SVI EVROPSKI ZIDOVI: Italija

Na prijedlog vlade, talijanski parlament usvojio je 27. novembra 2018. godine Dekret o bezbjednosti i imigraciji, u javnosti poznatiji kao Salvinijev dekret. Pravni stručnjaci širom zemlje oštro kritikuju Dekret ističući da će narednih godina rezultirati drastičnim povećanjem broja 'ilegalaca', što će vlastima stvoriti dodatne probleme, a izbjeglice i/ili migrante, naročito iz osobito ranjivih skupina kao što su djeca i omladina, gurnuti u sivu zonu odsustva bilo kakve institucionalne zaštite i podrške, od čega će koristi imati samo organizovani kriminal.
Posljedice se već naziru: Italija je u zadnja četiri mjeseca odbila rekordnih 24.800 molbi za azil, a humanitarna zaštita je odbijena u 7.000 slučajeva (izvor: Guardian). Veliki broj izbjeglica u Italiji našao se tako u vrlo teškoj situaciji, izložen raznim opasnostima koje proizlaze iz ilegalnog statusa, ali talas migracija nije zaustavljen.
Evropljani, uključujući i nas ovdje u BiH, moraju shvatiti da migracije neće stati zbog zidova i političkih odluka kojima se ljudi obespravljuju i osuđuju na kriminal. Ljudi iz drugih krajeva svijeta bježe put Evrope od okolnosti koje im ne ostavljaju izbora i opasne su po život, bježe od krajnje neimaštine, ratova, „normalnosti” svakodnevnog straha i ekstremnog nasilja, razarajućih klimatskih uslova. Za dobar dio tih prilika krive su i evropske politike u prošlosti, ali i u sadašnjosti. Migracije nisu i neće biti trenutna, prolazna pojava – upravo zato što dolaze kao posljedica dugotrajnih procesa. Umjesto dizanja zidova, koji nikad i nigdje nisu zadržali očajnike, mora se početi pričati o tome kako svijet učiniti sigurnijim za sve. Uspješan model za to imale su upravo neke talijanske lokalne zajednice (vidi: Lucano) ali su se desničari s viših nivoa vlasti potrudili, pa i pravosudnom prisilom, da ga razgrade i da društvo vrate na pozicije odbrane od 'uljeza'.


Po tekstu Annalise Camilli

Priredila: M. Evtov

Najviše rasprava potiče dio Dekreta o imigraciji, koja je i najznačajnija. Popis odredbi je vrlo dug, ali svi propisi idu u manje-više istom smjeru: otežavaju tražiteljima azila ostanak u Italiji, a olakšavaju proces oduzimanja statusa međunarodne zaštite.

Glavna tačka Dekreta je ukidanje humanitarnih boravišnih dozvola, jednog od tri oblika zaštite koji se dodjeljuju tražiteljima azila (uz stvarni politički azil i supsidijarnu zaštitu). Humanitarna zaštita, kako se često naziva, trajala je dvije godine i omogućavala pristup radu, socijalnoj pomoći i socijalnom stanovanju. Umjesto toga se uvodi uredba o nizu posebnih dozvola (za socijalnu zaštitu iz zdravstvenih razloga, zbog prirodnih katastrofa u zemlji porijekla) koje traju do godinu dana.

Popis zločina zbog kojih se uskraćuje međunarodna zaštita (ubistvo, kaznena djela u vezi s drogom) sad obuhvata i prijetnje ili nasilje prema javnom službeniku, nanošenje ozbiljnih tjelesnih povreda, sakaćenje ženskih genitalija, teške krađe... a status međunarodne zaštite povlači se čak i ako se izbjeglica privremeno vrati u zemlju porijekla.

Veoma se kritikuje i dio Dekreta koji slabi široko rasprostranjeni sistem prijema kojim upravljaju opštine (SPRAR), a koji azilantima pruža jezičke kurseve i druge oblike integracije. Sad je taj sistem ograničen na one kojima je zahtjev za međunarodnu zaštitu već odobren, a oni čiji se zahtjevi još uvijek razmatraju moraju čekati rješenja u redovnim prijemnim centrima, bez ikakvih aktivnosti i kurseva.

Konačno, uvodi se mogućnost oduzimanja talijanskog državljanstva osobama koje se smatraju opasnim za državu, iako Ustavni sud smatra da je državljanstvo nepovredivo i da je ova odredba neustavna.

Dekret ozbiljno kritikuju pravnici, eksperti za imigraciju i nevladine organizacije. Kritike se fokusiraju na tri aspekta. Prvi je optužba za neustavnost samog Dekreta (koji ne zadovoljava zahtjeve homogenosti i hitnosti kojima podliježu svi zakonski dekreti) i nekih njegovih dijelova (prije svega mogućnost oduzimanja državljanstva).

Kritikuje se i značajno smanjenje sistema zaštite tražilaca azila (SPRAR) u korist struktura za procjenu tražilaca azila koje nude samo osnovne usluge, a koje je gradonačelnik Riacea Mimmo Lucano nazvao „nova geta”. Gradonačelnik Barija Antonio Decaro, predsjednik udruženja talijanskih opština (ANCI), smatra da je to predstavlja „korak unazad”, a Claudia Lodesani, predsjednica talijanskih Ljekara bez granica, da ovaj dio Dekreta „integraciju čini gotovo nemogućom”.

Treća bitna kritika: Dekret uvećava rizik povećanja broja stranaca koji se u Italiji nalaze ilegalno, te stoga ni ne mogu imati redovan posao niti primati socijalne beneficije – čime se zapravo podstiču na ilegalne djelatnosti.

Prema procjenama istraživačkog centra ISPI, Dekret će do 2020. godine proizvesti 60 hiljada dodatnih neregularnih stanovnika, kojih – kako se procjenjuje – u Italiji već ima oko 600 hiljada, što je povećanje od 10%.

Nove norme sigurnosti
 

Dekret uvodi i niz sigurnosnih propisa kojima se povećavaju ovlasti gradonačelnika i policijskih prefekata u pitanjima urbanog dekora i zaštite javnog reda (omogućava im, na primjer, da kazne i iz određenih dijelova grada uklone ljude koji ugrožavaju zdravlje građana ili urbani dekor). Dekretom se uvećavaju broj i vrsta područja (uključujući i pijace) gdje se ljudima može zabraniti pristup, a lista onih koji podliježu tim 'gradskim propisima' obuhvata i „osumnjičene za međunarodni terorizam”.

Dekret proglašava zločinom i „blokadu ceste”, što je dosad bio administrativni prekršaj, a povećava i kazne za nezakonit ulazak na privatna zemljišta i u zgrade. Usto reorganizuje Agenciju za upravljanje imovinom oduzetom od organizovanog kriminala. Antimafijska udruženja žestoko kritikuju odluku po kojoj je kupovina te imovine sad dozvoljena i pojedincima, što mafijašima olakšava otkup imovine koja im je oduzeta.

Izvor: Internazionale

Objavljeno: 27.11.2018.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

20/02/2019