S engleskog prevela: M. Evtov

Imena Tesla, Renault i Volvo radniku Pierru* ne znače ništa. On nije ni čuo za električni automobil. A on je prva karika u lancu opskrbe od kojeg zavisi revolucija električnih vozila i obećanje dekarbonizirane budućnosti.

Svakog jutra odlazi na posao u Fungurume, užurbani prašnjavi grad u južnom rudarskom pojasu Demokratske Republike Kongo (DRK). Pierre rudari kobalt, jedan od najtraženijih minerala na svijetu i ključni sastojak baterija koje pokreću većinu električnih vozila (EV).

Kaže da mu je osnovna dnevnica 2,60 funti (oko 6 KM), ali ako ne koristi pauzu za ručak i radi prekovremeno, dogura do oko 3,70 funti. Nije da mu se isplati čekati ručak: dva mala peciva i neki sok. „Plata je užasno, užasno mala. To me izluđuje... Rudnik zarađuje bogatstvo, a mi tako malo.”

Ako uzme slobodan dan, to mu se odbija od plate. Ako je bolestan i izostane više od dva dana mjesečno, plata se još više smanjuje. „Nema tu rasprave. Ko se raspravlja, dobije otkaz”, kaže Pierre čučeći na zemljanom podu gole barake koju iznajmljuje.

„Odnos između nas [i rudnika] je odnos roba i gospodara”, kaže Pierre.

Krvavi rad za zelenu tranziciju

Priče o teškim i opasnim radnim uslovima rudara u neformalnim, tzv. zanatskim rudnicima kobalta u DRK-u – o dječjem radu i urušavanju kopova u kojima rudari ostaju živi zakopani – posljednjih su godina izazvale međunarodno negodovanje i prisilile zapadnu tehnologiju i automobilske marke koje se oslanjaju na ovaj mineral da traže načine za dobijanje „čistog” kobalta – bez kršenja ljudskih prava.

Neke kompanije u lancu opskrbe kobaltom obećale su da će obustaviti nabavku iz zanatskih rudnika i kobalt nabavljati iz velikih industrijskih rudnika, koji se smatraju sigurnijom opcijom i za radnike i za reputaciju korporacija.

Pierre, međutim, ne radi u zanatskom rudniku. Zaposlen je, preko podizvođača, u rudniku Tenke Fungurume (TFM), jednom od najvećih industrijskih rudnika u zemlji, koji je 80% vlasništvo kineske kompanije China Molybdenum (CMOC).

Istraga koju je proveo Guardian otkriva da su neki radnici, često zaposleni preko podizvođača, žrtve teške eksploatacije, što uključuje satnice od 30 penija (0,70 KM), nesigurno zaposlenje bez ugovora i oskudne obroke. Radnici brojnih rudnika koje vode kineske kompanije iznose optužbe o diskriminaciji i rasizmu koje podsjećaju na kolonijalno doba.

Guardian je pratio lanac opskrbe kobaltom od TFM-a i drugih industrijskih rudnika, preko brojnih rafinerija i proizvođača baterija, do vodećih svjetskih proizvođača električnih automobila, uključujući Teslu, VW, Volvo, Renault i Mercedes-Benz.

Iako je lanac opskrbe kobaltom vrlo složen, svi navedeni proizvođači automobila mogu se kroz mali broj ključnih rafinerija i proizvođača baterija povezati s jednim ili više ovdje navedenih industrijskih rudnika.

Mnoge marke električnih vozila javno su se obavezale na „odgovornu nabavku” kobalta […] ali Guardianovi nalazi ukazuju na to da pred ovim sektorom još uvijek stoji dug put do osiguranja prelaska na energiju čistu u svakom pogledu.

Dok se delegati u Glasgowu sastaju na COPu26, UN-ovoj Konferenciji o klimatskim promjenama, o prelasku s benzina na električna vozila govori se kao o ključnom koraku u smanjenju emisije ugljika. Očekuje se da će globalna prodaja putničkih EV – isključujući hibride – s 3,3 miliona 2021. godine porasti na 66 miliona 2040. godine. […]

Prošle godine je oko 70% svjetskog kobalta dolazilo iz Konga, a po Benchmark Mineral Intelligence/BMI, velika većina toga – 93.000 od 100.000 tona – iz velikih industrijskih rudnika.

Iako su neki proizvođači baterija i automobila smanjili količinu kobalta u svojim baterijama, BMI kaže da će naredne decenije prodaja kobalta u ovom sektoru porasti četiri do pet puta. […]

Za ljude u južnom Kongu, gdje se nalazi većina rudnika kobalta, to bi trebala biti dobra vijest. Ali RAID, u Velikoj Britaniji smještena organizacija za monitoring korporacija, i kongoanski advokati iz Centre d'Aide Juridico-Judiciaire danas objavljuju izvještaj u kojem se kaže da brojne multinacionalne rudarske kompanije – i njihovi podizvođači – otvaraju bijedno plaćena radna mjesta koja radnike drže u siromaštvu.

„Kobalt je esencijalan za zelenu tranziciju, ali ne smijemo okretati glavu od nasilnih radnih uslova koji zagađuju litij-ionske baterije potrebne za milione električnih vozila”, kaže direktorica RAID-a Anneke Van Woudenberg.

Kao u kolonijalna vremena

Kolwezi je u DRK-u glavni grad kobalta, toliko određen rudarstvom da neke zajednice žive na rubu divovskih kratera iskopanih u potrazi za bakrom i kobaltom. Govorimo o rudarenju ogromnih razmjera, visoko mehanizovanom i zavisnom od vrhunske tehnologije. Ali i takvo rudarenje zahtijeva hiljade radnika – samo u TFM-u više od 10.000 – koji, poput Pierrea, rade kao prerađivači minerala, vozači, mehaničari, zavarivači, čuvari i opšti radnici.

Kineske kompanije ulaze u rudarski biznis posljednjih 15 godina, kupujući sjevernoameričke i evropske kompanije, tako da sad kontrolišu većinu rudnika kobalta i bakra u južnom DRK-u. A s ovom promjenom, kažu kongoanski radnici, dolazi do zlostavljanja, diskriminacije i rasizma. Kažu da ih se vrijeđa, u nekim slučajevima i tuče, te da su za isti posao manje plaćeni nego kineski radnici. Navode da kineski nadzornici ignorišu njihovo iskustvo i radi veće proizvodnje zanemaruju sigurnost.

[…]

Radnici s kojima je Guardian razgovarao tokom istraživanja duboko su ogorčeni svojim položajem, ali ne mogu protestovati. „Situacija je šokantna, ali posao ne mogu ostaviti kad drugog nema”, kaže jedan radnik.

Glasnogovornik CMOC-a, većinskog vlasnika TFM-a, tvrdi da se kompanija pridržava niza međunarodnih konvencija i lokalnih zakona o radu i da CMOC od kupovine rudnika 2016. godine u prosjeku doprinosi prihodima Konga 296 miliona funti godišnje: „Posvećeni smo obezbjeđivanju sigurnog, zdravog i pristojnog radnog okruženja za sve zaposlene i pridajemo veliki značaj zaštiti prava zaposlenih.“

Rudnici kobalta i bakra vitalni su izvor prihoda za vladu DR Konga, i u regiji s malo drugih mogućnosti zapošljavanja stvorili su desetine hiljada radnih mjesta – za mnoge s dobrim platama. Ali je u nekim rudnicima većina radnika – u TFM-u, na primjer, skoro 70% – zaposlena preko podizvođača.

Korištenje podizvođača stavlja radnike u izuzetno nesiguran položaj: često su zaposleni na kratkoročne ugovore ili rade bez ugovora, s ograničenim beneficijama, niskom platom i pod stalnom prijetnjom otkaza.

Josué Kashal, advokat iz Centre d’Aide Juridico-Judiciaire, lokalne organizacije koja zastupa rudare, kaže da veliki rudnici korištenjem podizvođača izbjegavaju odgovornost. Kashal je Guardianu pokazao popis više od 50 podizvođača za koje tvrdi da ih koristi rudnik Kamoto Copper Company (KCC), vlasništvo švicarskog robnog i rudarskog diva Glencore. […]

Neki radnici se nadaju da će ih zaposliti direktno KCC jer navodno nudi bolje plate od drugih rudnika, ali je 44% radnika KCC-a zaposleno preko podizvođača. […] Kako govore radnici, glavne kompanije dobro tretiraju podizvođače, ali podizvođači ne tretiraju dobro radnike. Velike koristi od rudnika imaju samo kompanije, a ne i lokalno stanovništvo. […]

Pogoršanje tokom pandemije

COVID je pogoršao ionako loše uslove rada koje trpe mnogi radnici.

Zajednica Kawama proteže se duž jedne strane glavnog puta južno od Lubumbašija. S druge strane nalaze se rudnik i rafinerija Congo Dongfang International Mining (CDM).

Kada je počela pandemija, mnogi radnici CDM-a ostali su zatvoreni u rudniku tri mjeseca – sve dok vlada Konga nije primorala kompaniju da ih pusti. Koffi, koji je u rudniku radio kao čuvar, kaže za Guardian da je tamo bio u sali s još 80 ljudi, i da su po dva radnika dijelila dušek položen na drvenu dasku i oslonjen na cigle: „Osjećao sam se kao zatvorenik.“

Stopostotni vlasnik CDM-a je Huayou Cobalt, kineski konglomerat s interesima u svakom koraku lanca opskrbe kobaltom, od rudarstva do proizvodnje katoda. Renault i Daimler, matična kompanija Mercedes-Benza, među svojim dobavljačima navode i CDM.

Huayou Cobalt kaže da je CDM nakon izbijanja pandemije koronavirusa „provodio politiku zdravog i sigurnog rada“ sve dok vlada nije uvela vlastitu politiku prevencije pandemije. Tvrdi da su svi radnici plaćeni u skladu s lokalnim zakonima o radu i da CDM daje značajan doprinos lokalnoj zajednici, uključujući organizovanje poljoprivrednog obrazovanja, izgradnju i renoviranje škola, osnivanje medicinskih klinika i snabdijevanje lokalnih sela vodom i strujom.

Ali u Kawami nema naznaka ničega od nabrojanog; Kawama je skup koliba od crvene cigle s krovovima od valovitog lima pritisnutog kamenjem. Na suhoj zemljanoj stazi neka žena vuče bicikl natovaren žutim plastičnim buradima s vodom, a dječak joj pomaže gurajući bicikl.

„Nemamo pitku vodu, struju, škole, ni zdravstvenu zaštitu”, kaže Koffi. „Naša zajednica je odmah uz CDM, ali oni za nas ne čine apsolutno ništa.“

Renault, Volvo VW i Daimler, matična kompanija Mercedes-Benza, na ovo odgovaraju da prepoznaju važnost odgovornog rudarenja, ozbiljno shvataju optužbe i da će ove nalaze razmotriti sa svojim dobavljačima.

*Sva imena sagovornika su promijenjena.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 08/11/2021.