U tu manjinu, inače, spada i skupina koju ovih dana, tokom sarajevskog sastanka Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), naše vlasti raširenih ruku dočekuju i nude na prodaju naša zajednička dobra: od zemlje i šume do vode. Mediji o EBRD govore kao o investitorima, ni slučajno ne spominju da je gotovo svaka ta investicija devastacija prirode i resursa, o ljudima da se i ne govori, a sve radi bogaćenja manjine. Iz te lokalne, skučene perspektive, kao da se u prirodi uopšte ne dešavaju promjene koje bi čovječanstvo mogle stajati opstanka, a i sama priroda postoji tek da bi se bogataši na njoj dalje bogatili i ostatku čovječanstva bacali sitniš. Blaženo neznanje. (@RiD)
S njemačkog preveo: M. Manojlović
Redaktura: M. Evtov
Prenosimo prilog diskusiji koji su pokretu Fridays for Future (FFF) uputile minhenske grupe Solid, SAV, Marxistische Jugend (Marksistička omladina), Brot und Rosen (Kruh i ruže), te učenički časopis DRUCK!: „Svaki pokret mora imati jasne ciljeve. I Fridays for Future u međuvremenu je sastavio katalog zahtjeva. No to još uvijek nije dovoljno. Evo našeg prijedloga za unapređenje pokreta...“
Prestanak eksploatacije uglja, energetska neutralnost i obnovljivi resursi – to su opravdani zvanični zahtjevi pokreta FFF. Zajednička im je odlučnost da se djelatno suprotstave klimatskoj krizi. To znači da po svaku cijenu treba spriječiti prekoračenje tačke preloma nakon koje nema povratka i šteta postaje nepopravljiva. Ako u tome ne uspijemo, zaoštravanje klimatske krize je neizbježno, a posljedice nesagledive.
Čak i ako se postigne cilj maksimalnog porasta globalne temperature od 1,5° C, to uz troškove preduzetih mjera donosi i visoke troškove nastale usljed posljedica zagrijavanja. Glavno pitanje je: Ko će te troškove platiti?
Najinteresantniji prijedlog rješenja odnosi se na uvođenje poreza na sve emisije stakleničkih gasova. To na prvi pogled zvuči razumno. Oni koji u atmosferu otpuštaju CO2, treba i da plate. Ali ko garantuje da preduzeća te troškove neće amortizovati povećanjem cijena namirnica, grijanja i prevoza?
Mi nismo uzrokovali klimatsku krizu. Je li nas iko pitao o jednokratnim proizvodima i lošoj saobraćajnoj infrastrukturi? Odgovorni su koncerni kojima je jedini cilj profit i koji će profita radi upropastiti životnu sredinu. Zašto da mi plaćamo posljedice njihovih postupaka?
U objašnjenju zvaničnog zahtjeva inicijative FFF-a stoji da cijenu ostvarenja zahtjeva nipošto ne smiju snositi oni s najnižim primanjima. Da bi se to izbjeglo, vlast mora osmisliti odgovarajuće koncepte. No da li to zaista možemo prepustiti vladama? Budući da su prioriteti vlada zapravo interesi koncerna, redukcija socijalnih davanja i stvaranje slabo plaćenih i nesigurnih radnih mjesta?
Moramo se, dakle, zapitati i kako možemo pobijediti? Kako možemo pridobiti još više ljudi? Ko su naši saveznici?
Većinu stanovništva nećemo pridobiti programom koji im obećava veće troškove života. Ciljeve nećemo postići ni ako ostanemo isključivo omladinski pokret. Svjesno stupamo u štrajk za klimu jer ne želimo političare ljubazno moliti za pažnju. Imamo zahtjeve i želimo da budu ispunjeni.
Zato nam je potreban savez s radništvom. Radnički štrajkovi imaju ogromne ekonomske posljedice po koncerne. Prvi korak je ubijediti sindikalne vođe da pozovu svoja članstva da se pridruže demonstracijama. To se prvenstveno odnosi na Sindikat prosvjetnih i naučnih radnika GEW i Sindikat uslužnih djelatnika ver.di.
Da bi troškove klimatske krize snosili oni koji su je i uzrokovali, te da bismo za našu borbu pridobili radnike koji zavise od ličnih dohodaka, potrebno je postaviti i sljedeće zahtjeve:
Energetsku privredu, čitav transportni sektor i sva preduzeća koja uzrokuju najveće emisije stakleničkih gasova treba nacionalizovati i predati na upravljanje zaposlenima, kako bi se osigurao prelaz na korištenje obnovljivih izvora energije i uvođenje besplatnog javnog prevoza u interesu većine.
Da troškovi mjera ne bi bili prebačeni na potrošače, potrebno je uvesti efikasnu kontrolu cijena osnovnih proizvoda. Provedbu kontrole nadziraće odbori radnika i potrošača.
Ono što smo pokrenuli može prerasti u širok pokret koji će spriječiti klimatski kolaps. Ali je do 24. maja prijeko potrebno prenijeti pokret iz škola u supermarkete, špedicije, bolnice… na ostatak društva. A to možemo ako sa svojim zahtjevima pređemo u ofanzivu i aktivno pristupimo sindikatima i radnicima.
IZVOR: klassegegenklasse.org
Objavljeno: 18/4/2019.