Protesti u Iranu: ozbiljan udar na režim?

Piše: 

Naser Ghobadzadeh
Masovnih protesta u Iranu bilo je i ranije. Ovi sadašnji međutim rasprostranjeniji su nego prijašnji, uprkos rizicima, pa i žrtvama među demonstrantima. Iranski režim jest uzdrman, ali još uvijek nema organizovanog pokreta niti koordinacije djelovanja – što nije neuobičajeno za ovu prvu fazu demonstracija. Za prerastanje demonstracija u pokret i eventualne trajnije promjene u Iranu bilo bi ključno da se to organizovanje desi, ali bez uplitanja stranih faktora – odavno verziranih u uzupiranju narodnog bunta i korištenju društvenog nezadovoljstva kao opravdanja za međunarodne intervencije u interesu velikih sila i krupnog kapitala. @RiD


S engleskog prevela: M. Evtov


Iran se još jednom nalazi usred političkih previranja i građanskih nemira, kojima je u posljednjih nekoliko godina prethodilo više protesta. Ovi najnoviji potaknuti su smrću 22-godišnje Mahse Amini, umrle nakon što ju je uhapsila policija za moral.

Šta je novo, odnosno šta je drugačije? Tri su ključne razlike.
 

1. Veća i rasprostranjenija podrška javnosti

U centru najnovijih demonstracija je iranska moralna policija, čiji je zadatak da provodi stroge kodekse oblačenja i ponašanja.

Policija za moral je ranije ovog mjeseca uhapsila Mahsu Amini, rekavši da je hidžab nosila previše labavo. Ona je nakon toga umrla. Njena porodica tvrdi da je bila pretučena (što vlada i policija opovrgavaju).

Šta god da se desilo, slučaj Amini izazvao je val javnog gnjeva zbog ponašanja policije za moral, a demonstranti zahtijevaju pravo žena da biraju šta će obući.

Gnjev koji ova raznolika grupa osjeća zbog uplitanja vlade u lične odluke našao je odgovarajuću platformu u sadašnjim protestima.

Od ranih 1980-ih, kad je vladajuća ulema konsolidovala vlast eliminacijom opozicionih grupa, srž njihove politike čine društvena regulativa i stroga pravila oko načina života.

Uplitanje vlade u privatne živote građana bivalo je i daleko prodornije, opsežnije i strože nego sad. Na primjer, kuće su pretraživane u potrazi za videorekorderima i satelitskim antenama.

S vremenom su takva ograničenja (donekle) ublažena. Za žene, međutim, pravila ostaju vrlo diskriminirajuća. Vlade još uvijek strogo provode ono što treba i ne treba raditi.

Iranska vlada ustrajno ženama uskraćuje temeljna prava; rasprava oko marame i ženske odjeće samo je jedna vrlo vidljiva manifestacija te politike.

Ovi propisi, osim što su ponižavajući i degradirajući, izuzetno otežavaju svakodnevni život velikom broju žena koje se ne slažu s ulemom.

Danas je u Iranu teško naći ikoga koga vladajuća ulema nije maltretirala, na neki način.

Zbog toga su sadašnji protesti rasprostranjeniji nego prethodni, i očito ih podržava veći broj ljudi. Protesti se javljaju i u velikim i u malim gradovima, i u bogataškim i sirotinjskim naseljima.
 

2. Žene na čelu protesta

Za razliku od prethodnih protesta u Iranu, na čelu ovih su – žene.

Centar ovih protesta su ženska prava, dok su prethodni bili više fokusirani na ekonomska ili šira politička pitanja.

Razlog ovih protesta je zadiranje vlade u privatne živote građanstva – naročito žena. Vlada dosad nije iznašla objašnjenje svoje politike koje bi mnogi smatrali uvjerljivim.

 

3. Hrabrost iskazana tokom ovih demonstracija nema presedana

Svi protesti u Iranu podrazumijevaju ogroman lični rizik. Ali ovi najnoviji demonstranti čine izuzetno hrabre stvari. Njihova je hrabrost bez presedana. [Sve su češće vijesti o žrtvama policijskog nasilja. Prije dva dana je izašlo na vidjelo da je pod sumnjivim okolnostima preminula tinejdžerka privedena tokom protesta, prije desetak dana. Porodici nije dozvoljen pun uvid u povrede koje je djevojka pretrpila, mahom u predjelu glave, navodno usljed pada s visine – op.ur.]

Neke žene su na ulici skinule marame, ili ih zapalile. Neke su se javno ošišale.

Pojavljuju se brojni videozapisi koji pokazuju da policija za suzbijanje nereda ne uspijeva rastjerati demonstrante, koji povremeno čak i potisnu policiju.

Razmjeri demonstracija i stepen gnjeva među sadašnjim demonstrantima nisu uobičajeni.

 

Hoće li ovi protesti donijeti trajnu promjenu?

Prerano je reći. Iranski lideri su u više navrata pokazali da ih ne zanima popuštanje zahtjevima naroda.

Iransko rukovodstvo možda strepi da bi udovoljavanjem demonstrantima samo potaklo daljnje zahtjeve i tako čak izazvalo pad režima.

Najnovije demonstracije jesu široko rasprostranjene, ali su i raspršene.
Nema garancije da će demonstracije u različitim gradovima spojiti u jedan, koherentan pokret.

Demonstracije su otežane i odsustvom kohezivnog rukovodstva i, čini se, bilo kakve metodične organizacije.

Bez obzira na to hoće li ove demonstracije dovesti do značajnih promjena, nema sumnje da one skupo stoje iransku vladajuću ulemu.

Ponajviše možda zbog učinka ovih protesta na već osjetno slabljenje legitimiteta Islamske Republike, kako na domaćem tako i na međunarodnom planu.

IZVOR: Conversation

Objavljeno: 27/09/2022.
 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

06/10/2022