Argument lobija uvijek je isti: kočenje investicija. Drugim riječima, onemogućavanje još većeg privatnog bogaćenja na račun javnih dobara. To se da čuti i kod nas, bilo da je u pitanju gradski park koji se proglašava 'unosnim placem' ili planinska rijeka poput Doljanke kraj Jablanice ili Ljute kod Konjica. Zanimljivo je da podrška lobijima koji ugrožavaju budućnost voda na ovom kontinentu dolazi upravo iz zemalja koje se diče svojim ekološkim politikama i koje obično navodimo kao primjer razvijene 'ekološke svijesti'. Čini se da se ta svijest njeguje tek u mjeri koja ne šteti profitu. (@RiD)
Piše: Arthur Neslen
S engleskog prevela: M. Evtov
Ofanziva lobija usmjerena je na slabljenje okvirnih direktiva Unije o poplavama i vodama, po kojima su sve države EU obavezne do 2027. godine osigurati „dobro ekološko stanje“ svojih voda. Konzervatorske grupe tvrde da bi predložene promjene značile da je nekim ugroženim vodenim vrstama definitivno odzvonilo.
Guardian zapaža da je kampanja rudarskih, poljoprivrednih i hidroenergetskih lobija usklađena sa stavovima pet zemalja EU: Njemačke, Holandije, Belgije, Luksemburga i Finske.
Šef odjela za prirodne resurse u Uredu WWF-a za evropsku politiku, Andreas Baumüller, kaže: „Rijeke, jezera i vlažna područja sistemi su za održavanje života, a uništavaju se na naše oči. Imamo pravni instrument da to zaustavimo – Zakon EU o vodama – ali se države članice moraju aktivno suprotstaviti sektorima koji najviše zagađuju i uništavaju.“
Nekoliko ekoloških grupa nedavno je objavilo studiju u kojoj se tvrdi da bi prijedlozi za „provjeru primjerenosti” pravila EU o vodi mogli omogućiti štetne projekte, oslabiti princip po kojem „zagađivač plaća” i sniziti prag onoga što se smatra „dobrim” ekološkim stanjem.
„Provjera primjerenosti” posebno se odnosi na pravilo da „ako ne zadovoljava jedan, ne zadovoljava nijedan [standard]” koje zahtijeva holistički pristup čistoći voda po standardima biološke raznolikosti, protoka i onečišćujućih tvari.
Guardian je pregledao neke od tzv. dokumenata o stajalištu. U onom švedske rudarske kompanije SveMin stoji da ovo pravilo „ne može prevladati“ zbog „ozbiljnog negativnog uticaja na investicije“, pa se zahtijevaju fleksibilniji izuzeci i nova definicija dobrog ekološkog stanja voda.
I Britanska unija farmera (National Farmers’ Union) zahtijeva reviziju ovog pravila u smislu troškova za industriju i njegove izvedivosti. Ova Unija tvrdi da početak klimatskih promjena zahtijeva „provjeru stvarnog stanja“, što podrazumijeva značajnije odstupanje od „nedostižnih“ ciljeva postavljenih kao standard za vode.
Evropska hidroenergetska industrija zahtijeva da standardi EU koji zabranjuju „pogoršanje stanja“ ponovo razmotre troškove industrije, principe supsidijarnosti i odobrenja za izgradnju brana.
Ariel Brunner, zadužen za politiku Birdlife Europe, kaže da bi takve promjene „gotovo sigurno značile izumiranje brojnih vodenih vrsta koje su već na rubu izumiranja: jesetre, jegulja, puževa i brojnih endemičnih vrsta riba. Međutim, posljedice su mnogo dalekosežnije od ugrožavanja biodiverziteta.
„Uz ovako naglo ubrzanje klimatskih promjena, to bi na mjestima poput Iberijskog poluostrva moglo postati pitanje života ili smrti. Ako tamo nastave koristiti vodu po sadašnjoj stopi, ostaće bez vode čim nastupe velike suše.”
Dok industrijski lobiji tvrde da su pravila ove direktive previše stroga, neke države EU tvrde da bi se direktiva, koliko god nelogično, ojačala uključivanjem nekih pozicija ovih lobija.
Guardian je imao uvid u neobjavljeni dokument EU o politikama zemalja članica u kojem se tvrdi da bi produženje roka povećalo legislativnu koherentnost i usklađenost, dijelom i zato što je malo vjerovatno da će cijela Unija ostvariti zacrtane standarde do 2027. godine.
„Duži rok za postizanje ciljeva, potreban zbog tehničke izvodljivosti i nesrazmjernih troškova, odgodio bi trenutak postizanja dobrog statusa“, navodi se tu, „ali nivo ambicije u pogledu ekoloških ciljeva i dalje bi ostao isti.“
Brunner kaže: „Umjesto da naprosto očistimo vodu i učinimo je zdravom, raspravljamo kako bi se riječ „zdrav“ mogla redefinisati pa da nekako obuhvati i pojam „nezdrav“. A to se onda maskira kao postavljanje realnijih i ostvarljivih ciljeva.“
Peticiju kojom se zahtijeva da zakon o vodama ostane nepromijenjen potpisalo je više od 375.000 ljudi.
Izjava EU o provjeri primjerenosti očekuje se ove jeseni, prije glasanja ministara za okoliš koje bi 2020. godine trebao ratificirati Evropski parlament.
IZVOR: Guardian
Objavljeno: 15/05/2019.