NJEMAČKA: Borba protiv rudnika je borba protiv sprege politike i kapitala

Piše: 

Andrea Brock
Policije raznih zemalja sve žešće se obrušavaju na demonstrante. Tzv. stare demokratije uvode strožije restrikcije prava na javno okupljanje i protestovanje. Aktiviste progone i zatvaraju. Zato se otpor sistemu ne može nastaviti utabanim stazama. Taktike se moraju prilagođavati, moraju se postavljati ambiciozniji ciljevi, a već se u borbi mora graditi budućnost za koju se bori.
Iz borbe protiv rudnika u Lützerathu, koja je privukla pažnju medija širom svijeta, kao i iz dugogodišnjih borbi raznih starosjedilačkih zajednica može se dosta naučiti o izgradnji borbenog zajedništva na temeljima radikalne solidarnosti. To je lekcija koju smo mi na ovim prostorima učili i naučili u Drugom svjetskom ratu, kroz narodnooslobodilačku borbu, da bi je onda rat i tranzicija izbrisali iz kolektivnog pamćenja.@RiD


S engleskog prevela: M. Evtov

Twitter i Instagram puni su snimaka njemačkih policajaca zaglavljenih u duboko blato, zbog svojih teških oklopa nesposobnih da se odande iskobeljaju. Kruže memovi sad već čuvenog Blatnjavog čarobnjaka u redovničkoj halji koji plešući gura policajca.

To je dobrodošao razlog za zabavu nakon dana policijske brutalnosti, boli, žalosti i bijesa zbog deložacije sela Lützerath koju je policija izvršila da bi energetskom divu RWE omogućila da ruši kuće, stare porodične farme i kućice na drveću, siječe drveće i uništava staništa – sve da bi došli do debelog sloja lignita i demonstrirali svoju moć da to rade.

Kad je u subotu na područje lignita Rhinish došlo 35.000 ljudi, od kojih su mnogi gacajući po blatu stigli do Lützeratha, policija je odgovorila nasiljem: ozlijeđeno je više od 150 ljudi, mnogi teško, jednu su osobu morali prevesti policijskim helikopterom.

Nasilje

Jedan od 49 aktivista medicinara kaže: „Ono što sam danas doživio nisam mogao ni u snu zamisliti. Danas sam vidio lomove sve i jedne kosti ljudskog tijela.“

Medicinski izvještaji pokazuju da su policajci – dovedeni iz 14 njemačkih država – koristeći šake, pendreke, biber-sprej i vodene topove uglavnom ciljali glave i lica ljudi. Na ljude su huškani i policijski psi, tik uz strmi rub rudnika, ljudi su obarani na zemlju i bivali pretučeni.

Demonstranti su uspjeli probiti policijske kordone, ući u površinski kop i potisnuti policiju. Napadali su i palili policijska vozila i izazivali sabotaže.

Neki su kopali tunele i danima ih blokirali, a policija i energetska kompanija RWE nisu imali pojma kako da ih otamo izvuku. Bila je to nevjerojatna demonstracija snage zajedništva ljudi koji se odupiru deložaciji i odlučno kažu NE daljnjoj eksploataciji uglja.

Međutim, ta subota je samo jedan dan u dugoj istoriji borbenog otpora protiv RWE-a, uglja i policijskog nasilja u njemačkom Porajnju.

Zajednica

Policija je danima izbacivala ljude iz zaposjednutih kućica na drveću, skidala ih s užadi i zaglavljenih i zalijepljenih sjedalica.

Ljudi su po jakom vjetru i kiši visili na konopima između stabala jer su im sigurnosna užad bila prerezana, a samo nekoliko metara dalje stabla su se već rušila. Rečeno mi je da je nakon akcija policijske ekipe za visinske intervencije najmanje jedan prosvjednik pao s nekoliko metara visine, a jedan ostao da visi naglavačke.

U protekle dvije i po godine stotine su ljudi izgradili strukture i zajednicu u Lützerathu, oživljavajući selo koje je uglavnom bilo napušteno nakon što su njegovi stanovnici prisiljeni da prodaju imanja i napuste selo – u skladu sa starim nacističkim zakonom koji dopušta oduzimanje posjeda radi rudarenja uglja.

Jedan poljoprivrednik, Eckardt Heukamp, ostao je do kraja, nakon što je 2022. godine izgubio pravnu bitku.

U Lützerathu je izgrađeno mjesto otpora ne samo uglju, nego i kolonijalizmu, kapitalizmu i državi. Prostor dijeljenja, planiranja, solidarnosti i uzajamne pomoći. Mjesto za zajedničko učenje, zajedničko kuhanje, obnovu nehijerarhijske zajednice i povezivanje s borbama za pravdu širom svijeta.

Sve u pripremi za „dan X“, kada će policija doći da ih deložira i RWE-u omogući da iskopava ugalj.

Bezobzirnost

A logor Lützerath je samo najnovija epizoda borbe u istoriji direktne akcije, sabotaže i okupacija u Rajnskoj oblasti. Otpor rajnskim rudnicima uglja pruža se već decenijama, kroz inicijative građana i direktnu akciju.

Okupacijom šume Hambacher – započetom 2012. godine – više od deset godina je pružan otpor sječi drevne šume radi proširenja rudnika uglja Hambach: ljudi su gradili kuće na drveću, šetnice i blokade, zauzimali rovokopače, palili policijska i vozila RWE-a i električnu infrastrukturu, sabotirali mašineriju i odupirali se službama bezbjednosti koje su ih redovno napadale – rezale im sigurnosnu užad, prskali toaletne daske biber-sprejom, a njih premlaćivali.

Okupacija ove šume postala je više od pukog simbola otpora – „voli, živi, odupri se“, kako je pisalo na jednom transparentu – i inspirisala ljude diljem Njemačke i izvan Njemačke. Objedinila je borbu protiv uglja, policije, granica i države, protiv kapitalizma i neprikosnovene politike ekonomskog rasta, a za slobodu, autonomiju i anarhiju.

Svakoj deložaciji slijedile su ponovne okupacije, a ljudi su i živote riskirali da bi zaustavili RWE. Posljednja deložacija, 2018. godine, trajala je mjesec dana i bila zaustavljena sudskom zabranom, a kasnije proglašena i nezakonitom.

Tokom te deložacije 2018. godine mladi filmski režiser Steffen Meyn poginuo je pavši s visine od 20 metara; policija je tada novinarima strogo ograničila pristup i nepromišljenom policijskom taktikom ugrozila živote branitelja šuma.

Politika i kapital

Policijsko nasilje, a posebno psihičko, oduvijek je dio borbe protiv uglja u Rajnskoj oblasti.

Da bi suzbila otpor, kompanija RWE se već decenijama oslanja i na direktno i na manje vidno nasilje policijskih i sigurnosnih snaga ugrađeno u niz kontrapobunjeničkih strategija.

Od premlaćivanja do zastrašivanja, prijetnji silovanjem i korištenja ostalih sredstava pritiska, otvorenih laži i dezinformacija – ova kompanija je uvijek mogla računati na podršku državnih snaga – policije i političara.

I sam šef rajnske policije dugo je bio plaćeni član savjetodavnog odbora RWE-a, a političari svih nivoa imali su unosne honorarne poslove u ovoj kompaniji.

Svojim odnosima s javnošću i promocijom svog društveno odgovornog poslovanja (DOP), uključujući radove na obnovi prirode, RWE – uz podršku regionalnih medija – u velikom dijelu javnosti stiče imidž dobrog susjeda i „odgovornog korporativnog građanina“.

Policija na terenu odavno sarađuje s RWE-om, na Twitteru objavljuje RWE-ova medijska saopštenja, za prevoz demonstranata koristi RWE-ova vozila, a najteži dio iseljavanja iz tunela povjerila je RWE-ovim privatnim vatrogasnim brigadama.

Ova kompanija ne samo da se duboko ukorijenila u njemački politički krajolik, nego je kroz plaćanja političarima uspjela izgraditi odnose zasnovane na zavisnosti i rotiranju funkcija pri kojem nekadašnji državni službenici i politički zastupnici prelaze na pozicije u poslovnom sektoru. Četvrtina dionica RWE-a u vlasništvu je gradova Rajnske oblasti, što ih čini zavisnim od finansijskog uspjeha RWE-a.

Ali se imidž RWE-a ipak odavno kruni zahvaljujući radu aktivista i zaštitnika prirode koji ovoj kompaniji staju na put svojim tijelima i napadaju je na sve moguće načine.

Pouke: kritička solidarnost i smislena savezništva

Inspirativno i zadivljujuće u vezi s otporom Lützerath nije to da li je Greta Thunberg došla da održi govor, da li se pridružila blokadi i da li ju je policija stvarno odnijela.

Kao ni to da li se pozivu koalicije grupa odazvalo i u demonstracijama marširalo 35.000 ili 50.000 ljudi, što u britanskom kontekstu svakako djeluje nezamislivo.

Daleko više zadivljuje činjenica da ljudi već dugi niz godina pružaju otpor, rizikuju svoje živote, grade zajednicu, provode vrijeme po zatvorima, u kućicama na drveću i pod zemljom – sve da bi zaustavili RWE. Oni žive budućnost kakvu žele.

I okupljaju se uprkos pokušajima policije, medija i političara da ih – po principu zavadi pa vladaj – predstave kao ekoteroriste i ekoekstremiste, da bi tako lokalne zajednice nagnali da se distanciraju od radikalnijih „elemenata“ ovog otpora. Ali su im ti pokušaji ostali bezuspješni.

Snage otpora u Lützerathu vrlo su raznolike – vidimo ekoanarhiste i liberalne ekologe, djecu iz pokreta Petkom za budućnost i crkvene grupe.

Nema ovdje „jedinstvenog“ klimatskog pokreta. Ali bez obzira na znatne razlike u političkim stavovima i ideologijama, i uprkos političkim pritiscima, sukobima i napetostima, prošle sedmice nije bilo „distanciranja“ ni od njihovih akcija ni od oblika njihovog protesta, što se inače često dešava.

Za razliku od ranijih protesta protiv uglja u Njemačkoj, ovog puta nije bilo nikakvih osuda ni poziva na „nenasilje“ ili „mirne proteste“. Ljudi su prihvatili različite taktike, ne dopuštajući da ih država i RWE zavade pa (sa)vladaju.

Ne vjeruj Zelenima

Druga pouka za mnoge od nas nije ništa novo, ali je za mainstream ekološki pokret previše bolna, a glasi: „Šta god da se dešava, ne vjerujte njemačkoj stranci Zelenih“.

Politički dogovor koji je omogućio iseljenje Lützeratha u zamjenu za „spašavanje“ pet drugih sela i ubrzanje postepenog ukidanja njemačkog uglja od 2038. do 2030. godine, ispregovaran je s RWE-om pod koalicionom vladom Zelenih.

Tim sporazumom nije žrtvovan samo Lützerath, nego je i povećanjem godišnje količine izvađenog uglja ovo ubrzano postepeno ukidanje uglja u stvarnosti dovelo do toga da se spaljuje ista količina uglja i proizvodi ista količina emisija ugljika, samo u kraćem vremenskom periodu.

Njemačka vlada nikad neće uvesti mjere potrebne da se zaustavi klimatska katastrofa, to je na nama.

Udariti tamo gdje ih boli

Kako se u Velikoj Britaniji i drugdje uvode restriktivniji zakoni o javnim okupljanjima, moramo preispitati kako djelujemo i protestujemo – a da ne igramo po njihovim pravilima.

U Lützerathu i oko njega vidjeli smo sjedeće blokade, okupiranje rovokopača, ljude zalijepljene za sjedišta i kućice na drveću. Ali smo vidjeli i nenasilne sabotaže, noćne akcije, zapaljenu infrastrukturu i druge radnje izvedene u tajnosti.

Uvođenjem novih, strožijih zakona o policiji i okupljanju, akcije u Njemačkoj nisu spriječene nego su postale kreativnije, nadovezujući se tako na dugu istoriju borbenih akcija.

Možemo od njih štošta naučiti, kao što možemo mnogo naučiti i iz naših prošlih iskustava s direktnim djelovanjem u Velikoj Britaniji, od protesta na cesti do borbe protiv genetski modifikovanih organizama. Kao i iz stoljeća borbenog otpora autohtonih i zajednica na terenu širom svijeta!

Ono što funkcioniše nije fokus na spektakl i medijsku pažnju, nego gašenje mašinerije, ono što korporacije košta novca i svakodnevno im otežava rad.
Baš kao što policija nikad neće poštovati zakon kad na protestima „održava red“ – i baš kao što ni mi nikada nećemo dobiti policiju koja stvarno odgovara za svoje postupke, zašto bismo mi poštovali propise?

 

Ne nasjedajte na njihove narative

Prečesto se bavimo narativima države, neprestano odgovarajući na ista pitanja o energetskoj sigurnosti, nasilju i alternativama, umjesto da iznosimo vlastite priče i narative.

Uvijek završimo raspravljajući o emisijama ugljika umjesto o vlasti i oslobođenju. Slušamo profesionalne aktiviste umjesto da slušamo zajednicu.

Nije slučajno što se trenutno udara na alternativne medije i anarhističke izdavačke kolektive – od napada na 325.nostate.net do racije na njemačkom radiju Dreyeckland, prije samo dva dana. Naše priče su moćne.

Ne treba da sami sebi budemo policija i cenzori, izbjegavajmo opsjednutost konsenzusom oko svake akcije. Slavimo autonomiju i radikalnu solidarnost, međusobnu pomoć i podršku.

To, naravno, ne znači razvodnjavanje naših politika ili foliranje da je ovo „iznad politike“, nego znači ujedinjavanje borbi protiv uglja, policije, granica, kolonijalizma i države.

I ne dajmo da među nama aktivistima uvode kategorije i da nas dijele po identitetima! Zalažimo se za potpuno kolektivno oslobođenje!
 

Za politiku oslobođenja

Crni radikalni mislioci dugo su ujedinjavali otpor protiv zatvora, policije i zagađenja, a naši prijatelji u SAD-u godinama se bore protiv nehumanih zatvora.

Policijska brutalnost u Lützerathu i oko njega trebala bi poslužiti kao podsjetnik da je policijsko djelovanje sastavni dio politike ekstraktivizma i ekološke štete koju on uzrokuje i da je policija ključna u provođenju ekocida.

Ne trebamo aktivističku, nego kulturu otpora, s ljudima koji otpor žive, vole i dišu umjesto da se uredno uklapaju u aktivističke kategorije.
Ne dajte se ukalupiti i uživajte u svojoj borbi. {to bi se reklo,„revolucija u kojoj ne mogu plesati nije moja revolucija“, [vjerovatno pogrešno pripisano političkoj radnici i anarhistkinji Emmi Goldman].
 

Borba se nastavlja

Deložacija Lützeratha je, prema policiji, završena, ali borba – ne.

Ovo je borba protiv uglja, protiv policije i fosilnog kapitala, protiv lažnih zelenih rješenja, a za drugačiji život. Posljednjih nekoliko dana vidjeli smo razne akcije protiv RWE-a, kao i akcije solidarnosti širom svijeta, uključujući i paljenje dostavnih vozila kompanije Amazon u znak solidarnosti sa zatvorenim braniocima zemlje, kao i blokade njemačkih ambasada i još mnogo toga.

Ljudi su pokazali da neće dozvoliti da se RWE izvuče s ekocidom – blokirali su željezničke pruge, bagere i infrastrukturu, zauzimali urede i puteve i sabotirali mašineriju.

Dok policija i dalje štiti fosilni kapital, silom podržavajući ekološko uništavanje, ljudi se nastavljaju boriti. Za drugačiji svijet.

IZVOR: Ecologist

Objavljeno: 19/01/2023.

FOTO: Deutsche Welle

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

24/01/2023