FRANCUSKA: Nema kanadera – ima borbenih i privatnih aviona

Piše: 

Seb Nanzhel
Nismo jedini koji nemaju kanadera. Lakše bi bilo da je u pitanju nesposobnost jedne ili druge garniture vlasti, ili stepen razvijenosti neke zemlje. Ali i jedna Francuska, čije su šume ovog jula takođe nestajale u plamenu, ima zanemarljiv broj kanadera naspram stotina privatnih i borbenih aviona koji ovoj planeti samo štetu prave. Štaviše, novih kanadera neće ni biti sve do 2026. godine. Za to se pobrinula nevidljiva ruka tržišta - a zapravo vrlo vidljiva ruka svjetske elite kojoj ne treba hidroaviona i utoliko se proizvodnja ne isplati. Govorimo, dakle, o pojavi znatno rasprostranjenijoj od poslovične bahatosti ovdašnjih vlasti. Kako kaže autor članka, govorimo o gazdama, širom svijeta, i njihovoj potpuno iracionalnoj organizaciji proizvodnje – isključivo u svrhu gomilanja profita. (@RiD)

 

S francuskog prevela: M. Evtov
 

Zbog suše i toplotnih valova, Evropom ovog ljeta haraju nezapamćeni požari.

Na dan 16. jula ukupna površina evropskih šuma koje su od početka ove godine pretvorene u dim iznosi 450.000 hektara, što je četiri puta više od prosjeka za isti period od 2006. do 2021. godine.

To je direktna posljedica globalnog zagrijavanja.

Ako pojavu požara i uzrokuje više faktora, rizik od požara neosporno je povećan pogoršanjem posljedica globalnog zagrijavanja: epizodama toplotnih valova i silovitih vjetrova, smanjenjem padavina, isušivanjem tla i šuma. Kako izvještava Oxfam, u Francuskoj je broj šumskih požara između 1960. i 2008. godine porastao za 18%.

Ovaj rizik je odavno identificiran: na primjer, već je u prvom izvještaju IPCC-a iz 1990. godine objašnjeno kako globalno povećanje temperatura rezultira povećanjem učestalosti požara i osjetljivosti šuma na požare.
 

Proizvodnja kanadera stoji već 10 godina

Uprkos tome je proizvodnja kanadera, hidroaviona koji na požare mogu izbaciti tone vode, obustavljena na nekoliko godina.

„Ima skoro deset godina da nijedan kanader nije prodan ni isporučen“, objašnjava za dnevnik Le Monde direktor grupacije Canadair. Grupacija je u stvari čekala dovoljan broj narudžbi da bi ponovno pokrenula rentabilnu proizvodnju, a prve isporuke biće moguće tek od 2026. godine.

Iako se, kako u istom članku ističe Le Monde, proizvode i drugi uređaji za gašenje požara iz zraka, tržište je i dalje vrlo ograničeno i malo se koji avion po efikasnosti može mjeriti s kanaderom. Obustava njihove proizvodnje stoga je značajan pokazatelj nekompatibilnosti između jurnjave za profitom koja diktira djelatnost proizvođača i potrebe odupiranja posljedicama globalnog zagrijavanja, u koje spadaju i požari.

 

Prioriteti francuske elite: 12 kanadera naspram 211 borbenih i 550 privatnih aviona

Francusko Ratno vazduhoplovstvo ima više od 500 aviona, od čega 211 borbenih. Francuska ima i treću po veličini flotu privatnih aviona u Evropi, s više od 550 aviona spremnih da polete gdje god se gazdama ćefne.
Što je frapantno u poređenju s vatrogasnom flotom, koja od ukupno 26 aviona ima samo 12 kanadera.

Ti uređaji stare: dvije trećine flote su na izmaku svog vijeka trajanja. A dio ih je redovno prikovan za zemlju radi popravaka i održavanja. Povrh toga ovoj floti nedostaju piloti, a problem je i to što je flota uglavnom koncentrisana u Nimesu, gdje joj se nalazi centar za održavanje. Suočena s ovom situacijom i žestokim požarima, EU je mobilizirala avione grčke flote da dođu i zapuše rupe u francuskoj floti.

Stanje ove flote odražava nedostatak sredstava čije su vatrogasci i inače žrtve:

„Imamo znatnu udarnu snagu u Francuskoj, koja je međutim, u protekle dvije decenije potkopana zbog finansijske logike koja je nekim odjeljenjima potkresala krila”, objašnjava za dnevnik Le Monde Gregory Allione, predsjednik Nacionalnog udruženja vatrogasaca.

„Neke kasarne su opremljene višenamjenskim vozilima, što ih onemogućava da dođu u druge regije kad je tamo potrebno pojačanje. Prije petnaest godina smo imali 7.500 kasarni, a danas smo spali na 6.800, ljudski resursi su nam ograničeni i nisu svi obučeni za gašenje šumskih požara.”

S nedostatkom sredstava vatrogasci se bore od 2019. godine, suočavajući se s vladinim prezirom i pendrecima.
 

A moglo bi se uraditi štošta...

Jedan od 10 letova koji polaze iz Francuske let je privatnog mlaznjaka, a 50% emisija iz sektora avijacije uzrokuje 1% ljudi. Zaustaviti gazde u tim hirovima avionskih izleta dok se klima zagrijava, šume gore i većina stanovništva trpi puni teret toplotnih talasa, značilo bi prepoloviti emisije iz sektora zračnog saobraćaja.

Osim toga, stotine privatnih aviona koji bi tako ostali beskorisni mogli bi se, ako je potrebno, dobro iskoristiti u borbi protiv požara ukoliko se pretvore u vodene bombardere ili usporivače požara.

Ovaj napredak u smislu smanjenja stakleničkih plinova i gašenja požara mogao bi se korisno nadopuniti opsežnim planom za neutralizaciju vojnog zrakoplovstva, odgovornog za oko 20% potrošnje goriva u zrakoplovstvu, povrh masakra civila i ekosistema. Osim toga, vojni avioni za transport i opskrbu imaju velike kapacitete zbog kojih su posebno pogodni za pretvaranje u vodene bombardere za gašenje požara.

Ukratko, u borbi protiv globalnog zagrijavanja i njegovih posljedica ne nedostaje mogućnosti. Treba ih samo iskoristiti za napad na ono što zaista zagađuje, odnosno na gazde i na potpuno iracionalnu organizaciju proizvodnje koju oni brane.

IZVOR: Révolution Permanente

Objavljeno: 22/07/2022.

FOTO: Borut Podgoršek via Creative Commons 3.0

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

29/07/2022