Energetska povelja: cijeđenje državnih budžeta za profit kapitalista

Piše: 

Theresa Kofler i Niels Jongerius
Progresivne snage u svijetu, pa i u našem susjedstvu (Hrvatska) uporno zahtijevaju ukidanje Energetske povelje koja državama znatno otežava borbu protiv klimatske krize. Povelja je usvojena da industrija fosilnih goriva ne bi gubila profit za slučaj da neka vlada uvede mjere zaštite okoliša ili mjere protiv globalnog zagrijavanja, a koje mahom ciljaju upravo taj sektor kao prljavu industriju koja na različite načine šteti prirodnoj sredini.
Budući da su države ovim međunarodnim aktom prisiljene platiti basnoslovne kompenzacije korporacijama, Povelja učinkovito odvraća vlade od zelenih politika i korporacije nastavljaju nesmetano ubirati profit i uništavati živi svijet. Iako mnoge zemlje najavljuju raskidanje sporazuma, Evropska unija se i dalje grčevito bori da ga zadrži. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

Greta Thunberg je ove sedmice dospjela na međunarodne naslovnice kad je policija nakratko pritvorila nju i druge klimatske aktiviste na protestu protiv širenja rudnika uglja u Njemačkoj.

Thunberg je bila među hiljadama demonstranata koji su došli da osude širenje ogromnog otvorenog rudnika lignita Garzweiler koje vrši njemačka energetska kompanija RWE. Rudarenje lignita (poznat i kao mrki ugalj, jedno od najprljavijih fosilnih goriva) zahtijeva kopanje 200 metara dubokih jaruga koje gutaju čitava sela – u ovom slučaju, napušteno selo Lützerath.

U ovo selo u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji prošle sedmice su ušli rojevi policije da bi uklonili aktiviste od kojih su neki tamo logorovali već dvije godine.

Ali bezobzirno uništenje koje vrši industrija fosilnih goriva ne štite samo hiljade policajaca – ili čak cijela njemačka država. Postoji i jedan opskurni mehanizam međunarodnog prava – Ugovor o energetskoj povelji (eng. ECT) – koji potajno štiti interese ove industrije i pomaže joj da izvuče što više profita.


Naftaška posla

Shell je još 1960ih (tada Royal Dutch Shell) smislio posebnu vrstu međunarodne zaštite za svoja ulaganja u novoj nezavisnoj Indoneziji. Strahujući da bi mu potencijalno neprijateljska vlada mogla ugroziti profit, Shell je želio zaštitu koja nadilazi tradicionalni nacionalni sudski sistem.

Nizozemska država (uvijek spremno djelujući u interesu Shella) 1968. godine sklapa s Indonezijom ugovor kojim uvodi mehanizam za rješavanje sporova između investitora i države (eng. ISDS). ISDS dopušta stranom ulagaču da tuži državu zbog određenih odluka ili radnji koje bi mogle negativno uticati na njegova ulaganja u toj zemlji.

Otada stotine međunarodnih bilateralnih ugovora uključuju mehanizme ISDS-a, ali je ovaj sistem masovno proširen 1990ih – potpisivanjem multilateralnog Ugovora o energetskoj povelji.

Energetsku povelju, koja posebno štiti ulaganja u energetski sektor, potpisalo je više od 50 zemalja. Ovaj ključni međunarodni sporazum kompanije najčešće koriste da bi tužile države i potencijalno dobile milijarde dolara odštete. Investitori mogu zahtijevati kompenzaciju ako vjeruju da vladine mjere ugrožavaju njihov trenutni profit – ili čak potencijalni budući profit.


RWE, koji sada ruši Lützerath da bi iskopao više mrkog uglja, pokrenuo je 2021. godine tužbu protiv Nizozemske tražeći odštetu od 1,4 milijarde eura zbog nizozemskog zakona o „ukidanju uglja“ kojim bi se 2030. godine okončalo sagorijevanje uglja za proizvodnju struje. Slučaj je trenutno suspendovan do ljeta, u očekivanju odluke njemačkog Vrhovnog suda najavljene za april.

Ali energetske korporacije mogu čak i bez tužbi izvući brda javnog novca. Švedska energetska kompanija Vattenfall tužila je Njemačku koja se nakon katastrofe u Fukushimi opredijelila za postepeno ukidanje nuklearne energije. Nakon uspjeha te tužbe, njemačka vlada odlučuje da po svaku cijenu spriječi još jedan skupi odštetni zahtjev po osnovu Energetske povelje.

Tokom pregovora o postepenom ukidanju uglja u proizvodnji električne energije u Njemačkoj, RWE je iskoristio Povelju da izvrši pritisak na vladu. Da bi se RWE odrekao mogućnosti tužbe po Energetskoj povelji, vlada je pristala da isplati neuobičajeno visoku odštetu: 2,6 milijardi eura. Tako izdašna isplata otpočetka izaziva kritike nezavisnih stručnjaka, a Evropska komisija još uvijek istražuje ovaj dogovor zbog nezakonite državne pomoći.
 

Vrijeme je da se Energetska povelja ukine

Protiv ovog zastarjelog i kontroverznog sporazuma prosvjeduje se diljem Evrope.

Peticiju je potpisalo više od milion ljudi. Nekoliko vodećih država EU-a, uključujući Francusku, Njemačku, Nizozemsku, Poljsku i Španiju, najavljuju da će napustiti ovo tajno oružje industrije fosilnih goriva. Italija je to već učinila. Evropska komisija, međutim, čini sve što može da spasi Povelju.

Događaji oko rušenja Lützeratha jasno pokazuju Evropljanima – i čitavom svijetu – nasilno uništavanje i oduzimanje posjeda koje prati ekstrakciju fosilnih goriva. Ugalj je izvor goriva iz 19. vijeka zaštićen ugovorima iz 20. vijeka.

Da bi borba za budućnost bez katastrofalnih klimatskih promjena imala ikakvu šansu, potrebna su nam rješenja iz 21. vijeka. Konačno ukidanje Energetske povelje bilo bi dobar početak.

IZVOR: Open Democracy

Objavljeno: 20/01/2023.

 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

25/01/2023