Zaštita drveća ima i ekonomsko opravdanje

Piše: 

Robert Watson
U susret RiDovoj putujućoj izložbi o drveću, koju 12. maja 2022. godine otvaramo u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru, nastavljamo učiti o našim tihim učiteljima. Prirodni sistemi poput masivne šume mangrova Sundarbans u Indiji i Bangladešu nisu samo dom milionima biljnih i životinjskih vrsta koje zaslužuju zaštitu od ljudskih napada. Oni štite i ljudske zajednice od sve češćih vremenskih nepogoda koje nanose ogromnu štetu. Otud ulaganje u zaštitu nije zaludan trošak nego politika koja je ekonomski više no opravdana. Tekst je star dvije godine, ali i dalje aktuelan. (@RiD)

 

S engleskog prevela: M. Evtov

Kad je prije koju godinu do Bengalskog zaliva stigao ciklon Amphan, činilo se da ova prva imenovana oluja u Južnoj Aziji predstavljala ogromnu prijetnju za sve živo na obalnim poplavnim ravnicama – ljude, životinje i biljke, uključujući mnoge ugrožene vrste koje se oslanjaju na ove osjetljive ekosisteme. Ali je ovoj regiji upomoć priskočila – priroda.

Sundarbans, najveća svjetska šuma mangrova, ponudila je bolju zaštitu od razorne oluje nego išta što može napraviti čovjek.

Kada je Amphanov olujni nalet od 16 stopa udario u ovaj nacionalni park od 4.000 kvadratnih milja, mangrove su mu oslabile udar baš kao i skorijim ciklonima Aila i Sidr.

Na drugoj strani svijeta, prirodna odbrana od oluja na donjem dijelu Manhattana odavno je popločana. Ovo ostrvo su investitori u nekretnine čak i proširili hektarima nasipa na njujoršku luku, a bez ikakve zaštite od olujnih udara. Zato je donji Manhattan, uključujući i finansijsku četvrt, bio poplavljen kad se grad našao na udaru uragana Irene (2011.) i superoluje Sandy (2012.).

Otada gradski planeri sarađuju s američkom vladom na planiranju zaštite protiv sljedećeg vala superoluja. Ali izvršenje planova spriječeno je cijenom potrebne infrastrukture – pomični zid preko luke New York koštao bi najmanje 62 milijarde dolara.

Očuvanje naših preostalih prirodnih dobara mora biti glavni prioritet obnove globalne ekonomije nakon krize COVID-19. Ne budemo li djelovali u tom pravcu, riskiramo gubitak biljaka, životinja i mikroorganizama neophodnih da bismo imali čist zrak, čistu vodu i izobilje hrane – da ne spominjemo šume mangrova i grebene koji stoje između nas i superoluja, sve češćih usljed klimatskih promjena.

Dok smo gradili i širili gradove, sjekli šume za usjeve i stoku, isušivali močvare za ceste i plavili doline za brane, u svijetu je ostajalo sve manje divljine. Ekonomski trošak ove ekološke štete uglavnom se ne računa. A nedopustivo je visok, narušava vrijednost dobara i usluga koje nudi priroda. Čitav je milion vrsta u opasnosti od izumiranja.

Postoji jednostavna inicijativa za obuzdavanje bar nekih od ovih gubitaka i rješavanje prijeteće krize očuvanja.

Inicijativa „30x30” ima za cilj da kroz efikasne trajne mjere do 2030. godine zaštiti 30% kopna i 30% okeana naše planete. Više od 20 država članica UN-ove Konvencije o biodiverzitetu već se obavezalo da će podržati ovaj globalni cilj.

Prema izvještaju kojeg je sastavilo više od 100 naučnika i ekonomista iz cijelog svijeta, proširenje postojećih zaštićenih područja na 30% naše planete dodalo bi godišnjem globalnom ekonomskom proizvodu prosječno 250 milijardi dolara. (Izvještaj procjenjuje raspon od 64 do 454 milijarde dolara, jer će troškovi i koristi varirati u zavisnosti zaštićenih područja.)

Studija navodi i da zaštićena područja s djelatnostima zasnovanim na prirodi koje se u njima odvijaju spadaju u najbrže rastuće privredne sektore na svijetu, sa 4-6% predviđenog godišnjeg rasta prihoda, naspram manje od 1% predviđenog rasta u poljoprivredi i negativnog rasta u ribarstvu.

Zemljama s velikim površinama šuma i mangrova prihvatanje inicijative 30x30 spriječilo bi gubitak prosječno 350 milijardi dolara (od 170 do 534 milijarde dolara) godišnje u uslugama ekosistema. Ovi troškovi uglavnom proizlaze iz poplava, gubitka tla, olujnih udara i oslobađanja uskladištenog ugljika do kojeg dolazi uništavanjem prirodne vegetacije.

Sundarbans pruža Indiji i Bangladešu izvanredno vrijednu uslugu štiteći ih svih ovih godina.

Nasuprot tome, uništavanje okoliša u brazilskom dijelu amazonske prašume rezultiralo je ogromnim i dalekosežnim gubicima. Nestašica pitke vode koja pogađa São Paulo, najveći grad u Amerikama, direktno je povezana s krčenjem šuma Amazonije.

Dok razmišljaju kako ponovo otvoriti ekonomije nakon zatvaranja tokom COVIDa-19, vlade moraju uračunati i potrebu za većim očuvanjem i obnavljanjem prirodnih resursa. Svaka tropska oluja dovoljno jaka da dobije ime treba nas podsjetiti na to šta nas čeka ako ništa ne preduzmemo. Istočna obala SAD-a već bi se trebala pripremati s obzirom na prognoze da će „sezona uragana na Atlantiku 2020. godine biti iznad normale“.

Indija i Bangladeš su sretni što imaju Sundarbans. Ali sve zemlje na svijetu imaju prirodna područja vrijedna očuvanja ili obnove. Ne samo da je za sve zemlje ključno da usvoje cilj 30x30, nego i da iznađu načine za veća ulaganja u prirodna područja. Učine li to sada, vlade osiguravaju da se sektori bazirani na prirodi i usluge ekosistema oporave istim tempom kao i ostatak ekonomije. A najbolje je početi prije udara nove oluje.

IZVOR: Project Syndicate

Objavljeno: 31/07/2020.

Foto: Partha Pal
 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

04/05/2022