BRAZILSKE ŠUME: Klizimo u dug izumiranja

Piše: 

Juan Carlos Guix i Antoni Serra Sorribes
Krčenje šuma radi širenja agroindustrije u nekim dijelovima Brazila fragmentira šume u izolovane enklave. Time se remeti interakcija između biljnog i životinjskog svijeta. Životinjske vrste i biljke koje od njih zavise jedva se održavaju u tim nepovoljnim ekološkim uslovima i ne mogu se obnavljati, što vodi izumiranju: “Drveće koje proizvodi velike ili sjemenke zaštićene vrlo čvrstom ljuskom uveliko zavise od životinja koje im te sjemenke raznose šumom. Kad veliki primati i drugi kičmenjaci biljojedi izumru lokalno, regionalno ili globalno, pogođene su i biljke čije sjeme raspršuju.” @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

O dugu smo skloni razmišljati isključivo u smislu finansija, ali kroz ono što je poznato kao dug izumiranja možemo i u svijetu prirode požnjeti ono što posijemo. Dug izumiranja se odnosi na promjene koje utiču na opstanak vrsta u budućnosti.

Ekosistemi često prolaze kroz duboke i dramatične promjene čiji učinci nisu uvijek vidljivi golim okom. Ove promjene sve više uzrokuju ili pokreću ljudi.

Pogođene vrste u mnogim slučajevima možda neće nestati još nekoliko decenija ili čak stoljeća: jedinke preživljavaju, ali pod ekološkim uslovima kakvi im ne dopuštaju održavanje genetski održivih populacija. To se često događa kod biljnih i životinjskih vrsta koje imaju dug životni ciklus, kao što su određene vrste drveća.

Neke populacije sekvoje ili tise stoga mogu duže vrijeme preživjeti s čistim ekološkim minimumom, ali to ne znači da im je postojanje zajamčeno u dugoročnoj budućnosti. Ovaj odgođeni rezultat je „dug“ izumiranja.

Takve se situacije mogu dogoditi u bilo kojem ekosistemu na svijetu, uključujući tropske i suptropske šume. Zapravo je nekoliko studija već pokazalo da gubitak bioraznolikosti koji se na svim kontinentima ubrzava znači rizik od masovnog izumiranja vrsta.

 

Primati Atlantske šume

U Brazilu uvijek zamišljamo bujnu amazonsku prašumu, moćne rijeke u njenom golemom bazenu i bezbrojne kilometre na kojima vrvi najraznovrsnija flora i fauna.

Međutim, u Brazilu se nalaze i drugi krajolici jedinstveni kao i Amazonija. Cerrado, Caatinga i Mata Atlântica samo su neki od primjera.

Atlantske šume Južne Amerike – u Brazilu poznate kao Mata Atlântica – spadaju u najbogatija i najraznolikija bioklimatska područja na svijetu i dom su velikom broju vrsta primata. Mnoge od tih vrsta autohtone su u tim šumama, a sad su u ozbiljnoj opasnosti od izumiranja. To se, na primjer, odnosi i na južnog vunastog majmuna-pauka (Brachyteles arachnoides) i sjevernog vunastog majmuna-pauka (Brachyteles hypoxanthus), dvije vrste koje spadaju u najveće majmune tzv. Novog svijeta koje žive na drveću.

Izumiranje prijeti i manjim endemskim vrstama primata poput tamarina (Leontopithecus rosalia, L. chrysopygus, L. chrysomelas i L. caissara). Drugi, poput guariba, poznatih kao smeđi urlikavci (Alouatta guariba), kojih je do prije nekoliko godina bilo relativno mnogo, desetkovani su nedavnim izbijanjem žute groznice koja je pogodila istočni i južni Brazil. Svim vrstama primata Atlantske šume zajedničko je to što preživljavaju u izolovanim šumskim fragmentima različitih dimenzija, okruženi usjevima i pašnjacima.

 

Posljedice za drveće

Mnoge interakcije između životinja koje se hrane voćem i biljaka koje ih proizvode smatraju se „uzajamnim interakcijama“, vrstom ekološkog odnosa koji koristi jedinkama dviju ili više vrsta.

Biljke proizvode mesnatu hranjivu pulpu plodova koju konzumiraju životinje. Zauzvrat životinje distribuiraju njihova sjemena na mjesta gdje mogu klijati i rasti nove biljke.

Djelovanje čovjeka često utiče na te interakcije između biljaka i životinja kao što su primati koji žive na drveću. Nedavno je otkriveno da posljedica tog djelovanja može biti upravo dug izumiranja koji pogađa brojne vrste drveća.
Drveće koje proizvodi velike ili sjemenke zaštićene vrlo čvrstom ljuskom uveliko zavise od životinja koje im te sjemenke raznose šumom. Kad veliki primati i drugi kičmenjaci biljojedi izumru lokalno, regionalno ili globalno, pogođene su i biljke čije sjeme raspršuju.

To potvrđuje i jedna skorašnja studija. Ovo istraživanje pokazuje kako su krčenje šuma, fragmentacija staništa i bolesti uticali na primate Atlantske šume u jugoistočnom i južnom Brazilu i kako su se promijenile ekološke interakcije u kojima oni sudjeluju ili su sudjelovali.

Ova studija upozorava da progresivno pogoršanje međusobno povezanih uzajamnih interakcija između životinja i biljaka kojima se one hrane ugrožava sam opstanak ovih šuma.

Ova prijetnja dolazi povrh klimatskih promjena koje će, kratkoročno, uzrokovati učestalost šumskih požara. Srednjoročno i dugoročno, ta će se golema šumska područja pretvoriti u otvorene savane koje nisu prilagođene potrebama primata koji žive na drveću. Fragmentacija šuma – pri čemu se šumska područja izoluju jedna od drugih i okružuju intenzivnim uzgojem šećerne trske ili soje – samo će pogoršati ove učinke.

IZVOR: Conversation

Objavljeno: 10/01/2024.

 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

24/01/2024