Piše:
Rat je jedan od bitnih elemenata tog sistema koji prijeti planeti. Atomski rat bio bi kataklizma, ali i ovaj ‘konvencionalni’ hrani klimatsku krizu. Baš kao i samo održavanje vojnih snaga, čak i bez ratnog djelovanja – trošenje nafte, karbonske emisije koje klimatski sporazumi ni ne spominju. A nakon ratova – zagađenje tla, vode, posječene šume, bjesomučna eksploatacija resursa.
Još prije rata u Ukrajini, kojim se pravda najnovije ekstremno povećanje vojnih budžeta širom svijeta, ukupna vrijednost godišnjeg vojnog budžeta u svijetu bila je 12 puta veća od godišnjeg budžeta za rješavanje klimatskih promjena. (@RiD)
S engleskog prevela: M. Evtov
Krajem februara [izašao je] drugi dio izvještaja Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (eng. IPCC) – otrežnjujuće štivo. Sumorno je, kao i uvijek, a neki naučnici ga nazivaju najcrnjim upozorenjem dosad. Predviđa glad u neviđenim razmjerama, masovno izumiranje i nepovratnu devastaciju. To nas sasvim sigurno čeka, navodi se u izvještaju, ukoliko ne napravimo „temeljne promjene u načinu funkcionisanja društva“.
Izvještaj IPCC-a, čiji je prvi dio je objavljen prošlog avgusta, sadrži desetine hiljada naučnih radova i predstavlja prekretnicu u shvatanju problematike klimatske krize.
U prvom izvještaju se nedvosmisleno navodi da je klimatska kriza izazvana ljudskim djelovanjem (i nedjelovanjem) dok je novi izvještaj fokusiran na nepovratne učinke i veze između klimatskih promjena i gubitka biodiverziteta. U tom smislu nije pošteđena nijedna država ni regija, a na najgore posljedice izuzetno je ranjiva otprilike polovina svjetske populacije.
Kao i u prethodnom izvještaju, IPCC naglašava da imamo sve manje vremena da osiguramo budućnost civilizacije i da, kako se zagrijavanje povećava, dostižemo granice sposobnosti prilagođavanja. To je zato što su neke promjene pojačane povratnim spregama i postale nepovratne.
Održavanje zagrijavanja ispod 1.5°C malo je vjerovatno čak i uz velika smanjenja emisija stakleničkih plinova, ali katastrofa bi se tako mogla izbjeći.
No u novom izvještaju je najupečatljivije gotovo izravno priznanje o neophodnosti promjena u „osnovnim vrijednostima, svjetonazorima, ideologijama, društvenim strukturama, političkim i ekonomskim sistemima i odnosima moći“, što zapravo znači promjenu društvenih odnosa.
Lijek za promjenu klime – promjena sistema
Upozorenje da je promjena sistema neizbježna da bi čovječanstvo preživjelo zasniva se na najnovijim naučnim saznanjima, ali ima veze koliko s naukom toliko i s društvenim promjenama, za što je ključna politika. Dok smanjujemo emisije, treba rješavati nejednakosti na bazi „roda, etničke pripadnosti, invaliditeta, starosti, lokacije i prihoda“.
Da bi se vlade i korporacije prisilile na djelovanje na državnom i globalnom nivou, potrebno je mobilizirati javno mnijenje, postavljati zahtjeve, uključivati se u kolektivne akcije.
Izvještaj je objavljen iste sedmice kad Rusija započinje ofanzivu na Ukrajinu a NATO i zapadnjački saveznici pojačavaju kontranapade, počevši od ekonomskih sankcija protiv Rusije i podrške Ukrajini u naoružanju i finansijama. Rusija je odgovorila stavljajući svoje sisteme nuklearnog oružja u stanje visoke pripravnosti.
Ruska invazija je katastrofa za narod Ukrajine, ali mogla bi i imati mnogo širi učinak. Ako se ofanziva i kontraofanziva nastave, eskalacija bi lako mogla izmaći kontroli na globalnoj razini.
Ne samo da bi se novac za rat mogao potrošiti na boljitak – procjenjuje se da bi globalnu ekonomiju rat u Ukrajini ove godine mogao koštati oko 400 milijardi dolara – nego i sam rat uništava planetu. Bombe, otrovne hemikalije, nagazne mine itd. ostavljaju trajne posljedice.
Činjenica da u vrijeme egzistencijalne ugroženosti Zemlje imperijalna rivalstva dovode svijet u još jedan veliki sukob iznova dokazuje da su naši lideri i sistem koji brane naprosto nesposobni da se pozabave osnovnim pitanjima s kojima se čovječanstvo suočava i da povedu društvo naprijed. Imperijalistički ratovi su ratovi za naftu i gas.
Sve ovo i prije no što počnemo govoriti o kataklizmičkim opasnostima ratovanja nuklearnih sila. Kad je Rusija napala i zauzela ukrajinsku nuklearnu elektranu u Zaporožju, to je moglo dovesti do nuklearne nesreće jer je nakon granatiranja u blizini izbio požar. Zaporožje je najveća nuklearna elektrana u Evropi, a u Ukrajini se nalazi Černobil, gdje se 1986. godine desila najgora nuklearna nesreća na svijetu.
Moramo učiniti sve što možemo da narednih dana, sedmica i mjeseci okončamo ovaj užasni rat. Prestanak rata bio bi veliki početak smanjenja emisija i mora biti dio projekta ublažavanja klimatskih promjena. Ali moramo shvatiti i da – kako sad već navodi čak i IPCC, i sam dio establišmenta – treba preokrenuti cjelokupnu strukturu društva.
IZVOR: Counterfire
Objavljeno: 06/03/2022.
FOTO: Elliot Plack/Flickr