Piše:
Slične dileme su i pred nama. Budućnost planete zavisi (i) od odbacivanja uglja kao energenta, ali čime zamijeniti izvor bazne energije – kad nema sunca ili vjetra, ako nisu dovoljni akumulacioni kapaciteti, ako nemamo nuklearke i ako hidroenergija generiše niz drugih problema po okoliš? Radikalne zelene agende moraju počivati na solidnom društveno-ekonomskom temelju. Pri čemu naglasak mora biti na društvenoj, a ne privatno-investitorskoj ekonomiji.(@RiD)
S engleskog prevela: M. Evtov
Kad je riječ o energetskoj tranziciji, ne možemo dopustiti da, što bi rekao Voltaire, perfekcija postane neprijatelj dobra. Upravljanje našom planetom zahtijeva preduzimanje konkretnih koraka prema budućnosti bez ugljika, i to odmah. Moramo, međutim, znati da ni put ni tempo promjena neće biti svugdje jednaki.
Istorija, geografija i faze privrednog razvoja nisu iste u cijeloj Europi. U mnogim zemljama prirodni plin nudi najkraću stazu do dekarbonizacije – istovremeno pristupačnu i odmah primjenjivu. [...]
Krajnji cilj je prebacivanje cijelog energetskog sistema na obnovljive izvore, ali to ne opravdava potpuno odbijanje stvarnih i učinkovitih privremenih rješenja.
Kako prebroditi odbacivanje uglja kao energenta
Na putu ka budućnosti bez ugljika najveći prioritet i najdostupnije rješenje jest postepeno uklanjanje uglja. Uzmimo za primjer Ukrajinu; moja zemlja se za 30% svoje proizvodnje električne energije i dalje oslanja na ugalj. Zamjena uglja prirodnim plinom smanjila bi za 50% emisije stakleničkih plinova – bez rizika od destabilizacije mreže.
Nema sumnje da će se s vremenom morati postupno ukidati i prirodni plin, pa zašto ne preskočiti ovu fazu i preći direktno na energiju vjetra i sunca? Koliko god da ova ideja zvuči primamljivo, detaljnije ispitivanje pokazuje da je kontraproduktivna, ako ne i neodrživa.
U Ukrajini je 2019. godine obnovljiva energija (ne računajući hidroenergiju) koja se ne proizvodi u hidrocentralama činila manje od 2% ukupne proizvodnje električne energije. Ako se fokusiramo isključivo na ovo područje, propuštamo priliku da ostvarimo veći učinak.
Nedavno istraživanje GIE / Gas Infrastructure Europe [...] pokazuje da bi prebacivanje s uglja na plin predstavljalo ključni posredni korak za države članice EU obuhvaćene istraživanjem: Austriju, Češku, Njemačku, Grčku, Mađarsku, Letoniju, Poljsku, Rumuniju, Slovačku i Sloveniju. Izbaciti ugalj iz upotrebe nije bio lagan zadatak ni za razvijenije države. Proizvodnja CO2 na bazi uglja u navedenih deset zemalja bila je 2018. godine približno jednaka ukupnim emisijama generisanim u Francuskoj i Španiji.
Gas kao prelazno rješenje
Nema sumnje da će dekarbonizovani plinovi nadopunjavati i na kraju zamijeniti prirodni plin, ali za to će trebati nekoliko decenija, a ne nekoliko godina. [...]
Nužnost elektrifikacije u Centralnoj i Istočnoj Europi često podrazumijeva prirodni plin kao najpraktičnije i najučinkovitije rješenje. Potražnja za energijom biće sve veća, a emisije ugljika se moraju sve značajnije smanjivati.
Čak i Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (International Renewable Energy Agency /IRENA) prepoznaje važnost prirodnog plina na putu ka potpunoj dekarbonizaciji. U prikazu objavljenom marta ove godine o perspektivi svjetske energetske tranzicije (2021 World Energy Transitions Outlook: 1.5°C Pathway), IRENA priznaje: „Prirodni plin je najveći preostali izvor fosilnih goriva do 2050. godine […] Oko 70% ovog plina troši se u elektranama/toplotnim postrojenjima i proizvodnji plavog vodika. Druga relevantna upotreba je u industriji.”
Za razliku od energije koja dolazi od vjetra i sunca, prirodni gas se koristi i u hemijskoj industriji, proizvodnji toplotne energije, metalurgiji i transportu. Zemlje poput Ukrajine imaju razvijene gasovodne mreže, pa bi samim tim bilo dobro iskoristiti i tu infrastrukturu. Zbog toga je takvim državama ohrabrujuće što EU kategorizira prirodni gas kao zeleni izvor energije.
Nisu sve zemlje u istoj poziciji
Da bi se postigli ciljevi Zelenog plana EU, Evropska investiciona banka, Evropska banka za obnovu i razvoj, Svjetska banka i šira mreža međunarodnih finansijskih institucija trebaju usvojiti manje kategoričan pristup prilagođen širokom spektru klimatskih rješenja koja najbolje odgovaraju pojedinim zemljama. Univerzalna rješenja rijetko odgovaraju svima; neophodna je iznijansiranija politika, posebno u odnosu na zemlje Istočnog partnerstva.
Da su dostupna neograničena ulaganja, ne bi bilo potrebe za određivanjem prioriteta. Ali je na tržištima u razvoju najbitnije da se oskudni kapital dodijeli projektima koji odgovaraju lokalnom kontekstu, koji imaju najveće šanse za uspjeh i nude najveći učinak. [...]
Dakle, ukoliko kratkoročno i srednjoročno ne pojačamo upotrebu plina u postupnom ukidanju uglja i ubrzanju elektrifikacije globalne ekonomije, zapravo podrivamo program dekarbonizacije.
Karbonska goriva se često predstavljaju kao izbor sve ili ništa. Takav pristup ne pomaže rješavanju vrlo složenog problema zagrijavanja klime. Fokusirajmo se stoga na konkretne i izvedive korake koje možemo preduzeti već sad, odmah.
IZVOR: Euractiv
Objavljeno: 10/05/2021.