Istorijska pobjeda Sindikata radnika Amazona

Piše: 

Ruth Milkman
Ne posustajemo u prevođenju tekstova koji dokazuju značaj sindikalnog udruživanja radnika i sindikalne borbe. Priča iz SAD-a, o sindikatu koji je pobijedio korporaciju Amazon.
No i tamo su, kao i kod nas, sindikati
gotovo protjerani iz privatnog sektora. Činjenica je da je na našem tržištu, bar dosad, postojala, kako Marx kaže, rezervna armija rada. Mnoštvo nezaposlenih, a r
adnih mjesta je manjkalo i to je bilo izvanredno sredstvo ucjene. U takvoj situaciji teško je boriti se protiv poslodavca, naročito kad ni pravni okvir ne štiti radnika. Ali ne bi se smjelo smatrati nemogućim, jer kako pokazuje primjer borbe američkih radnika protiv jedne od najmoćnijih korporacija svijeta, sindikalizacija ipak nema alternativu. Tim više kad su okolnosti nepovoljne. Ali ta borba zahtijeva iskusne organizatore spremne da se prilagode novom dobu i novim taktikama. (@RiD)

S engleskog prevela: M. Evtov
 

Sve do zadivljujuće pobjede 1. aprila, dugogodišnji napor Sindikata radnika Amazona (eng. ALU) da organizuje Amazonovo džinovsko skladište JFK8 na Staten Islandu skoro svi su smatrali plemenitim ali beznadežnim poduhvatom. Za razliku od inicijative Sindikata maloprodaje, veleprodaje i robnih kuća (eng. RWDSU) u Amazonovom objektu Bessemer (Alabama) koja je stalno bila u centru medijske pažnje, kampanja ALU-a je bila uglavnom ignorisana jer se činilo da nema nikakve šanse.

U aprilu 2021. godine Amazon je na izborima za sindikalne predstavnike u Bessemeru pobijedio RWDSU s razlikom većom od dva prema jedan [glasalo se za ili protiv udruživanja radnika u sindikat, op.ur.], ali je u novembru Nacionalni odbor za radne odnose (eng. NLRB) naredio nove izbore jer je utvrđeno da je taktikom zastrašivanja kompanija flagrantno kršila zakon. Većina posmatrača je predviđala da će Amazon – sa svojim dubokim džepovima i nepopustljivim protivljenjem sindikalnoj inicijativi RWDSU-a – prevladati i u martu 2022. godine. Što se i dogodilo, ali s mnogo manjom razlikom nego ranije, i s dovoljno osporenih glasačkih listića da preokret ishoda još uvijek bude moguć.

U međuvremenu je na Staten Islandu ALU ubjedljivo pobijedio s 2.654 naspram 2.131 glasa i samo 67 osporenih glasačkih listića. (Bilo je 17 nevažećih glasačkih listića, ali je većina od 8.325 radnika odlučila da ne glasa.) Kada sam prvi put vidjela konačni broj, pomislila sam da haluciniram. Mnogi su bili jednako šokirani – uključujući i lidere ALU-a.

Milionima dolara protiv sindikata

Posljednjih nekoliko decenija organizovano radništvo trpi katastrofalne poraze.

Danas je samo 6% radnika u privatnom sektoru učlanjeno u sindikate – što je najniži procenat u zadnjih sto godina.

Američki zakon o radu sve više naginje u korist poslodavaca, a višestruki pokušaji da se zakon popravi (poput Zakona o zaštiti prava na organizovanje/eng. PRO koji je trenutno zapeo u bespućima američkog Senata) nisu doveli ni do čega. Kompanije od 1980-ih usavršavaju strategije za ubijanje sindikalnih inicijativa, kako pokazuju primjeri nedavnih akcija Amazona u Bessemeru i Staten Islandu. Sindikat radnika prehrambenog i trgovačkog sektora (eng. UFCW) deset se godina suočavao sa sličnim nepopustljivim protivljenjem pokušavajući organizovati radnike Walmarta, pa na kraju odustao. Njihova priča je bila upozorenje sindikalnim vođama koji su razmišljali o mogućnostima organizovanja u Amazonu. Niko od njih nije htio preuzeti taj ogromni zadatak – sve dok se grupa Bessemerovih radnika nije za pomoć obratila RWDSU-u. Radnici na Staten Islandu sami su stvorili ALU.

Kako je borbena grupa aktivista bez ikakve institucionalne podrške mogla prevladati ovog ogromnog maloprodajnog diva, drugog po veličini poslodavca u SAD-u?

ALU je imao minimalne resurse, ali je imao karizmatičnog vođu, Chrisa Smallsa, kojeg je Amazon otpustio nakon što je u ranim danima pandemije pokrenuo štrajk zbog zdravstvenih i sigurnosnih rizika. U vrijeme izbora je ALU internetskom kampanjom grupnog finansiranja sakupio oko 120.000 dolara. Sindikat UNITE HERE im je ponudio poslovni prostor, a jedan iskusni advokat besplatne pravne savjete. A nekoliko iskusnih aktivista se zaposlilo u JFK8 da bi pomogli u kampanji.

Kako god se okrene, sve je ukazivalo na to da nemaju šanse protiv Amazona. Kompanija je samo 2021. godine potrošila 4,3 miliona dolara na konsultante za borbu protiv sindikata. Amazon je skladište na Staten Islandu prekrio natpisima „Glasaj protiv“ [sindikalizacije] a radnu snagu bombardovao argumentima protiv sindikata, održavajući sastanke kojima su radnici morali prisustvovati.

Uprava Amazona otvoreno je ismijavala Smallsa i samo par sedmica prije glasanja čak ga i uhapsila – navodno zbog ometanja posjeda. S obzirom na sve pokazatelje, mora da je pobjeda ALU-a upravu Amazona iznenadila kao i sve ostale.

Po staroj sindikalnoj izreci, „gazda je najbolji organizator“ – tako se i uspjeh ALU-a se na Staten Islandu može objasniti i arogancijom koju Amazon redovno iskazuje.
Kompanija je, osim što je Smallsa uzdigla gotovo do statusa mučenika, znatno potakla sindikalnu kampanju i brutalnim režimom rada.

Amazon koristi elektronski nadzor za praćenje produktivnosti radnika i automatski ih kažnjava ako ne ispune kvote ili imaju previše „odsustvovanja“. Radnici automatski mogu biti i otpušteni, bez ikakve mogućnosti da o svom učinku razgovaraju s ljudskim nadzornikom.

U tom kontekstu ne čudi da se tokom sindikalne inicijative često čuo refren „Nismo mi roboti!“.

Promjena društvene klime

Gnjev radnika dodatno je pojačala i očita ravnodušnost Amazona prema zaštiti na radu, zdravlju i sigurnosti radnika. Prije pandemije su stope ozljeda bile vrlo visoke, a tokom pandemije su informacije o radnicima pozitivnim na COVID-19 u najboljem slučaju bile nedosljedne.

Dok su tokom karantina radnici izdržavali iscrpljujuće dvanaestosatne smjene, poslovanje kompanije eksplozivno je poraslo i njen izvršni direktor Jeff Bezos postaje najbogatiji čovjek na svijetu.

Mnogi radnici koji nisu bili članovi sindikata glasali su protiv Amazona tako što su ga napustili. U pogonima Amazona radnici prosječno ostaju manje od godinu dana, što će reći da je Amazon nadprosječno doprinio Velikom valu ostavki [aktuelni trend masovnog dobrovoljnog napuštanja radnih mjesta, prvenstveno u SAD-u].

Ali hiljade radnika su izdržale i vodile kolektivnu borbu protiv drakonskog režima rada.

Tokom pandemije je suženost tržišta rada značajno smanjila rizike sindikalnog udruživanja; svi otpušteni zbog organizovanja relativno su lako nalazili drugi posao. Pandemija je sasvim jasno pokazala ulogu „neophodnih radnika“ poput onih u Amazonu. Javna podrška sindikatima bila je u usponu.

A nije naškodilo ni to što je predsjednik nacije podržao sindikalizaciju Bessemera.

Pokušaj Amazona da unese strah u radničke redove bio je znatno neuspješniji na Staten Islandu nego u Alabami. Postoji ogromna razlika između plata u Amazonu i onih u drugim kompanijama u Bessemeru, ali u državi New York mnoge kompanije nude tzv. uporedive plate. Tu je zakonska minimalna plata 15 dolara po satu, a stopa sindikalizacije gotovo dvostruko veća od nacionalnog prosjeka. Nasuprot tome, minimalna plata u Alabami iznosi 7,25 dolara po satu, a sindikati imaju daleko ograničenije prisustvo jer zakoni Alabame zabranjuju obavezno sindikalno članstvo i članarine.

Nadalje, ALU se lako mogao suprotstaviti Amazonovim tvrdnjama da je riječ o „vanjskoj“ organizaciji, što je standardni dio antisindikalnog narativa koji je u Bessemeru možda i ostvario određeni uticaj. Na Staten Islandu su svi uključeni u sindikalnu inicijativu radili u JFK8 (ili su tamo radili do otpuštanja, kao Chris Smalls). U tom smislu je nepostojanje već uspostavljenog sindikata predstavljalo plus.

Pobjeda uprkos zakonu

Neočekivani trijumf ALU-a ima nekih sličnosti s ranim uspjesima sindikata United Farm Workers (UFW). Kako tvrdi Marshall Ganz, autor knjige Zašto i David ponekad pobjeđuje (Why David Sometimes Wins), ponekad su snalažljivost ili ono što on naziva „strateški kapacitet“ važniji nego resursi. Naime, UFW je s vrlo skromnim budžetom ali uz niz inovativnih taktika uspio organizovati poljoprivrednike, što nije uspjelo neuporedivo bolje finansiranoj inicijativi [najvećeg američkog saveza sindikata] AFL-CIO.

Kampanja ALU-a je u izvjesnim aspektima bila izuzetno konvencionalna. Fokusirala se na pobjedu na tradicionalnim izborima za radničke predstavnike putem škripave stare mašinerije Nacionalnog odbora za radne odnose, ali je imala i inovativnih aspekata.

ALU je u velikoj mjeri koristio društvene mreže, posebno TikTok i Telegram. Dijelili su besplatnu hranu, pa čak i marihuanu (u New Yorku sad legalnu). Organizatori su aktivno nastojali pridobiti nebijele radnike i imigrante.

Upotreba društvenih medija i intersekcionalni pristup odražavaju činjenicu da su čelnici ALU-a relativno mladi, dio milenijske generacije (kojoj se pridružila još mlađa generacija Z) a od kojih su mnogi na tržište rada ušli nakon Velike recesije. Ta grupa je vodila pokrete Occupy Wall Street i Black Lives Matter; sindikalna buba im je nedavno ušla u uho. Mladi radnici, posebno oni fakultetski obrazovani, u posljednjih nekoliko godina ostvarili su niz sindikalnih pobjeda među novinarima, univerzitetskim honorarcima i unajmljenim postdiplomcima, kao i među profesionalcima u neprofitnim organizacijama i muzejima.

I nedavni uspjesi u sindikalizaciji Starbucksa uključuju mnoge mlade fakultetski obrazovane radnike.

Nijedno od tih postignuća ne približava se ni po obimu ni po vidljivosti izbornoj pobjedi u skladištu na Staten Islandu. Ne može čovjek odoljeti da pobjedu na Staten Islandu ne uporedi sa značajnom pobjedom koju je sindikat United Auto Workers ostvario 1937. godine u Flintu u Michiganu, kad ih je General Motors priznao i ispunio njihove zahtjeve nakon legendarnog višemjesečnog štrajka. Ali ta pobjeda je ostvarena dvije godine nakon usvajanja Nacionalnog zakona o radnim odnosima, revolucionarnog zakona koji je uspostavio pravo na sindikalno udruživanje, dok je ALU pobjedu ostvario u potpuno drugačijem kontekstu – uprkos zakonu, a ne zbog njega.

Lideri ALU-a su itekako svjesni da je njihova borba daleko od kraja. Posljednjih godina je samo polovina uspješnih sindikalnih kampanja izvojevala kolektivni ugovor, a Amazonov nepopustljivi antisindikalni stav se ne smekšava. Ali će narednu fazu borbe pratiti cijeli svijet, a nakon što su Chris Smalls i njegovi kolege sindikalisti pokazali da je to moguće, ubuduće će dobijati mnogo više podrške i pomoći. Njihova istorijska pobjeda sigurno će inspirisati sindikalne kampanje i u drugim Amazonovim pogonima, i ne samo u njima.

IZVOR: Dissent

Objavljeno: 08/04/2022.

FOTO: REUTERS/Brendan McDermid

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

15/04/2022