S njemačkog preveo: M. Manojlović

Redaktura: M. Evtov

Posljednjih mjeseci okrenuli smo političku stvarnost naglavačke. Petnaestog marta se, kao i sedmicama prije toga, sve glasnije zahtijevala obavezujuća klimatska politika. U Minhenu je na proteste izašlo 10.000, a u Berlinu 30.000 ljudi. Širom svijeta – milioni. Politika nas više ne može ignorisati. Da bismo svoje ciljeve i postigli, sad moramo razgovarati o sljedećim koracima Pokreta, izgraditi strukture na licu mjesta i pojačati pritisak na donosioce odluka.

1. Za demokratski pokret

U demonstracijama Fridays for Future samo u Njemačkoj učestvuju stotine hiljada, s bezbroj kreativnih ideja. Učenici se angažuju i u svojim školama, često uprkos pritiscima školskih uprava. Naš pokret raste. Učesnika ima sve više, ali nam nedostaju organizacione strukture. Odluke se donose na saveznom nivou, netransparentno i bez mogućnosti uticaja baze.

U februaru je, na primjer, trebao biti izrađen katalog zahtjeva. U tu svrhu se sastala nekolicina aktivista iz različitih gradova, koje niko iz odgovarajućih podružnica FFF-a nije ovlastio da donose odluke, pa nije bilo ni šire diskusije o programu. To moramo promijeniti: sve grupe FFF-a moraju izabrati timove koji bi se sastajali na saveznom nivou radi izražavanja zahtjeva i umrežavanja svih podružnica. Isto treba da važi i za organizatore i glasnogovornike: svi u svakom trenutku moraju biti podložni izboru i smjenjivanju.

Princip konsenzusa na prvi pogled djeluje veoma demokratski, no u praksi se nažalost pokazuje da usporava i čak blokira demokratske procese odlučivanja. Stoga predlažemo da se ubuduće sve odluke donose dvotrećinskom većinom.

Na lokalnom nivou, u školama na primjer, potrebno je formirati grupe za organizovanje štrajkova i za borbu protiv represalija. Te grupe, odnosno učenički komiteti, pružiće prostor za političku diskusiju, bilo kroz npr. WhatsApp ili sastanke uživo, te narednih mjeseci još više učvrstiti naš pokret.

2. Za pokret s jasnom porukom

Moramo se uhvatiti u koštac s uzrocima klimatski štetne privrede. Privredni sistem koji ovisi o iskorištavanju radne snage i proizvodnim viškovima, u kojem koncerni stvaraju profit iz sirovina štetnih po životnu sredinu, npr. naftu i plastiku, ne može biti ni ekološki ni socijalno prihvatljiv. U takvom sistemu nije presudna upotrebna vrijednost, nego isključivo kratkoročni i srednjoročni interes; zato preduzeća stalno traže što jeftinije sirovine, rad i sredstva proizvodnje. Ekonomski rezon ne može se odvajati od načina proizvodnje, uslova rada, masovnog uzgoja životinja ili rasipanja namirnica. A koncerni poput RWE lobiranjem sprečavaju svaku ozbiljniju političku mjeru koja bi dovela do prestanka eksploatacije uglja. Problem je, dakle, kapitalizam.

Stoga je potrebno nacionalizovati energetske, automobilske i uopšte industrijske koncerne, te pod kontrolom radnika i organizacija za zaštitu okoliša prekinuti potrošnju fosilnih goriva, kako bismo što prije ostvarili održivu privredu. Tome se moramo posvetiti već narednih godina, a ne tek 2038. I ne smijemo glavnu riječ prepustiti velikim akcionarima kojima profit znači više od budućnosti svih nas. Naši saveznici rade u energetskom sektoru čija je budućnost takođe ugrožena neodgovornošću stranaka na vlasti i njihove klijentele. Čitav energetski sektor treba preorijentisati na obnovljive izvore energije, uz garantovana radna mjesta – da se promjena klimatske politike ne bi odigrala na štetu radništva.

3. Za pokret koji ni politika ni privreda ne mogu ignorisati

Da bismo ostvarili ove zahtjeve, moramo pojačati pritisak. Proteste iz škola moramo prenijeti na univerzitete, u preduzeća, tržne centre, obdaništa i bolnice. Moramo uspostaviti kontakt sa sindikatima. Iako su sindikalne vođe sklone prihvatanju „ekonomskih nužnosti“, radi se o najvećim i najjačim društvenim organizacijama koje su u stanju izvršiti ogroman pritisak na politiku.

U proteste moramo aktivno uključiti Sindikat prosvjetnih i naučnih radnika (GEW), Sindikat uslužnih djelatnika (ver.di), kao i Sindikat zaposlenih u rudarskoj, hemijskoj i energetskoj industriji (IGBCE). Moramo pokušati pridobiti željezničare i prevoznike, kako bismo ostvarili bolje uslove rada i besplatan javni prevoz.

Sa sindikatima trebamo pokrenuti diskusiju o našim zahtjevima, a sindikati mogu svoje članove pozvati na učešće u demonstracijama petkom. Pored novih kreativnih vidova protesta u školama, potreban nam je i plan za organizovanje šireg otpora, kako bi na demonstracijama širom zemlje učestvovali predstavnici svih oblasti.

Proglas potpisuje Lijeva omladina „solid“ iz Minhena, Socijalistička alternativa Minhena, Redakcija časopisa Druck, Marksistička omladina Minhena, te inicijativa Brot und Rosen (Kruh i ruže)

IZVOR: klassegegenklasse.org

Objavljeno: 3/04/2019.