VODA! Demokratija rijeka(ma)?

Piše: 

David Moryc

Senator Ron Wyden je krajem 2019. godine uputio žiteljima Oregona poziv bez presedana. Suština poziva je u ovome: „Recite mi koje rijeke volite. Recite mi koje su rijeke i potoci najčistije, gdje se najviše uživa, koje su najvažnije za ribe i živi svijet uopšte. Recite mi koje rijeke želite da zaštitimo.”

Wyden i njegov tim su, zajedno s partnerima poput organizacije American Rivers, mjesecima nakon tog poziva prikupljali nominacije za rijeke i potoke koje žitelji Oregona žele zaštititi i sačuvati. Stiglo ih je više od petnaest hiljada. […] Istovremeno je senator radio i sa zajednicama suverenih Prvih Naroda.

Sve je kulminiralo nedavnim prijedlogom Zakona o demokratiji rijeka, što je najsmisleniji korak ka zaštiti divljih i slikovitih rijeka još od zakona iz 1968. godine.

Zaštita potoka od kojih rijeke zavise

Kategorizacija ‘divlje i slikovite’ štiti rijeke kao, recimo, nacionalne parkove. Slobodni tok rijeka se štiti od brana i bilo kakve štetne gradnje, ali se ostavlja prostor za upravljanje rijekom radi njenog očuvanja. Štiti se i pojas širine četvrt milje [nešto manje od 500 m] duž obje obale, što je veoma moćan instrument očuvanja niza resursa – staništa, vode, hrane – od vitalnog značaja za živi svijet i sliv uopšte.

Zakon o demokratiji rijeka, ukoliko se usvoji, zaštitio bi ne samo preko 4.600 milja [oko sedam i po hiljada kilometara] oregonskih vodenih tokova, nego i hektare i hektare visokovrijednog zemljišta na njihovim obalama. Ovaj prijedlog senatora Wydena, definisan u dosad neviđenom – svima otvorenom – procesu, zaštitio bi i najvrjedniji prirodni resurs Oregona – resurs koji pruža čistu pitku vodu, stanište za ribe i sav živi svijet, te podržava ekonomiju rekreacije na otvorenom. A ta ekonomija zapošljava 224.000 stanovnika ove američke države, generišući potrošnju od 15,6 milijardi dolara.

Potencijalna dobrobit ovog zakona je ogromna. I djeluje inspirativno. Naročito kad shvatite da većinu tokova koji bi dobili zakonsku zaštitu čine male pritoke, koje se inače lako previde i zanemare, a koje su od vitalnog značaja za opstanak većih i poznatijih rijeka. […] Ono što su grizlijima lososi, to su velikim rijekama mali vodeni tokovi, čak i potočići. Rijeke su zbilja megafauna, s pravom. Ali pazite: da nije potočića, ne bi bilo ni velikih rijeka. Potoci u kojima mi pecamo, plivamo i brčkamo se, ili im se samo divimo, pri tome su i oaze u koje od pogubnih posljedica klimatskih promjena izmiču razna stvorenja, i zahvaljujući kojima opstaju farmeri i rančeri. Potoci nam daju vodu za piće, oni su utočište ribama, pticama, sisarima i – nama. Svaki od njih zavrjeđuje da se o njemu piše, pjeva, da se za njega bori.

Budimo smioni!

No Zakon o demokratiji rijeka čini još nešto, nešto bitno i pravovremeno. Prepoznaje značaj zaštite izvora pitke vode – prepoznaje bitnost šuma i prijetnju koju šumama znače klimatske promjene. Zakon uspostavlja novi izvor finansiranja obnove požarima devastiranog okoliša rijeka iz kojih se crpi voda za piće – a takvu devastaciju je Oregon iskusio prošle godine.

No ako se ovaj zakon i usvoji, njim će biti zaštićeno tek sedam i po hiljada milja vodotokova u državi koja ih ima u dužini od ukupno 110.994 milja, gotovo dvije stotine hiljada kilometara. U SAD-u je kategorizacijom ‘divlje i slikovite’ zaštićeno svega 0,004% od ukupno tri i po miliona milja [preko pet i po miliona kilometara] rijeka i potoka. To, naravno, nije jedini način da ih se zaštiti. Ali je alat vrlo moćan i, reklo bi se, nedovoljno korišten.

No trenutno su čuvari rijeka u prednosti. Joe Biden se obavezao da do 2030. godine unaprijedi zaštitu barem 30% našeg zemljišta i vode, a to obećanje dolazi od rastuće spoznaje da su ti resursi od ogromnog značaja, ali i ugroženi na milion načina. Zaštita koju pruža kategorizacija ‘divlja i slikovita rijeka’, baš kao i Zakon o demokratiji rijeka, pomažu ostvarenju te vizije.
Zakon o demokratiji rijeka tek treba proći Kongres i doći do predsjedničkog stola. Ali jedan takav zakon, i proces kojim se do njega došlo, pokreću nas u pravom smjeru.
Kad su naše vode u pitanju, moramo biti ambiciozni i smioni. Jer koliko god da smo mi ambiciozni i smioni, opasnosti koje prijete našim vodama – duplo su veće. […]

IZVOR: American Rivers

Objavljeno: 2/3/2021.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

15/03/2021