Svi u štrajk!

Piše: 

Anett Selle
Prošle godine je Fridays for Future prodrmao svijet: desetine hiljada mladih petkom su napuštali učionice i obrazovanje nastavljali na ulicama – političkom borbom za svoju budućnost i budućnost planete. Pošto vlade moćnih zemalja ne pokazuju nikakvu namjeru da značajnije ograniče emisiju ugljen-dioksida, pokret se sad sprema za novu fazu borbe. Zahvaljujući njima, klimatske promjene više nisu nebitna tema za popunjavanje margina dnevnih listova, ali to nije dovoljno. Kako mi ovdje dobro znamo, apeli profesionalnim političarima samo pružaju priliku za bombastične izjave pred kamerama. Da bi se nešto istinski promijenilo, vlade moraju biti prisiljene na promjenu politike. A istorija političke borbe pokazuje da nema boljeg nenasilnog sredstva prisile od generalnog štrajka – kapitalizam ne podnosi gubitak profita. (@RiD)

S njemačkog preveo: M. Manojlović

Lektura: M. Evtov

 

U Dortmund je ovog augusta na višednevni kongres Fridays for Future doputovalo oko 1400 ljudi iz više od 200 gradova. Polovina učesnika nije punoljetna. (...)

U Njemačkoj je prvi koordinisani bojkot nastave pod nazivom Fridays for Future održan 14. decembra 2018. Na kongresu su aktivisti i aktivistkinje razvijali ideje o tome kako nastaviti nakon raspusta. Kako je moguće pojačati pritisak? „Spočetka smo namjeravali da smetamo“, kaže jedna učenica iz publike. „No sada imam utisak da svi odobravaju ovo što radimo i da nikome naročito ne smetamo.“

Ane Klajn-Hitpas (Anne Klein-Hitpass) iz organizacije Agora Verkehrswende gleda na pokret s više optimizma. Mladima uopšte nije jasno koliki učinak imaju. Zahvaljujući pokretu Fridays for Future, čitava država je sada prinuđena da zauzme stav o klimatskim promjenama.

No zauzimanje stava nije dovoljno. Na transparentima ne stoji „Štrajkovaćemo dok ne zauzmete stav“ već „Štrajkovaćemo dok ne pređete s riječi na djela“. Oslanjajući se na naučna saznanja, FfF zahtijeva da se do 2030. godine prestane s korištenjem uglja – što vlada planira tek za 2038. Fridays for Future zahtijeva da se emisije gasova kroz kompenzacijske projekte potpuno amortizuju do 2035. godine – dok vlada smatra da je za postizanje tog cilja i 2050. prekratak rok. FfF zahtijeva socijalno održivi porez na ugljen dioksid do kraja 2019. godine – vlada je u tom pogledu razjedinjena. Šta sad? „Zašto jednog petka ne bismo blokirali čitavu državu?“ – upitao je voditelj Joko Vinteršajd (Joko Winterscheidt) na jednoj od pozornica u parku.

I pokretu FfF je ovo već palo na pamet: kongresom je dominirala mobilizacija za generalni štrajk 20. septembra. Nisu slučajno i sindikati pozvani da učestvuju. Devetnaestogodišnji klimatski aktivist Jakob Blasl (Jakob Blasel) sa sjevera Njemačke kaže: „Nadamo se da će omladinski pokret prerasti u narodni pokret“.

Nije preostalo mnogo vremena. U pogledu sprečavanja klimatskih promjena, FfF kasni bar deset godina; no tada su mnogi od njih bili djeca. Sada odrastaju na planeti čije bi se globalno zagrijavanje moglo ograničiti na 3,2 stepena – kad bi se odmah implementirale mjere dogovorene Pariškim protokolom. Treba znati da se već i zatopljenje od dva stepena smatra uvodom u katastrofu koja bi mogla odnijeti milione ljudskih života i polovinu Zemljine površine učiniti nepogodnom za život. Ministar vanjskih poslova Maršalskih ostrva nazvao je industrijsko zagrijavanje planete genocidom.

„Moja generacija je usrala stvar“, viče Ekart fon Hiršhauzen (Eckart von Hirschhausen) s jedne od bina. Fridays for Future zahtijeva od vlade da klimatske promjene proglasi hitnim slučajem i glavnim prioritetom. Vladin odgovor: politički angažman je za svaku pohvalu, no ne možemo zanemariti privredu.

Sljedeći korak je, dakle, umjesto školskog štrajka pokrenuti generalni štrajk. Međutim, postavilo se pitanje navodne zakonske zabrane političkih štrajkova u Njemačkoj. Sam Ustav ničim ne ograničava pravo na štrajk. Zabrana ne bi bila u skladu ni s međunarodnim ni s evropskim pravom. No juristički kontroverzna zabrana političkog generalnog štrajka zasniva se na tumačenju iz 1955. godine, po kojem su štrajkovi dopušteni samo radi ostvarivanja boljih uslova rada. Autor ovog tumačenja je Hans Karl Niperdaj (Hans Carl Nipperdey), tadašnji predsjednik saveznog suda za rad. Iako je dotični karijeru izgradio u Trećem rajhu, njegov komentar se do dana današnjeg uzima kao zabrana političkih štrajkova.

„Kad je u pitanju zaštita klime, niko nam ne smije zapušiti usta“, kaže Luka Samlidis (Luca Samlidis), član pokreta FfF. Radi se o budućnosti svih nas, i onih koji će na ovoj planeti živjeti poslije nas. Posljednji generalni štrajk održan je 1948. godine. Fridays for Future smatra da je 20. septembra 2019. godine vrijeme za reprizu.

IZVOR: taz.de

Datum objavljivanja: 2/8/2019.

 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

06/09/2019