Brazil: Zbog tvojih rezova izgorio je moj muzej

Biblioteka koja je postala svadbeni salon, nacionalni muzej koji se morao sasvim zatvoriti da bi imao bar grijanje, galerije koje – da bi preživjele – izdaju prostor kafanama, kustosi koji ne pohađaju muzeološke seminare već obuke iz menadžmenta i iskanja para od onih koji ih imaju previše – to su samo najpoznatiji primjeri brige o ustanovama kulture kod nas. Ništa u vezi s tom brigom nije slučajno. Kao što ništa nije slučajno ni u vezi s požarom koji je nedavno progutao Nacionalni muzej Brazila. Sve počinje i završava pričom o javnim ulaganjima. Šta su javna ulaganja? To su ulaganja javnog (našeg zajedničkog) novca u javne (naše zajedničke) potrebe. Ma šta pričali eksperti Svjetske banke i MMF-a, namjena budžeta nije ušteda nego ciljana raspodjela sredstava za potrebe zajednice. U protivnom, ako budžet treba da štedi novce na zajednici da bi se vraćali skupi krediti (za npr. nepotrebne autoputeve) ili spašavali bankarski špekulanti, muzeji nestaju u požarima. Za početak.


Piše: Larissa Saud

Odabrala i sa španskog prevela: M. Evtov

U noći 2. septembra ogroman požar je praktično uništio Nacionalni muzej Brazila, zauvijek izbrisavši važnu umjetničku i naučnu baštinu od više od 20 miliona artefakata i dokumenata. Vatra je uništila kolekcije međunarodnog značaja, na primjer paleontološku kolekciju koja je sadržala kosti praistorijskih životinja, te egipatsku, kao i zbirku domaće autohtone umjetnosti. Među uništenim eksponatima nalazi se i lubanja 'Luzíe', žene stare više od 12.000 godina, najstarije u Amerikama. Daleko od toga da je požar puka slučajnost; odgovorni su dobro poznati: totalno zanemarivanje obrazovanja i kulture.

Prigovori o stanju muzeja u parku Boa Vista sustižu se još od 2004. godine, kada je Wagner Victer, tadašnji državni sekretar za energetiku, pomorsku industriju i naftu, pri posjeti Muzeju utvrdio brojne defekte i bio zgrožen električnim sistemom koji se, po njemu, nalazio u tako jadnom stanju da je Victer brazilskim medijima izjavio: „Muzej će se zapaliti. Pun je ogoljenih kablova, loše održavanih, a vlažnost je velika; stanje Muzeja odražava totalnu neodgovornost prema istorijskoj baštini”

Uslovi koji su tad bili loši još su više pogoršavani čestim finansijskim rezovima i Muzej od 2014. godine ne prima ni onih 520.000 reala godišnje (nešto manje od 108.000 eura) neophodnih za minimalno održavanje instalacija. Zbog tolike nebrige dvjestogodišnjica muzeja je maja ove godine obilježena u paradoksalnoj situaciji gdje je bilo zatvoreno deset od 30 muzejskih dvorana, uključujući i one najpoznatije.

Uprava Muzeja, zajedno s profesorima i korisnicima, smatrala je neophodnim da samostalno pokrene kampanju prikupljanja sredstava radi osposobljavanja jedne od sala, zatvorene zbog termita i crva u drvetu, a u kojoj su bili izloženi kosturi grbavog kita i dinoprata (maxakalisaurus topai), prvog velikog dinosaurusa rekonstruisanog u Brazilu.

Jedna od prvih mjera koje uvodi Michel Temero, novi predsjednik Brazila, bila je umanjenje budžeta Ministarstva kulture za oko 43%, uz implementaciju ustavnog amandmana pod nazivom PEC 241, poznatog i kao „PEC plafona troškova”, kojim se na više od 20 godina zamrzavaju budžeti za obrazovanje i zdravstvo.

Profesori i studenti su u zajedničkoj izjavi osudili rezove novog predsjednika: „Ovo bi bila prava tragedija da zanemarivanje javnog obrazovanja zadnjih godina ne živimo svakodnevno. Ovo je već treći požar samo u UFRJ (Universidad Federal del Rio de Janeiro u čijem se okviru nalazio Nacionalni muzej) i nijedan nije bio slučajan. Muzej je 2013. godine imao budžet od 531.000 reala (110.000 eura) a 2018. godine 54.000 reala (nešto više od 11.000 eura), a sad još moramo podnijeti ovaj paket (PEC 241) koji nam uništava univerzitete i zamrzava budžet sljedećih 20 godina”. Dan nakon požara na ulicama Rio de Janeira više od 20.000 ljudi protestovalo je protiv rezova budžeta, zahtijevajući poboljšanje javnog obrazovanja.

Budžet za održavanje Nacionalnog muzeja nešto je manji od godišnje plate sudaca Vrhovnog saveznog suda, koji su 29. juna povećali vlastite plate s 33.000 na 39.000 reala (sa 6.875 na 8.125 eura). Računajući bonuse i dnevnice, svaki sudac godišnje dobije više od 106.000 eura, u državi gdje 50% radnika zarađuje manje od propisanog minimuma od 954 reala (198 eura), prema podacima koje je prošle godine objavio brazilski Institut za geografiju i statistiku (IBGE).

Thais Mayumi, muzeologinja Nacionalnog muzeja, ožalila je gubitak Muzeja na svom Twitter računu: „Radi se o 200 godina zanemarivanja. Oduvijek smo znali (da bi se požar mogao dogoditi), malo je reći da je naša tragedija bila najavljena. Ali nadali smo se da će ispasti drugačije. Zato smo svaki dan i radili. Sanjali smo da će Muzej jednog dana biti dovoljno veliki da dospije u centar pažnje međunarodnih medija. I bio je veliki. Ali su samo sad, s ovom tragedijom, svi saznali za nas. Ostao je samo kostur. I Bendegó (meteorit pronađen u Bahiji, na sjeveroistoku Brazila)”.

Nije samo Nacionalni muzej Brazila nestao u požaru: 2010. godine vatra je uništila 70.000 vrsta gmazova u istraživačkom Institutu Butantan São Paulo. Godine 2013. vatra je zahvatila memorijal Latinskoj Americi koji je projektovao Oscar Niemeyer, a 2015. došao je red na Muzej portugalskog jezika. Požar u Nacionalnom muzeju možda je najtragičniji ove godine. Međutim, ako se rezanje budžeta nastavi, možda neće biti posljednji.

Preneseno sa: https://desinformemonos.org/tus-recortes-quemado-museo/

Objavljeno: 5. septembra 2018.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

08/10/2018