlade izjavljuje: „Velika Britanija kontinuirano insistira na najvišim međunarodnim ekološkim standardima, uključujući ekstrakciju dubokomorskih minerala. Sponzorirali smo dvije licence za istraživanje, koje naučnim istraživačima mora omogućuju da u potpunosti shvate efekte rudarenja na morskom dnu i nećemo izdati nijednu licencu za eksploataciju bez detaljne procjene uticaja na okoliš.“

IZVOR: The Guardian

Objavljeno: 03/07/2019.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

21/07/2019