VODA! Škola u Australiji ostala bez vode – prioritet je Coca-Cola!

Dostupnost vode se više nigdje na planeti ne podrazumijeva, ali klimatske promjene su neke dijelove svijeta već izložile ekstremnom nedostatku vode. Klimatske promjene nisu nešto na što države mogu pojedinačno uticati, ali svaka država može zaštititi neprikosnoveno pravo ljudi i živog svijeta na pitku vodu. Ta zaštita, kakvu garantuje Ustav Republike Slovenije, znači između ostalog i to da u slučaju suše apsolutni prioritet u vodosnabdijevanju imaju domaćinstva, a da komercijalno crpljenje vode može ili i mora biti obustavljeno. Slučaj škole u Australiji, za koju je država prinuđena kupovati vodu od kompanija koje nesmetano crpe vodu upravo iz okruženja škole, zorno prikazuje kolika je važnost pravne zaštite dostupnosti vode. A da to iskustvo nije od nas daleko koliko je od nas daleka Australija podsjećaju nas sarajevske redukcije vode 2017. godine kada su domaćinstva trpila nestašicu dok su fabrike vode i napitaka nesmetano poslovale eksploatišući vodu iz sarajevskog okruženja.

Kantonalne vlasti svojevremeno nisu prihvatile zahtjeve stanovništva artikulisane tokom kampanje Vodoodbrana Sarajeva: da se kantonalnim ustavom zaštiti pravo stanovništva na prioritetno snabdijevanje. Ni najnovije kantonalne vlasti nisu promijenile taj stav. Koncesionari ostaju nedodirljivi – čak i kad ne plaćaju koncesije. (@RiD)


Piše: Ben Smee

S engleskog prevela: M. Evtov

Kamioni koje je vlada Queenslanda poslala da u školu Tamborine Mountain hitno dovezu zalihe vode (uključujući i flaširanu vodu Mount Tamborine) mimoilazili su se s kamionima koji vodu s visoravni Tamborine odvoze u postrojenja gdje ih flaširaju razne kompanije, uključujući i Coca-Colu.

Škola nije zatvorena, ali su nastavnici savjetovali roditeljima da djecu zadrže kod kuće.

S visoravni Tamborine se za komercijalne operacije flaširanja vode godišnje isporučuje oko 130 miliona litara vode, a sad su lokalne bušotine vode presušile.

„Šokiran sam“, kaže za australijski Guardian mještanin Craig Peters. „Ovo je prevršilo svaku mjeru. Voda za školu se crpi s dubine od 50 metara i nikad prije nije bilo problema.

Juče smo u školi imali ceremoniju dodjele nagrada, a škola nam je malo prije toga poslala SMS o ovoj situaciji s vodom. Na kraju svečanosti su nam rekli da ozbiljno razmislimo o tome da zbog nedostatka vode djecu do kraja sedmice zadržimo kod kuće. Voda se iz ove bušotine crpi sve otkad postoji škola. Mnoge su druge bušotine već presušile.

Mi smo najveća zajednica u Australiji koja nema vodovodni sistem. Ako ne padne kiša, ljudi pune rezervoare vodom koja se dovozi kamionima. A sad nam vlada dostavlja vodu koju kupuje od Coca-Cole, a Coca-Cola je tu vodu uzela upravo odavde!“

Ministarstvo obrazovanja kaže da će vodu u školu isporučivati sve do kraja školskih praznika.

Mještani kažu da ova situacija predstavlja prekretnicu i da će se odsad ozbiljnije posvetiti ovom dugogodišnjem problemu. Lokalne vodoopskrbe nema, a prioritet se daje komercijalnim operacijama: tri takve operacije imaju odobrenja da s ove visoravni zajedno crpe oko 2,5 miliona litara sedmično.

Situacija očito spada u „regulatorne praznine“ – ne postoje zakonski mehanizmi koji bi barem u vrijeme velikih suša zaustavili komercijalne operacije i osigurali da se lokalna voda dodijeli mještanima.

Peters kaže da je zajednica očekivala da Anthony Lynham, državni ministar za prirodne resurse, iskoristi svoje ustavne ovlasti i dadne prioritet lokalnoj opskrbi.

Lynham je u službenoj izjavi naveo da shvata zabrinutost stanovnika i uticaj suše na njihovu vodoopskrbu, ali:

„Kako sam već rekao, podzemne vode na visoravni Tamborine nisu zakonski regulisane, pa moje ministarstvo nema moć da ograniči njihovo crpljenje. Ja u slučajevima nestašice mogu ograničiti jedino generalnu upotrebu vode, dakle svima jednako: lokalnim poljoprivrednicima, domaćinstvima, kao i velikim kompanijama.

Istraživanja QUT-a [Queensland University of Technology] pokazuju da je godišnje crpljenje podzemnih voda manje od pet posto prosječnog godišnjeg punjenja podzemnih voda.

Od tih pet procenata, poljoprivrednici koriste gotovo 84%, domaćinstva gotovo 11%, a kompanije za flaširanje vode oko 5%.“ [...]

Greg Christensen, gradonačelnik Scenic Rima, podnio je još u septembru službeno upozorenje kojim iskazuje zabrinutost zbog situacije u kojoj vlasti nemaju zakonske mogućnosti da u vrijeme suše daju prednost vodosnabdijevanju lokalnog područja:

„[Gradsko] Vijeće je svjesno da lokalni prijevoznici izražavaju zabrinutost zbog smanjenja količine vode za isporuku domaćinstvima na visoravni Tamborine; ukoliko ne nastupe obilne padavine, situacija uskoro može postati kritična“, naveo je Christensen.

„Traži se dodatna opskrba vodom (bušotine) kojima bi se nadopunila postojeća opskrba i zadovoljila povećana potražnja. Sve kompanije koje koriste vodu u komercijalne svrhe to čine s relevantnim odobrenjima i stoga u okviru zakona.

Vijeće ne raspolaže pravnim sredstvima po kojima od dobavljača vode može zahtijevati da osiguraju dodatnu vodu za lokalnu upotrebu. Njihova odobrenja podrazumijevaju neograničeno crpljenje vode.“

Dosadašnje studije ukazuju na to da crpljenje podzemnih voda ima zanemariv uticaj, to jest da se vodostaj podzemnih voda lako nadopunjuje kišom.

Ali Peters, koji sa svog imanja obezbjeđuje vodu za lokalnu potrošnju, kaže da se situacija promijenila. Suša zbog koje je obližnja prašuma Gondwane presušila, te u proljetnim požarima i izgorjela, nanijela im je snažan udarac.

„Dinamika promjena nivoa vode sad je drugačija“, kaže Peters. „Ono što je nekad moglo biti održivo poslovanje sad više nije održivo.“

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 12/12/2019.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

12/12/2019