UKRAJINA: Veliki biznisi će omastiti brke poslijeratnom obnovom

Piše: 

Branko Marčetić
Ljudi u Ukrajini još uvijek svakodnevno ginu, a Zapad se već sprema za poslijeratnu gozbu. Uvijek isti recept: međunarodni finansijski konsultanti, ekonomski eksperti i programi obnove po istoj matrici – rasprodaja zemlje i ljudi, nagrizanje radničkih prava, budžetski rezovi, stvaranje mogućnosti da društvenim procesima upravljaju domaći i strani kapitalisti. Ratovi su unosan biznis, a obnove po diktatu međunarodnih dušebrižnika još i unosniji. @RiD

S engleskog prevela: M. Evtov

Koliko god nevjerovatno zvučalo, okončanje invazije koja trenutno mori milione Ukrajinaca vjerovatno neće značiti i kraj njihovih muka. Posljednjih nekoliko mjeseci već se trljaju ruke u očekivanju potencijalno zlatnog rudnika poslovnih mogućnosti koje bi mogla ponuditi poslijeratna obnova ove zemlje.

U raljama finansijskih mešetara

U novembru prošle godine ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potpisao je memorandum o razumijevanju s BlackRockom [američka multinacionalna kompanija koja posluje u finansijskom sektoru, op.ur.]. Memorandumom je određeno da će u izradi plana za obnovu ratom razorene zemlje savjetnik ukrajinskog ministarstva ekonomije biti savjetodavno tijelo za finansijska tržišta – Financial Markets Advisory (FMA), specijalna konsultantska jedinica koju je BlackRock nakon kraha 2008. godine osnovao za rad s vladama pogođenim krizom. Po riječima BlackRocka, cilj ovog sporazuma je „da javnim i privatnim investitorima stvori mogućnosti učešća u budućoj rekonstrukciji i oporavku ukrajinske ekonomije“.

Ukrajinski zvaničnici bili su otvoreniji: ministarstvo u svom saopštenju navodi da će „primarno privlačiti privatni kapital“. Ovim sporazumom formalizovani su pregovori koje su predsjednik Zelenski i Larry Fink, generalni direktor BlackRocka, vodili tokom septembra 2022. godine, kad je predsjednik naglasio da Ukrajina mora biti „zemlja privlačna investitorima” i da je njemu „važno da ovakva struktura bude uspješna za sve uključene strane”. Prema saopštenju iz predsjedničkog kabineta, BlackRock je krajem 2022. godine već „nekoliko mjeseci“ djelovao kao savjetnik ukrajinske vlade i bilo je dogovoreno da se u obnovi Ukrajine fokusiraju na „koordinaciju napora svih potencijalnih investitora i učesnika“, i „usmjeravanje ulaganja u najrelevantnije i najuticajnije sektore ukrajinske ekonomije“.

Istorija BlackRock FMA čini da ovo sve ne sluti na dobro. Po jednom izvještaju istraživačkog tima Investigate Europe o aktivnostima BlackRocka u Evropi, ova je kompanija „državama savjetnik za privatizaciju“ i „aktivno se suprotstavlja svakom pokušaju povećanja regulative“ u Evropi.

Finansijski krah 2008. godine – kojem su kumovali rizični hipotekarni vrijednosni papiri koje je upravo Fink uveo u praksu – BlackRock je iskoristio da poveća svoju moć i uticaj među donosiocima političkih odluka, ostavljajući za sobom trag sukoba interesa i praksu trgovanja uticajem. U SAD-u je BlackRock posebno kontroverzan zato što je u eri pandemije za Federalne rezerve vodio program kupovine obveznica, da bi na kraju skoro pola tih obveznica bilo kupljeno novcem iz fondova samog Black Rocka.
 

Privatizacija i još privatizacije

Ukrajina je već otvorena za investicije.

U decembru prošle godine, nakon višemjesečnih diskusija Kijeva i BlackRocka, ukrajinski parlament uspijeva učiniti ono što prije rata nije mogao: progurao je zakone koji podržavaju građevinski sektor, deregulacijom urbanističkog planiranja, a u korist privatnog sektora koji na rušenje istorijskih lokaliteta gleda gladnim očima.

Ovo povrh napada koje je parlament već izvršio na zakone o radu iz sovjetske ere, legalizirajući ugovore bez radnog vremena, slabeći moć sindikata i ukidajući zaštitu na radu za 70% svoje radne snage.

Izmjenu radnog prava nije savjetovao BlackRock, nego britansko ministarstvo vanjskih poslova pod Borisom Johnsonom, a progurala ju je stranka Zelenskog optužbama da je „ekstremna prekomjerna regulacija zapošljavanja u suprotnosti s principima samoregulacije tržišta” i da „stvara birokratske prepreke… za samoostvarenje zaposlenih.”

„Koraci ka deregulaciji i pojednostavljenju poreskog sistema primjeri su mjera koje ne samo da su izdržale ratni udar, već su njim i ubrzane“, oduševio se Economist u svom Reform Trackeru za Ukrajinu 2022. godine. „Uz domaće i međunarodne aktere posvećene oporavku i razvoju Ukrajine“, reforme će se vjerovatno ubrzati nakon rata, nada se Economist, predviđajući dodatnu deregulaciju koja će „otvoriti put prilivu međunarodnog kapitala u ukrajinsku poljoprivredu“.

Recept za uspjeh, savjetuje Economist, zahtijeva daljnju privatizaciju „državnih preduzeća koja stvaraju gubitke“, što će „umanjiti državnu potrošnju“. Ovaj posljednji cilj privatizacije, ogorčeno primjećuje Economist, „zastao je s izbijanjem rata“.

Ali džaba se Economist sekirao, jer to je poslijeratnoj Ukrajini jedan od glavnih prioriteta, po nalogu evropskih pokrovitelja koji trenutno podržavaju ekonomiju ove zemlje i obećavaju da će je obnoviti.

U julu 2022. godine mnoštvo je velikih korporacija, evropskih i ukrajinskih predstavnika prisustvovalo Konferenciji o oporavku Ukrajine, što je prošlogodišnja verzija Konferencija o reformama u Ukrajini, na kojima se mjerio napredak ove zemlje na neoliberalnom putu kojim je nakon 2014. godine uslovljena njena integracija sa Zapadom. Kako jasno pokazuje konferencijski sažetak politike o ekonomskom oporavku, poslijeratnoj ukrajinskoj državi neće trebati BlackRock da bi slijedila program o kakvom sanjaju republikanski političari.

Među preporukama politika su „smanjenje državne potrošnje“, „efikasnost poreskog sistema“ i „deregulacija“. Savjetuje se daljnje „smanjenje državnog aparata” kroz privatizaciju i druge reforme, liberalizaciju tržišta kapitala i osiguranje „slobode ulaganja” – eufemizam za otvaranje tržišta – čime se stvara „bolja i poznatija investicijska klima za direktna globalna i ulaganja iz EU”.

Vizija o kojoj su prisutni razgovarali kao da je proizašla direktno iz najluđih fantazija američkih neoliberala: zemlja kao start-up, digitalizirana, pogodna za poslovanje i zelena, doduše – uz devet nuklearnih reaktora koje je izgradio i isporučio američki Westinghouse. To je model kojeg hrani san Zelenskog o „zemlji u pametnom telefonu“ – zamisao koju je iznio prije tri godine.
 

Oprobani recept

Ova priča je već poznata državama koje se u krizi oslanjaju na finansijsku pomoć zapadnjačkih vlada i institucija, a onda često otkriju da sredstva koja očajnički trebaju dolaze uz neugodne uslove – u obliku obaveznih reformi kojima se učešće države u ekonomiji ukida, a tržišta otvaraju stranom kapitalu, produbljujući siromaštvo i patnju njenog naroda.

Ukrajini se – još davno prije invazije – to događalo s Međunarodnim monetarnim fondom i zapadnjačkim zvaničnicima, poput tadašnjeg potpredsjednika SAD-a Joea Bidena, koji su vršili pritisak na vladu da provede reforme.

Reformama su ukrajinskim domaćinstvima srezane subvencije za plin, privatizirane hiljade državnih preduzeća i ukinut dugogodišnji moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljišta. Ovu posljednju stavku je Zelenski proveo pod finansijskim pritiscima izazvanim pandemijom.
Slobodu Ukrajinaca da odlučuju o vlastitoj sudbini Moskva je napala otimanjem zemlje u kolonijalnom stilu. Nažalost, čini se vjerovatnim da će kraj rata donijeti nove napade – iz drugog smjera, jer zapadnjačka armija investitora priprema svoju invaziju.

IZVOR: Jacobin

Objavljeno: 29/01/2022.

FOTO: Adam Jones via Creative Commons

 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

01/02/2023