Struja narodu? Pouke iz jedne kampanje

Piše: 

Ashley Dawson
Ovog ljeta su dva zakona za demokratizaciju njujorškog energetskog sistema zaustavljena u državnoj zakonodavnoj proceduri. Za oživljavanje kampanje potrebni su kako istomišljenici među zakonodavcima tako i taktika direktnog djelovanja društvenih pokreta. A ključno je radnim ljudima pokazati da im pravedna energetska tranzicija ne otima kruh nasušni – naprotiv. (@RiD)

 

S engleskog prevela: M. Evtov

Početkom juna je Zakonodavno tijelo države New York (New York State Legislature) završilo sjednicu ne usvojivši nijedan od dva zakona koje je kampanja Public Power NY predložila s ciljem prelaska najvećeg grada i jedne od najprogresivnijih država SAD-a s fosilnih goriva na elektroenergetski sistem zasnovan na demokratski kontrolisanoj obnovljivoj energiji. To bi se u većim razmjerima moglo postići i kroz savezni Green New Deal.

Odbijanje zakonodavaca države New York da naprave ovaj značajan korak ka energetskoj tranziciji ima zloslutne implikacije ne samo za Njujorčane, nego i za cijelu državu i planetu. Proizvodnja električne energije trenutno stvara četvrtinu emisija ugljen-dioksida SAD-a. Budući da moramo elektrificirati sve – uključujući sektore s visokim emisijama, poput transporta i grijanja/hlađenja kuća/zgrada – ovo je odlučujuća bitka u borbi protiv klimatske katastrofe.

Korumpiranost energetskog sistema u rukama privatnika

Kako osvojiti ono što Alyssa Battistoni i Jedediah Britton-Purdy nazivaju „demokratska dekarbonizacija“? Može se reći da smo fosilnom kapitalizmu već pobrkali račune. Ideje o javnoj elektroprivredi kao rješenju propusta privatnih komunalnih preduzeća postale su u samo nekoliko godina opšte mjesto. To nije mala stvar, budući da još od stvaranja moderne elektromreže – dakle, više od sto godina – većina Amerikanaca dobija struju od preduzeća u vlasništvu investitora. Činjenica da sve veći broj izabranih zvaničnika prihvata ideju o javnoj elektroprivredi doprinosi osjećaju da se stvar zahuktava. Ali kako osigurati usvajanje zakona koji propisuju demokratsku kontrolu nad obnovljivom energijom? I kako to učiniti u ovo stravično malo vremena što imamo?

Krajem juna je Greenpeace uspio snimiti video gdje lobist Exxon Mobila opisuje strategiju te kompanije da ukloni bitne klimatske odredbe iz zakona o infrastrukturi koji predlaže Bidenova administracija. Cinizam taktike ove korporacije oduzima dah: javnu podršku koju ova firma daje porezu na emisiju CO2 lobist opisuje kao „sjajnu PR poruku“ kompanije koja vjeruje da takav porez nikad neće postati zakon. Naravno, ekocidno ponašanje Exxona nije ništa novo: kompanije za fosilna goriva odavno aktivno šire dezinformacije o klimatskoj krizi kako bi ugušile nastojanja na smanjenju potrošnje fosilnih goriva.

Komunalna preduzeća u vlasništvu investitora – koja snabdijevaju električnom energijom većinu Amerikanaca – upuštaju se u slične prljave političke trikove da bi održala svoje ekonomsko uporište, te širom zemlje čine sve što mogu da razvoj obnovljive energije uspore podržavajući zakone i propise koji ugrožavaju zelene ciljeve. Ovu vrstu mjera često donosi desničarsko Američko vijeće za zakonodavnu razmjenu (American Legislative Exchange Council /ALEC – nevladina organizacija konzervativnih državnih zakonodavaca i predstavnika privatnog sektora; izrađuju modele zakona koje distribuiraju vladama država SAD-a, op. prev.). Zakonodavci koriste prijedloge ALEC-a za pisanje zakona protiv obnovljivih izvora energije i u kampanjama primaju donacije od industrijskih grupa poput Edison Electric Institute koja zauzvrat finansira i ALEC.

Sva ova besramna korupcija dovela je do rasula elektromreže SAD-a koja pod pritiskom sve ekstremnijih vremenskih prilika popušta, a u nekim se slučajevima i raspada. Klimatske promjene stvaraju mukotrpne uslove za koje klimava nacionalna energetska infrastruktura nije opremljena: od onog debakla u Teksasu prošlog februara, kad je zbog polarnog talasa cijela država danima bila bez struje, do nestanaka struje na Pacifičkom sjeverozapadu – usred opasnog toplotnog talasa početkom ljeta 2021. godine.

Građani u tim ekstremnim klimatskim uslovima postaju sve ovisniji o pouzdanoj energiji za spasonosno hlađenje i grijanje. Nemilosrdna je ironija da su kad nestane struje u najvećoj opasnosti najsiromašniji: oni koji najmanje doprinose emisiji ugljen-dioksida obolijevaju i umiru od vrućine ili hladnoće. Pritisak na elektromrežu i na ugrožene zajednice sve će više rasti kako promjena klime intenzivira vremenske ekstreme i kako se pojačavaju politički pritisci za prestanak korištenja fosilnih goriva.

Pad elektromreže u Teksasu prošlog februara predstavlja, po Naomi Klein, konačan neuspjeh „40-godišnjeg eksperimenta iz fundamentalizma slobodnog tržišta“, što uključuje i uspješne napore na deregulaciji sektora električne energije 1990-ih. Iako New York nije pretrpio tako kataklizmičan pad mreže, podjednako je podložan pogubnom uticaju moćnih privatnih energetskih kompanija. Ove kompanije, isto kao i one u Teksasu, stavljaju profit dioničara i rukovodioce iznad održavanja mreže, što znači da su nestanci struje sve učestalija pojava.

Što je najgore, mješavina energije koju koristi New York vrlo je prljava: uprkos izvikanoj državnoj inicijativi „Reformiranje energetske vizije“, trenutno samo 5% energije New Yorka dolazi iz obnovljivih izvora poput sunca i vjetra. Zapravo se predviđa da će najveći američki grad ubuduće sagorijevati daleko više fosilnih goriva; u aprilu je zatvorena nuklearna elektrana koja ga je opskrbljivala s 80% energije iz ne-fosilnih izvora. Budući da se komunalna preduzeća u vlasništvu investitora nisu potrudila da izgrade pogone koji koriste obnovljive izvore energije, energetski deficit koji nastaje ovim zatvaranjem popunjava se pogonima na fosilna goriva. Većina ovih prljavih elektrana nalazi se u nebjelačkim zajednicama čiji stanovnici plućima i životima plaćaju energiju koju njihovi sugrađani troše noseći se s ekstremnim vremenskim prilikama.

Čista energija ne ubija radna mjesta – naprotiv

[…]
Ključno je uvjeriti sindikate da podrška fosilnom kapitalizmu šteti interesima radništva. Energetska industrija odavno provodi strategiju suprotstavljanja sindikata ekolozima, pa je tako i osigurala podršku građevinskih sindikata za izgradnju infrastrukture za fosilna goriva, na primjer cjevovoda Keystone XL. Procvat hidrauličkog frakturiranja stvorio je nešto dobro plaćenih poslova (mada ne onoliko koliko tvrde zagovornici) ali su profitna komunalna preduzeća već pokušavala uništiti sindikate svojih radnika. Osim toga, energetska industrija ne truje samo zajednice oko bušotina, nego i svoje radnike. Nedavno je utvrđeno da su cjevovodi i srodna infrastruktura zagađeni radioaktivnim elementima (npr. radij) koji uzrokuju čireve, kožne lezije i rak.

Radnici zaslužuju bolju alternativu. U tu svrhu bi svi projekti u okviru novoformirane NYPA-e [NY Power Authority/ Elektroprivreda NY] isplaćivali radnicima federalnim zakonom utvrđene plate za to područje i sklapali kolektivne ugovore o radu, čime bi se ljudima koji trenutno rade za korporativna komunalna preduzeća osigurala pravedna tranzicija. Prema nedavnom izvještaju Community and Climate Project i Democracy Collaborative, širenje NYPA-e po zakonima koje predlaže kampanja Public Power stvorilo bi između 28.000 i 51.000 dobro plaćenih radnih mjesta. Procjenjuje se da bi širenje infrastrukture obnovljive energije obavezno po tim zakonima ubrizgalo u državnu ekonomiju injekciju od 90 milijardi dolara – u vrijeme velike neimaštine prosječnog Njujorčanina.

Cilj kampanje Public Power je uvesti istinsku energetsku demokratiju u sektor čija su javna regulatorna tijela odavno pod opsadom oligarhijskih korporacija. […] Tražena demokratizacija komunalnih preduzeća, NYUDA (NY Utility Democracy Act), pokrenula bi tranziciju državnih distributivnih preduzeća iz privatnog u javno vlasništvo u roku od dvije godine. Nadzor rada ovih novih javnih distributivnih preduzeća vršili bi demokratski izabrani komunalni odbori. Predlaže se i formiranje nadzornog tijela u čiji bi sastav ušli predstavnici organizacija za ekološku pravdu, radništva, zajednica i struke.

Kako dalje

[…]
S obzirom na ogromnu demokratsku većinu u Zakonodavnom tijelu države New York, trebalo je da zakoni koje predlaže Public Power lako prođu. Kampanja je uspjela osigurati podršku skoro sedamdeset sponzora (51 od 150 članova skupštine, i 16 od 63 senatora). No, napori aktivista osujećeni su zapletenim i korumpiranim operativnim procedurama. […] Analiza podataka o finansiranju kampanja pokazuje da profitna komunalna poduzeća doniraju kampanjama vodećih državnih političara, očito s namjerom da kupe njihovu podršku.

Ukloni li se iz energetskog sektora profit kao motiv, stope komunalnih usluga znatno bi se smanjile. Dva predložena zakona omogućila bi da njujorška energetska infrastruktura ispuni ambiciozne ciljeve energetske tranzicije diktirane državnim zakonom iz 2019. godine. No, umjesto da počnu ispunjavati obećanja tog Zakona, izabrani čelnici propustili su priliku da našu elektromrežu učine čistom i uspostave nacionalni model pravednog zelenog oporavka. […].

Ali sat se ne može vratiti unazad. Kucnuo je čas za politike koje mijenjaju sistem i koje su – kako klimatski naučnici odavno tvrde – neophodne ako ne mislimo planetarne ekosisteme gurnuti u katastrofu. […]

Zagovornici Public Power NY trenutno analiziraju prošlogodišnji rad i rade na strategiji političkog jačanja kampanje. Nekoliko stvari je već jasno. Po riječima Patricka Robbinsa, koordinatora New York Energy Democracy Alliance, za kampanju i prijedlog zakona ključno je osigurati podršku radničkog pokreta. Isto tako je ključno, kaže Robbins, da kampanja dobije podršku cijele države, budući da kapitalizam zasnovan na fosilnim gorivima prečesto pokušava podijeliti koalicije po klasnoj liniji, sugerirajući da grad New York tretira ostatak države kao žrtvovanu zonu. U tu svrhu kampanja Public Power širom države organizuje sesije i skupove na kojima se ljudima objašnjava kako neuspjesi profitnih komunalnih preduzeća utiču na njihove regije i gradove […] a sa sindikatima radi na jasnoj definiciji radničkih prava u prijedlozima zakona.

Osim organizacijskog rada, klimatski aktivisti moraju cijenu izgradnje nove fosilne infrastrukture koja uništava svijet tako zapapriti da obnovljive alternative postanu javno prihvaćene kao jedina opcija. Protest direktnom akcijom ključna je komponenta ove borbe. Kako mi kaže Lee Ziesche iz projekta Sane Energy, National Grid [preduzeće za distribuciju električne energije i plina] zaustavilo je izgradnju plinovoda u sjevernom Brooklynu nakon što su se aktivisti lancima vezali za cjevovod, te upozorili zajednicu i medije na opasnosti i stepen zagađenja kao produkte tog projekta koji uključuje hidrauličko frakturiranje. Pokret trenutno predvodi štrajk članova zajednice koja odbija plaćati račune za plin kompaniji koja njihovim novcem finansira izgradnju opasne infrastrukture na fosilna goriva.

Iako su zbog pandemije javni protesti svedeni na minimum i zakonodavci diljem zemlje svim silama nastoje zabraniti građansku neposlušnost, borba protiv fosilnog kapitala nalaže sve kreativnije oblike ometanja javnosti. Treba se oslanjati na taktike drugih borbi, od pokreta za građanska prava do pokreta ACT UP. Političare koji od fosilnog kapitalizma uzimaju novac ili ga na bilo koji način podržavaju treba „neutralizovati“, onako kako je ACT UP javno prozvao i osramotio političare zbog neuspjeha i korupcije. Aktivisti se mogu odlučiti i na sabotaže kapitalističke infrastrukture. Te akcije moraju biti nenasilne da bi pokret nastavio privlačiti nove pristalice, ali s obzirom na to da kapitalisti vrlo uporno žmare planetu Zemlju, infrastruktura za eksploataciju fosilnih goriva ne može vječno ostati nedodirljiva. Kako veli naučnik i aktivista Andreas Malm, poštivanje prava na tako destruktivnu privatnu svojinu koštaće nas cijelog našeg planeta.

[…]

Savremeni pokreti poput Public Power pokušavaju napraviti velike promjene djelujući unutar postojećeg političkog sistema. S obzirom na dugu tradiciju ljevičarske averzije prema bilo kakvom obliku rada s državnim vlastima, ovo se može smatrati osvježavajućim, pa čak i radikalnim: generacija aktivista predlaže velike strukturne promjene, a zatim gura establišment da ih ili prigrli ili im se makne s puta. No, u posljednjih godinu dana kampanja Public Power nalijeće na inerciju i korupciju političkog sistema čak i u nominalno progresivnoj državi poput New Yorka. Postalo je jasno da kampanja može uspjeti samo uz rad s blagonaklonim zakonodavcima uz istovremeno usvajanje taktike autonomnih društvenih pokreta – direktne akcije. Ovako kampanja Public Power može sve veći zamah klimatske pobune protiv fosilnog kapitala iskoristiti za vršenje pritiska na zakonodavce da podrže energetsku tranziciju. Drugim riječima, za demokratsku dekarbonizaciju potrebna je energija ljudi na ulicama.

IZVOR: DISSENT

Objavljeno: 15/09/2021.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

29/09/2021