KAKO S POPLAVAMA (I): Kataklizma u društvenom tkivu gradova

Piše: 

Eve Andrews
Klimatske promjene su već tu. Slike gradova pod vodom koje su ovih junskih dana obišle našu zemlju dokazuju da razorne poplave iz 2014. godine više nisu prizor koji se vidi samo jednom u generaciji. Gradovi u unutrašnjosti SAD-a u sličnoj su situaciji i uče da žive s rizikom od poplava. Serijal kratkih razgovora o odbrani od poplava i životu u doba klimatske krize. (@RiD)

 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Kad naučnici kažu da će klimatske promjene donijeti poplave, u SAD-u većina pomisli na velike obalne gradove: New Orleans, New York, Newport News. Pred očima su im TV prilozi o uraganima Katrina i Sandy, ogromni morski valovi i uništene plaže.

Ali poplave su vjerojatno najuniverzalnija klimatska prijetnja diljem zemlje, i ne ugrožavaju samo niske obalne gradove i pješčane plaže. Opasnost dolazi od zasićenih Velikih ravnica (Great Planes), nabujalih potoka s Apalača i ispranih obronaka brežuljaka razorenih šumskim požarima – obrušava se na oslabljenu infrastrukturu koja protiv nje nema šanse.

Znatnom riziku od poplava u sljedećih 30 godina biće izloženo gotovo 15 miliona imanja diljem zemlje. Poplave su – dijelom i zbog činjenice da se mogu dogoditi bilo gdje – najskuplja prirodna katastrofa, koja je samo 2021. godine nanijela štetu od 100 milijardi dolara.

Željeli smo istaći specifične i raznolike izazove s kojima se zajednice u unutrašnjosti suočavaju kad su u pitanju poplave i – što je najvažnije – kako se suočavaju s tim izazovima. S čelnicima zajednica, državnim službenicima i stanovnicima širom „zemlje preko koje se samo prelijeće“ razgovaramo o tome kako se bore protiv izazova sve vlažnije budućnosti.

Njihovi odgovori su uređeni radi jasnoće i dužine.

 

Okrug Greenbrier, Zapadna Virginia:„Poplava utkana u društveno tkivo naših gradova”

Kad je u junu 2016. godine okrug Greenbrier u Zapadnoj Virginiji pogodila „najrazornija poplava u hiljadu godina“, kiše je u jednom satu palo preko 250 litara po kvadratnom metru. Uništeno je stotine kuća, izgubljeno 15 života.

Ovo područje – kao i veći dio Zapadne Virginije – sastoji se od malih ruralnih zajednica smještenih podno brežuljaka, u uskim dolinama kroz koje teče mnoštvo pritoka i potoka. Ova regija je stoga podložna ekstremnim, intenzivnim poplavama, ali se niko živ ne sjeća ničeg sličnog poplavi iz 2016. godine, koja je ostavila trajnu traumu u zajednici.

Diljem južne i centralne Zapadne Virginije oporavak od te poplave, u nekom obliku, traje i danas.

O tome kako se zajednica oporavila uz pomoć vlastitih dugogodišnjih organizacija razgovaramo s dva lokalna stručnjaka i jednim istraživačem, to su: Jamie Shinn, geograf s Univerziteta West Virginia koji proučava oporavak od poplava u okrugu Greenbrier; David Lumsden, potpredsjednik Udruženja Meadow River Valley, organizacije za razvoj zajednice, te Dara Vance, volonterka Americorpsa koja u ovom udruženju radi s Lumsdenom.

Jamie Shinn: I sad je vrlo očit danak koji ljudi plaćaju nakon poplave. Svako ima priču o poplavi, nije važno o kome ili o čemu pričate, na kraju svi zaokruže: Gdje ste vi bili u vrijeme poplave? Kako ste reagovali?

Tako da mislim da je poplava sad utkana u društveno tkivo ovih gradova. Ljudi mnogo pričaju o tome: „Šta će se sad dešavati, svaki put kad padne kiša? Hoće li opet biti onako?” Svi su u panici. Meteorološka upozorenja na telefonima izazivaju strepnju, a nisu uvijek tačna, ali ljudi su stalno izloženi posttraumatskom šoku. A pričaju izuzetno potresne priče o preživljavanju te poplave.

Naučio sam mnogo o tome koliko se savezna vlada oslanja na ove lokalne i vjerske organizacije; neke od tih grupa godinama djeluju u zajednicama. One su same obnavljale, a u međuvremenu koordinirale volontere, i tako izgradile nekoliko stotina domova, renovirale ih i opremile novim kućnim uređajima.

Dara Vance: Vjerske i neprofitne organizacije nisu nastale nakon najnovijih poplava. One odavno djeluju i raspoređuju svoje resurse da bi odgovorile na poplave. Ali budući da je Zapadna Virginija država kojoj je uvijek potrebna pomoć, popravci kuća stalno se dešavaju: možda će neki od tih popravaka olakšati preživljavanje sljedeće poplave – negdje je trebalo zamijeniti verandu, negdje krov, negdje postaviti rampu za invalidska kolica. A kad nastupi katastrofa, sve se to intenzivira.

David Lumsden: Mene brine, budući da sam dugo bio predsjednik odbora za oporavak, što se znanje gubi. Kako se sve više udaljavamo od posljednje katastrofe u okrugu Greenbrier, a ljudi poput mene stare, kako će mlađi ljudi u zajednici zadržati znanje koje smo stekli preživljavajući ovo teško iskustvo? Zato je održavanje lokalnih mreža i partnerstava toliko važno.

IZVOR: Grist

Objavljeno: 08/06/2022.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

13/06/2022