Oxfam: Finansijsku i ljudsku cijenu klimatske krize plaćaju – najsiromašnije zemlje

Piše: 

teleSUR

 

UVOD: Zahvaljujući pokretu Fridays for Future, koji je nedavno na ulice izveo stotine hiljada ljudi, većinom mladih, klimatska kriza postaje udarna tema u mnogim dijelovima svijeta, što je još prošle godine bilo nezamislivo. Sam pokret se tek sada suočava sa svim boljkama decentralizovanih a masovnih društvenih pokreta, pri čemu je opsesija medija Gretom Thurnberg tek manji problem. Ključna pitanja su kako i na što usmjeriti kolektivno djelovanje, a na njih se ne može odgovoriti ako se ignoriše da u srži problema klimatske krize leži problem klimatske pravde. Kako se vidi iz izvještaja Oxfama, čak i liberalni humanitarci počinju govoriti da krizu i izlazak iz nje ne treba da plate siromašni koji je – na koncu – nisu ni izazvali. (@RiD)


S engleskog prevela: M. Evtov

Stanovnici 48 najsiromašnijih zemalja na svijetu godišnje dobiju oko 3 USD po osobi da se osiguraju od katastrofalnih posljedica klimatske krize, navodi se u izvještaju koji je u ponedjeljak objavio Oxfam [radi se o „konfederaciji 20 nezavisnih dobrotvornih organizacija usmjerenih na smanjenje globalnog siromaštva“].

Ova grupa je svoj izvještaj „Who Takes The Heat?“ objavila u ponedjeljak, nakon što je u New Yorku završen UN-ov samit o klimatskim promjenama. Izvještaj, koji se fokusira na zemlje Afričkog roga i Mozambik, pokazuje da stanovnici tih zemalja, iako najmanje odgovorni za klimatske katastrofe, nepravedno podnose najveće ljudske i finansijske žrtve.

„Bogate vlade ne ispunjavaju obećanja da će siromašnim zemljama pomoći da se prilagode klimatskoj krizi. Najsiromašnije i najzaduženije države na Zemlji najmanje su doprinijele ovoj krizi, ali je na njima da plate račun“, rekla je Winnie Byanyima, izvršna direktorica Oxfama, dodajući: „da bismo izbjegli produbljivanje sve češćih humanitarnih kriza, potrebno je najsiromašnijim zajednicama osigurati što više sredstava za prilagođavanje klimatskim promjenama. Ali to mora biti istinska pomoć, a ne krediti koje treba vraćati.“

U zemljama poput Somalije i Mozambika veliki dugovi dodatno pogoršavaju posljedice klimatskih šokova i cijede resurse koji bi mogli omogućiti povećanje otpornosti na buduće klimatske katastrofe i razvoj ekonomije s niskom emisijom ugljika. Somalijski dug iznosi 75 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), a finansiranje klimatskih projekata koje se pruža u obliku kredita gurnulo bi zemlju još dublje u dugove. Oxfam računa da se oko dvije trećine finansiranja klimatskih projekata osigurava u obliku kredita koje valja vratiti.

„Za milione Somalaca, posebno žena i djece, gladovanje je stvarnost. Ovo je treća godina zaredom da su sezonske kiše omanule i sredstva za život su desetkovana. Humanitarna kriza, koja stiže tako brzo nakon suše 2017. godine, osujećuje šanse za oporavak pogođenih zajednica“, kaže Halima Adan, zamjenica direktora Oxfamove partnerske organizacije Save Somali Women and Children (Spasite somalijske žene i djecu).

Mozambik su ove godine pogodila dva ciklona koji su mu nanijeli štetu u vrijednosti od 3,2 milijarde dolara, što predstavlja više od petine BDP-a ove države. „Potrebna je ne samo hitna pomoć za spašavanje života, nego i klimatska akcija s težištem na izgradnju otpornosti, što bi umanjilo uticaj budućih humanitarnih kriza“, upozorava se u Izvještaju.

Izvještaj ističe da trenutno u Mozambiku i zemljama Afričkog roga milioni ljudi trpe posljedice dugotrajnih suša i razornih ciklona, te da alarmantni znaci ukazuju na to da su na pomolu i druge katastrofe ukoliko svjetski lideri ne preduzmu hitne mjere.

Nakon suše na Afričkom rogu 2018. godine, od humanitarne pomoći zavisi više od 15 miliona ljudi. Nakon ponovljenih ciklona u Mozambiku, od te pomoći zavisi 2,6 miliona ljudi: „Spora reakcija na razaranja ciklona povećala je rizik od bolesti poput kolere i malarije, ali i izazvala veliki broj slučajeva kliničke depresije, zbog povećanih fizičkog, emocionalnog i finansijskog opterećenja. Mnoge porodice i dalje gladuju, zbog čega djeca odustaju od škole“, rekao je Jose Mucote, osnivač mozambičke humanitarne organizacije AJOAGO.

Znatnije finansiranje klimatskih projekata na godišnjem nivou omogućio bi najsiromašnijim zemljama da ublaže klimatske šokove diversifikacijom usjeva, na primjer, ili očuvanjem vode i ulaganjem u bolje sisteme praćenja vremenskih uslova.

Razvijene zemlje su se 2009. godine složile da do 2020. godine ulože 100 milijardi USD u klimatske projekte koji bi siromašnijim zemljama pomogli da se prilagode novim klimatskim uslovima. Međutim, prošle sedmice su izvijestili da je u tu svrhu uložena 71 milijarda američkih dolara, što prema Oxfamu predstavlja precjenjivanje, ali je kako god još uvijek daleko od zacrtanog cilja.

IZVOR: teleSUR

Objavljeno: 23/09/2019.

 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

04/10/2019