VELIKA BRITANIJA: Osam miliona stabala nastradalo od zimskih oluja

Piše: 

Claire Marshall
Nezabilježene zimske oluje desetkuju stare šume koje su se stoljećima odupirale vremenskim nepogodama. Ali staro drveće sada nema vremena da se prilagodi ubrzanim klimatskim promjenama. Šume – riznice biljnih i životinjskih vrsta ali i ogromna skladišta ugljen-dioksida – ne snalaze se u svijetu koji je rezultat ekonomije utemeljene na bjesomučnoj eksploataciji prirode i ljudi, a radi profita nekolicine. Čak ni mudrost starih stabala ne garantuje opstanak u eri kapitalizma. (@RiD)
 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Ovo je neispričana priča o zimskim olujama. Srušeno je više od osam miliona stabala, a još mnogima prijete dvije najavljene oluje koje će se sručiti na Britaniju.

Uprave šuma upozoravaju da će ionako „katastrofalnu“ štetu pogoršati oluje Dudley i Eunice.

Upozorava se da klimatsko zagrijavanje pogoršava vremenske uslove i čini ih nepredvidivijim, te da se strategije sadnje i upravljanja šumama moraju brže prilagođavati.

Kao bojno polje

Šumar Richard Tanner kaže da nikad svojim očima nije vidio bojno polje, ali da ga sad zapadna obala jezera Windermere podsjeća na fotografije bojnih polja: „Izgleda kao da je neko tamo postavio bombu.“
Svuda naokolo leže iz zemlje odvaljeni slojevi divovskog korijenja srušenih stabala, neki veličine karavana, načičkani kamenjem otkinutim iz zemlje.

„Ima tri tone drveća i možda pet-šest tona zemlje. I sve se to treba riješiti. Izgubili smo hiljade i hiljade stabala samo na ovom imanju.“

G. Tanner već deset godina brine o imanju South Lakes u okviru Nacionalnog fonda, što uključuje i bukvu […] s najvećim obimom debla u Britaniji i Irskoj. „Ali nije podnijela oluju Arwen – s vjetrovima od 90 milja na sat.“

Krećemo na jug, da drugog kraja jezera Windermere i šume Great Knott. Tu je novembra 2021. godine oluja Arwen u jednoj noći srušila više od trećine stabala, uključujući desetine drevnih hrastova i tisa. U šumi je još uvijek previše opasno za povratak posjetilaca jer je oslabljeno i neuravnoteženo hiljade stabala.

„Recimo to ovako: da je sad vjetrovito, ni mi ne bismo bili ovdje“, kaže Heather Swift. Ona već dvije decenije brine o ovoj lokaciji u ime Woodland Trusta.

„Imali smo ovdje lijepu kombinaciju svjetla i sjene, ali sad su sve proljetne biljke koje pokušavaju iznići zaglavljene ispod mokrog tamnog pokrivača srušenog drveća.“

Drveće nema vremena da se prilagodi

Kelvin Archer upravlja svim šumama Trusta od škotske granice, dole do Midlandsa, i od obale do obale.

Kaže da je tu pala skoro četvrtina drveća – stotine hiljada stabala.

„Klimatske promjene znače da oluje koje se obično viđaju samo na sjeveroistoku Škotske sad pogađaju Northumberland i čitavu Cumbriu.“

Šume koje su bile „čvrste i sigurne“, kaže on, sad obara vjetar.

„Vidimo da se šume generacijama stare ne mogu nositi s olujama kakve danas imamo.“

Mnoge vrste su usidrile korijenje i oblikovale šume tako im pomognu da izdrže jugozapadne vjetrove koji ovdje prevladavaju. Drveće nije bilo spremno za oluju Arwen koja je zapuhala sa sjevera.

„Ja sam šumar zato što volim šume“, kaže g. Archer. „Ovo je moj sigurni prostor. A sad gubimo ove šume.“

Oluje najvećom snagom haraju Škotskom.

Oluja Arwen je u novembru srušila 4.000 hektara šume – po procjenama oko osam miliona stabala.

A nakon oluja Malik i Corrie šteta se procjenjuje na 7.000 hektara – što je ekvivalent oko 10.000 fudbalskih terena.

Doug Howieson, šef operativne isporuke Škotskog šumarstva, kaže da broj oluja ove zime „nema presedana“ i upozorava da su vjetrovi već u šumama „napravili rupe“ koje će očekivana oluja Dudley vjerovatno još više pogoršati.

Da bi nam buduće šume bile otporne na klimatske promjene, ključno je da sadimo na pravom mjestu i u pravo vrijeme.“

Pokrenuta je nova naučna aplikacija kojom građani mogu prijaviti štetu na terenu.

Šumari ipak ističu da nije sve loše. Gospodin Tanner čačka zemljom začepljeno korijenje oborenog drveta govoreći:

„Pogledajte ovaj procjep, idealan je za gnijezdo carića. Za šumu ima nade zato što se sama prirodnu regeneriše. Eno tamo već izbija nova lijeska, a tamo par jasenova.“

Mnoga vjetrom oborena stabla mogu se prodati kao drvna građa – iako stručnjaci kažu da je takvo drveće često teže obraditi i ima nižu cijenu. Nekim stablima će biti dozvoljeno da istrunu i tako stvore nova staništa. U praznine ostavljene srušenim drvećem mogu se posaditi različite vrste da bi se stvorila veća raznolikost.

Gospodin Archer kaže da je od vitalnog značaja nastaviti sa sadnjom drveća – iako ga vjetar može srušiti.

Moramo pohranjivati ugljik da sačuvamo atmosferu, moramo imati mjesta gdje će ljudi uživati, potrebna nam je drvna građa, a potrebna su nam i staništa za divlje životinje koje nas okružuju. Mi ćemo ovo srediti i pokušati povratiti ovu šumu za sljedeće generacije. Proći će 40 do 50 godina dok se ovdje bilo šta vrati, ali mi smo tome apsolutno posvećeni.“

IZVOR: BBC

Objavljeno: 16/02/2022.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

18/02/2022