Iz krugova britanske vlade za situaciju s vodom krive klimatske promjene i zahtijevaju racionalizaciju potrošnje, prebacujući teret na individualne potrošače; aktivistička zajednica podsjeća međutim da je privatizacija vodoopskrbe donijela rasulo u ovom sektoru – loše usluge, neodržavan sistem i basnoslovne tarife radi profita.
Dok budete čitali ove tekstove, prisjetite se i da vlasti Kantona Sarajevo savjete i smjernice za rješavanje problema komunalne privrede (a naročito vodosnabdijevanja; uz javni prevoz), trenutno dobijaju upravo od kompanije poznate po angažmanu na privatizaciji prirodnih resursa u dijelovima svijeta manje sretnim i od našeg. Tako će vam biti jasnije oklijevanje države da – bar na ovom kantonalnom nivou koji nije zakomplikovan dejtonskim ograničenjima – slijedi primjer Slovenije i ustavno zaštiti vodu kao javno dobro, uprkos zahtjevima koje su društvene inicijative postavile još prije dvije godine, tokom krize u vodosnabdijevanju glavnog grada. (@RiD)
Piše: Sondhya Gupta
Prevod s engleskog: M. Evtov
Nema sumnje da Velika Britanija živi u nesigurnim vremenima. Svi mi s nestrpljenjem očekujemo sudbinu Brexita i pitamo se kako će te promjene uticati na našu ekonomiju, naše industrije, naše prijatelje. Ali našem svakodnevnom postojanju prijeti daleko veća opasnost – na dobrom smo putu da za 25 godina ostanemo bez vode. A za to su krive naše ekonomske strukture i velike korporacije. Na našu vodoopskrbu sigurno su značajno uticali rast stanovništva i klimatske promjene. Ali te posljedice, kakve god, uveliko pogoršava pohlepa vodoprivrede kojoj prioritet nisu ljudi nego profit.
Javne usluge, poput vode, treba nacionalizirati. To već godinama govore aktivisti poput Cat Hobbs iz We Own It i više od tri četvrtine britanske javnosti. Privatizacija nije uspjela. Voda je najvažniji resurs na ovoj planeti. Tijela nam se sastoje od 70% vode; bez vode, život na ovoj planeti ne može opstati i stoga voda mora biti zaštićena kao osnovno ljudsko pravo.
A ipak, dok nam najdragocjeniji resurs postaje sve oskudniji a domaćinstva vodu plaćaju sve skuplje, privatna preduzeća – koja u raznim dijelovima Engleske i Walesa monopoliziraju industriju vode – i dalje primaju porezne olakšice i ostvaruju basnoslovnu dobit. Prema podacima državnih revizora, od 1989. godine – kad je vodoprivreda privatizovana – računi za vodu porasli su za 40% više od inflacije.
Ova preduzeća postojano i dobro zarađuju na svojim kupcima dok bezbrižno troše naše zalihe vode i odbijaju da spriječe gubitke od tri milijarde litara širom zemlje. Privatna preduzeća monopoliziraju vodoprivredu u Engleskoj i Walesu. Kad odvrnemo slavinu, koristimo vodu bilo kojeg preduzeća koje djeluje na našem području. Ta preduzeća ničim nisu motivisana da poboljšaju svoje usluge. Zato su postala pohlepna i neodrživa – odabrali su da dioničarima pune džepove umjesto da običnom svijetu smanje račune.
Voda je ljudsko pravo i treba biti dostupna svima. Taj princip je sad ugrožen. Upravo zato moramo zagovarati povratak vodovoda u javno vlasništvo. Kampanje protiv privatizacije We Own It i SumOfUs prikupile su više od 69.000 potpisa kojima se traži nacionalizacija britanske vodoprivrede. Nacionalizirajući vodoopskrbne sisteme, možemo situaciju promijeniti iz korijena i spriječiti pogubnu nestašicu vode (koja nam prijeti). Privatne vodne korporacije kojima su dodijeljeni javni ugovori već su dokazale, poput Carilliona, da nisu sposobne upravljati našim javnim uslugama. Katastrofalni kolaps građevinskog giganta ponovo skupo plaćaju porezni obveznici; gubitci se procjenjuju na 148 milijuna funti.
Naš vodovod pripada svima nama. Vodoprivreda koju vode javni službenici, izabrani i odgovorni biračima, znači da novac možemo reinvestirati u nove tehnologije, održavanje i sisteme koji će osigurati održivost našeg vodovoda – umjesto da dioničarima isplaćujemo ogromne dividende. Nacionalizacija britanske vodoprivrede je ono što najbolje funkcioniše za potrošače i jedino će nacionalizacija osigurati očuvanje naše vodoopskrbe ne samo za sljedećih 25 godina, neko i nakon toga.
Prenoseno sa: Guardian
Objavljeno: 21/03/2019.