Kazna bez suđenja: najnovije britansko oružje u ratu protiv građanskog otpora

Piše: 

George Monbiot
Pravnu zaštitu korporacija koje uništavaju Zemlju i život na njoj Velika Britanija jača uzgajajući paralelni pravni sistem kojim se svaki otpor i protestovanje strogo kažnjava. Aktiviste – ako ne završe u zatvoru, a i ako završe – terete dugovanjima zbog kojih ljudi mogu ostati bez cjelokupne imovine samo zato što su se usudili dići glas protiv naftaša. Kako kaže jedna od njih, to je način da se aktivisti izmožde. Ako vas pravni troškovi gurnu u siromaštvo, „život vam postaje nevjerovatno težak i nemate vremena ni prilike za protest”.
Ne zavaravajmo se da je to britanska priča. I kod nas se protiv neposlušnih aktera civilnog društva sve češće koriste inspekcije, a u oba entiteta se najavljuje kriminalizacija javne kritike. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov
 

Očito nije dovoljno to što policija ima ovlasti da uguši bazično svaki protest. Nije dovoljno ni to što se mirni demonstranti zbog pokušaja odbrane žive planete suočavaju s 10 godina zatvora, a ni to što im se oduzima pravo da svoje postupke objasne pred porotom. Sada ih se goni i drugim sredstvima: građanskim sudovima. A kazne izrečene u ovim slučajevima – sa ili bez suđenja, pravne pomoći i pretpostavke nevinosti – mogu biti daleko veće.

Zakon u Engleskoj i Walesu dopušta korporacijama i državnim tijelima da kreiraju vlastiti sistem kažnjavanja. Alat koji im daje je jednostavan, a ima ogromne, složene i uvijek razgranate posljedice. A zove se građanska zabrana.


Kako bogati slamaju otpor siromašnih

Svaka korporacija može podnijeti sudu zahtjev za privremenu zabranu pristupa. Pritom ne treba dokazivati svoje tvrdnje. A imenovati može ne samo ljude koji su protiv nje protestovali, nego koga god hoće. Ti dokumenti se zatim uručuju imenovanim osobama, koje tada imaju priliku osporiti zabranu. Ako ne razumiju implikacije, kako se često dešava, vjerojatno će tu priliku propustiti. U svakom slučaju, za takve slučajeve nema besplatne pravne pomoći, pa se ljudi koji ne poznaju zakon moraju od kompanija braniti koristeći najbolje advokate koje si mogu priuštiti. Konačnu zabranu sud ponekad izda u roku od nekoliko dana, ali ponekad to traje godinama. U svakom slučaju, do donošenja konačne zabrane primjenjuje se privremena mjera.

Ove se zabrane mogu koristiti da se ljudima koje kompanije imenuju zabrani svaki protest na imovini ili oko imovine kompanije.

Ako zabranu prekršite, korporacija može podnijeti zahtjev za „naredbu o zatočenju“. Opet, nema pravne pomoći ni porote. Ako sud utvrdi da ste zabranu prekršili, možete biti proglašeni krivim za nepoštovanje suda, prijeti vam kazna do dvije godine zatvora, neograničena novčana kazna i moguća konfiskacija imovine. Ovo povrh svih kazni nastalih za istu radnju po krivičnom zakonu. Drugim riječima, možete se suočiti s dvostrukom opasnošću: dva krivična gonjenja za isto djelo.

Ali ni to nije ono najgore. National Highways Ltd, kompanija u vlasništvu vlade, koristi novu strategiju: troškove tih zabrana prebacuje na osobe kojima ih izdaje. Nakon što kompaniji stigne račun za sudske troškove, kompanija može osobe koje imenuje natjerati da plate njene advokate. Da, čak i ako se pridržavate uslova zabrane, naplaćuje vam se i samo to što ste imenovani. Ako ne možete platiti, sudski izvršitelji vam mogu doći na vrata i zaplijeniti vam imovinu.

Ljudi s kojima sam razgovarao, a kojima je National Highways izrekao zabranu, kažu da je svako od njih platio po 1.500 funti za pravne troškove i da očekuju daljnje račune, za koje vjeruju da bi mogli iznositi i po 5.000 funti po osobi.

National Highways mi kaže: „Sudski troškovi su diskrecijsko pravo suda... National Highways ozbiljno shvata svoju dužnost upravljanja javnim novcem i povrata u javnu kasu svih iznosa koje sud naloži da se plate kompaniji National Highways.”

Neki od ljudi koje imenuje ova kompanija imenovani su i na zabranama koje su izdale druge organizacije – bilo zato što su, kao posvećeni aktivisti, protestovali na nekoliko mjesta, ili zato što spadaju u „vrstu ljudi“ koji bi to mogli. Iz kompanije Transport for London, koja je izdala zabrane učesnicima kampanja Just Stop Oil i Insulate Britain, kažu mi da su i oni dobili račun za sudske troškove. Znajući da se uspješne zakonske strategije šire poput požara, aktivisti za zaštitu okoliša strahuju da bi se sad mogli suočiti s troškovima više podnosilaca tih zahtjeva, a sve zbog drskosti da se suprotstave uništenju za život pogodne planete.
 

Noćna mora za aktiviste

Neke kompanije koje očekuju da naplate račun za sudske troškove nemaju poticaja za ograničenje svojih troškova. Baš naprotiv: što su njihovi advokati skuplji to su teže posljedice po imenovane u njihovim zabranama. Tako bogati slamaju siromašne.

Aktivistkinja za zaštitu okoliša imenovana u nekoliko sudskih zabrana kaže mi da ovu taktiku vidi kao „način da nas se izmoždi“. Ako vas pravni troškovi gurnu u siromaštvo, „život vam postaje nevjerovatno težak i nemate vremena ni prilike za protest”.

Drugi aktivista koji je dobio zabranu rekao je za Yorkshire Bylines da „u krivičnom pravu bar znate koju kaznu dobijete ako vas proglase krivim. A ovdje nemamo pojma... Gdje je kraj?” Treći učesnik spomenutih kampanja mi kaže: „Mnogi od nas su prestravljeni i shrvani... Ovo je postala apsolutno jebena noćna mora i ne znamo šta da učinimo u vezi s tim.“

Ako kompanije odluče da vas izbace, ništa ih ne sprečava da vas bombarduju zabranama. Ili se utopite u papirologiji podnoseći sudovima zahtjeve da vam se ime ukloni iz zabrana, ili se suočavate s nemoguće visokim i sve višim troškovima finansiranja njihovih advokata.

Advokat za ljudska prava Adam Wagner kaže mi da, za razliku od krivičnog gonjenja gdje ljudi ograničenih sredstava možda plate tek mali dio troškova tužilaštva, u ovim slučajevima takve zaštite – nema.

„Sudski troškovi mogu biti ogromni”, kaže on. Mogu „godinama, ili čak zauvijek visiti ljudima nad glavom i sprečavati ih da dobiju hipoteke, kredite itd. Ovo je pogubno.“

Ovo je samo jedna od tri nove taktike zabrana koje se koriste protiv ljudi koji žele braniti naše sisteme za održavanje života.

Drugom se taktikom zabrana izdaje „nepoznatim osobama”, što znači svima. Niko takve naloge ne može osporiti a da ne bude imenovan kao optuženi i da se ne suoči s ogromnim potencijalnim troškovima.

Naftne kompanije, između ostalih, koriste ove zabrane da bi zaustavile svaki protest u svojim pogonima. Friends of the Earth (Prijatelji Zemlje) i drugi osporavaju ovaj instrument „nepoznatih osoba“ pred vrhovnim sudom, čija se presuda uskoro očekuje.

Treća taktika je da se ovogodišnjim Zakonom o javnom redu vladi dadne ovlaštenje da protiv demonstranata pokreće građanske parnice: dvostruka opasnost je sada ugrađena u zakon.
 

Paralelni pravni sistem

Ove mjere su flagrantna nepravda, paralelni pravni sistem koji funkcioniše bez odbrane dostupne u krivičnom pravu, a može nanijeti katastrofalne i neograničene troškove. To se svodi na sistem privatnih globa koje se političkim protivnicima naplaćuju iznebuha i po vlastitom nahođenju.

Možda vama to ne smeta. Možda vas nije briga za aktiviste. Ali ovo je napad i na vas. Ovo je napad na demokratsko pravo na protest u kojem su ukorijenjene naše slobode. To je napad na živi svijet od kojeg svi zavisimo.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 29/06/2023.

FOTO: Ehimetalor Akhere Unuabona on Unsplash

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

03/07/2023