Piše:
Dosadašnje kampanje i aktivnosti nevladinih organizacija, naročito onih velikih međunarodnih, pokazale su se nemoćnim. Nevladin sektor, što je očigledno i kod nas, sve je manje bitan za one kojima bi trebao pomagati – sve osiromašene i izložene klimatskoj krizi i drugim nedaćama koje kapitalizam uzrokuje u cijelom svijetu. Djelovanje nevladinog sektora sve je više u funkciji golog opstanka organizacija, što ih pripitomljava i umrtvljuje, tako da se njihov rad svodi na ‘dizanje svijesti’ i ‘jačanje kapaciteta’, a bježi se od iole radikalnijih poziva na promjene. (Više o ovome na: https://www.opendemocracy.net/en/transformation/what-ingos-can-learn-greta-thunberg-and-global-climate-strikes/ )
Globalni pokret za klimu, međutim, formirao se i razvija na ulici, gdje se najbolje i najbrže uči. To je budućnost političkog aktivizma. (@RiD)
S engleskog prevela: M. Evtov
U petak 20. septembra hiljade se studenata okupilo na donjem Manhattanu da bi učestvovali u globalnom klimatskom štrajku. A narednog ponedjeljka su se svjetski politički i poslovni lideri okupili u Ujedinjenim nacijama radi UN-ovog samita o klimi.
Potpuna suprotnost ova dva skupa, koja su se odvijala na samo nekoliko kilometara udaljenosti, dovoljno govori o prirodi klimatske krize i o tome kako krizu treba riješiti.
Napolju
[...] Procjenjuje se da je gotovo 250.000 ljudi došlo na donji Manhattan zahtijevajući od naših čelnika da hitno preduzmu mjere za rješavanje klimatske krize. Prolazeći kroz kanjone Wall Streeta, povorka je djelovala izrazito antikapitalistički. Dok mnoštvo prolazi parkom Zuccotti, gdje se prije devet godina odvijao pokret Occupy Wall Street, jedan stariji gospodin pita adolescentske štrajkače: „Sjećate se vi Occupya?“
Za vrijeme pokreta Occupy ovi štrajkači su ogromnom većinom bili djeca, ali su ulazeći u centar globalnih finansija iznosili iste sistemske kritike koje su definisale pokret Occupy – od „Exxon je znao“ do „Gotovo je s kapitalističkom bajkom!“
Ulice su pretvorene u kolosalno igralište. Demonstranti se penju na sve uzdignute površine na koje nailaze – skele, ulične svjetiljke, stupove i stupiće – i od odraslih vlastodržaca zahtijevaju da im hitnim mjerama spase budućnost.
Kad Greta Thunberg upita demonstrante da li će ih čuti svjetski čelnici koji se okupljaju na UN-ovom samitu o klimatskim mjerama, hiljade mladih okupljenih u parku Battery odlučno odgovara: „Neće!“
„Natjeraćemo ih“, odvratila je Greta Thunberg.
Unutra
Sljedećeg ponedjeljka, uoči 74. Generalne skupštine, Ujedinjene nacije bile su domaćin samita o klimatskim mjerama. Sastanku na vrhu prisustvovali su šefovi država i direktori preduzeća iz cijelog svijeta. Generalni sekretar UN-a António Guterres pozvao je svjetske lidere da iznesu „konkretne, realne planove za intenziviranje doprinosa njihovih država“ smanjenju emisije stakleničkih gasova za 45% tokom naredne decenije, te postizanje nulte emisije do 2050. godine.
Samit je bio spektakl. Imao je sve karakteristike teatra: prigušeno osvjetljenje, projekcije požara i poplava, te stimulativni čin otvaranja – za privlačenje publike.
Greta Thunberg već tokom prvog panela prodire kroz ovu površnost izjavljujući: „Započelo je masovno izumiranje, a vi pričate samo o novcu, pričate bajke o ekonomskom rastu. Kako se usuđujete!“
Dok skupštinom kruže uzdasi, Greta Thunberg brzo biva izvedena s pozornice i sve se vraća u normalu.
Potom se publici obraćaju neki od najbogatijih i najmoćnijih ljudi na svijetu, svi odreda hvaleći mlade štrajkače, ali se ni slučajno ne obavezujući na mjere koje bi svijet držale ispod zagrijavanja od 1,5° C.
Neki najavljuju planove za preusmjeravanje sredstava iz fosilnih goriva i planove za pomoć ugroženim zajednicama u svijetu. Niz investitora, uključujući divove osiguranja Allianz, Swiss Re i Zurich, najavljuju da će 2,4 triliona dolara svojih portfelja prebaciti na „postizanje nulte emisije stakleničkih gasova do 2050. godine“! Bill Gates u međuvremenu otkriva inicijativu (vrijednu 790 miliona dolara) za pomoć malim poljoprivrednicima – da se prilagode klimatskim promjenama.
Sve su ovo ipak početni koraci, koliko god u pravom smjeru, te ni slučajno ne odražavaju ni hitnost ni ukupnost prirode krize s kojom se suočavamo.
Najveći i najmanji
A šta je s najvećim emiterima stakleničkih gasova?
Nimalo ne iznenađuje to što SAD, Kina i Indija nisu predočile nikakve značajnije mjere.
Iznenađenje priređuje Donald Trump, koji je SAD povukao iz Pariškog sporazuma o klimi, pojavljujući se na samitu na petnaestak minuta, prije odlaska na vlastiti događaj o vjerskom progonu.
Kina, koju zastupa Wang Yi, posebni predstavnik Xi Jinpinga, najavljuje da će svoje obaveze provoditi u skladu s Pariškim sporazumom, ali ne predstavlja nove mjere u skladu s izvještajem IPCC-a po kojem je do 2030. godine neophodno smanjiti emisije CO2 i do 45% [u odnosu na nivo iz 2010. godine].
Indijski premijer Narendra Modi izjavljuje da „nema više vremena za priču, svijet hitno treba djelovati“ ali ni on ne predstavlja nijednu značajnu inicijativu za smanjenje emisije stakleničkih gasova u neophodnoj mjeri.
Najopsežniji prijedlozi stižu od manjih i siromašnijih zemalja, od kojih mnoge preživljavaju najsnažniju ekološku krizu iako su najmanje doprinijele emisiji stakleničkih plinova.
Ovo su zemlje koje su se obavezale da do 2050. postignu nultu neto stopu emisija ugljika: Novi Zeland, Švajcarska, Marshallova ostrva, Belize, Fidži, Kostarika, Danska, Grenada, Švedska, Luksemburg, Monako, Holandija, Norveška, Sveta Lucija i Vanuatu.
„Male države su globalnoj zajednici i dalje zadnja briga“, izjavila je Mia Mottley, premijerka Barbadosa, koja je insistirala na tome da se čuju glasovi koalicije AOSIS 16 malih ostrvskih ili primorskih država.
„Odbijamo da zbog tuđe pohlepe budemo otpravljeni u fusnote istorije kao kolateralna šteta. Mi emisijama stakleničkih gasova nismo doprinijeli niti 1%... Mladi čitavog svijeta zahtijevaju klimatsku pravdu; klimatsku pravdu zahtijevamo i mi.“
Danas 10% najbogatijih proizvodi polovinu svih emisija ugljika, a 100 kompanija je odgovorno za 71% emisija stakleničkih gasova.
Nije, dakle, nimalo slučajno što mladi klimatski štrajkači zahtijevaju strukturne promjene ni što Greta Thunberg insistira na potrebi napuštanja mita o neograničenom ekonomskom rastu. Za krizu je odgovorna naša ekstraktivna kapitalistička ideologija.
Budući da globalni, intersekcijski klimatski pokret svakodnevno raste i mobilizira se protiv moćne nekolicine kojoj je interes da sve ostane po starom, naša je glavna prepreka – vrijeme.
Naučnici su prošle sedmice objavili da je period 2015-2019. najtoplije zabilježeno petogodišnje razdoblje i da se okeani nalaze u dosad „neviđenim uslovima“. Vodeći svjetski mediji, međutim, mahom ignorišu ove nalaze pošto naša politička turbulencija i šarlatanski lideri imaju prednost nad budućnošću ljudske civilizacije.
Dok poslovne i političke elite ostaju vjerne pristupu korak po korak, mlađe generacije klimatsku krizu doživljavaju s osjećajem hitnosti i moralne jasnoće. Naši lideri bi ih trebali početi slušati – umjesto što ih samo komentarišu.
Borba za klimatsku pravdu neće izvojevati pobjedu u središtima moći – za klimatsku pravdu se treba boriti na ulicama.
IZVOR: openDemocracy
Objavljeno: 02/10/2019.