KOLAPS DEMOKRATIJE (dio treći): Avatarska država

Piše: 

Arundhati Roy
„Predviđa se da će Indija do 2026. godine imati milijardu korisnika pametnih telefona. Zamislite sve te podatke u rukama privatnih korporacija. Ili ih pak zamislite u rukama fašističke države i njenih indoktriniranih naoružanih pristaša. Zamislite da, na primjer, Država X od miliona svojih državljana napravi „izbjeglice”. Ne može ih deportirati i nema novca za izgradnju zatvora za sve njih. Ali to joj neće ni trebati. Ona te građane može samo isključiti. Može na njihovim pametnim telefonima isključiti Državu. Time bi dobila ogroman broj ljudi osuđenih da služe bilo kakvoj svrsi, praktično proizvodeći potklasu radnika bez ikakvih prava, bez minimalnih plata, bez prava glasa, bez zdravstvene zaštite i obroka hrane. Oni se ne bi morali prikazivati u statistikama. To bi značajno poboljšalo statističke indikatore Države X. To bi mogla biti prilično efikasna i transparentna operacija. To bi čak moglo izgledati i kao velika demokratija.” Treći isječak izlaganja o slobodi govora i padu demokratije koji je poznata indijska književnica i aktivistkinja održala pred Švedskom akademijom 22. marta ove godine. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

[…]

Usred silne fluidnosti i poroznosti svijeta, jedine granice koje izgleda otvrdnjavaju jesu granice između nacionalnih država. One su i dalje dobro ograđene i čuvane.

Kad preko države granice nadiru vojske, to se zove rat. Kada ih nedozvoljeno prelaze ljudi, to se zove izbjeglička kriza. Kada ih probije neregulisano kretanje kapitala, to se zove slobodno tržište.

Moderna nacionalna država, kao ideja za koju vrijedi ubiti ili umrijeti, stoji rame uz rame s Bogom. Ali idemo li sad, u digitalnoj eri, ka novoj vrsti države? Elektroničkoj, ili onoj kojoj se naziva državom u pametnom telefonu. Avatarska država, ako želite.

Kako nadzirati nadzor?

Avatarska država samo što nas nije snašla. Finansira je USAID i podržava Big Tech: Amazon, Apple, Google, Oracle. Vlada Ukrajine pokrenula je 2019. godine aplikaciju za pametne telefone koja je nazvana DIIA, a služi za digitalnu identifikaciju. DIIA pruža više od stotinu državnih usluga, a usto čuva pasoše, potvrde o vakcinacijama i druge lične dokumente. Grad DIIA je njen eksteritorijalni finansijski kapital – neka vrsta čvorišta rizičnog kapitala gdje se građani mogu registrovati i obavljati poslove.

DIIA, u početku zamišljena kao birokratski alat za osiguravanje „transparentnosti i efikasnosti“, nakon početka ruske invazije je, po riječima Samanthe Power, administratorke USAID-a, „prenamijenjena za rat“. Po svemu sudeći, DIIA je hrabrom narodu Ukrajine učinila ogromnu uslugu. Narod sad 24 sata dnevno, 7 dana sedmično prima informacije o ratu direktno kroz vladin informativni kanal. Izbjeglice ga mogu koristiti za registraciju i podnošenje zahtjeva za odštetu. Građani ga navodno mogu koristiti za postavljanje informacija o kolaboracionistima i fotografija kretanja ruskih trupa. To je neka vrsta javne obavještajne i nadzorne mreže u realnom vremenu, mreže kojom upravljaju obični građani.

Kad je počeo rat, svi privatni podaci ukrajinskih građana na DIIA-i prebačeni su radi očuvanja na Amazonove tvrde diskove vojne klase nazvane AWS snowballs, što je zemaljski ekvivalent Cloudu, pa transportovani van Ukrajine i preneseni u Cloud. U ratu tako razornom kakav je onaj u kojem se Ukrajinci bore i koji podnose, imati svoju državu u pametnom telefonu sigurno ima nevjerovatne prednosti ako je narod potpuno svrstan uz svoju vladu. Ali postoje li te prednosti i u mirnodopsko vrijeme? Jer je nadzor, kako znamo od Edwarda Snowdena, dvosmjerna ulica. Naši telefoni su naši intimni neprijatelji, oni i nas špijuniraju.

Država koja može tlačiti, zatvarati i ubijati – i izgledati kao demokratija

USAID radi „zaštite demokratskog svijeta“ planira da DIIA ili njen ekvivalent prenese i drugim državama. Prve na listi čekanja su zemlje kao Ekvador, Zambija i Dominikanska Republika. Ovdje se nameće problem: kad se jednom aplikacija poput DIIA-e „prenamijeni za rat“, može li se nakon toga „pre-prenamijeniti“ ili „de-prenamijeniti“ za mir? Može li se naoružano građanstvo razoružati? Mogu li se privatizirani podaci deprivatizirati?

I Indija je prilično odmakla na ovom putu. U toku Modijevog prvog premijerskog mandata je Reliance Industries, tad najveća indijska korporacija, pokrenula JIO, besplatnu bežičnu mrežu podataka koja je dolazila u paketu s pametnim telefonima koje samo što nisu džaba dijelili. Nakon što su s tržišta uspješno izbacili konkurenciju, počeli su naplaćivati malu naknadu. JIO je Indiju pretvorio u najvećeg potrošača bežičnih podataka na svijetu – većeg od Kine i SAD-a zajedno.

Indija je 2019. godine imala 300 miliona korisnika pametnih telefona. Osim što su dobili neporecive prednosti povezanosti na Internet, ovi milioni ljudi servirani su i kao publika za poruke pune mržnje, društveno kontroverzne poruke i beskrajne nizove lažnih vijesti koje u njihove telefone nemilosrdno dotiču preko društvenih mreža. [...]

Digitalna revolucija u Indiji savršen je primjer savršenog podudaranja interesa velikog kapitala i hinduističke supremacije. Kako su milioni građana Indije uvedeni u digitalnu arenu, čitavi se životi odigravaju na mreži, obrazovanje, medicinska njega, poslovi, bankarstvo, distribucija hrane siromašnima.

Korporacije društvenih medija moraju biti sve pažljivije prema vladi koja kontroliše ovaj zapanjujući udio u tržištu. Jer kad je ta vlada nezadovoljna, kao što to često biva, ona naprosto sve isključi.

U 2023. godini očekujemo drakonski novi Zakon o digitalnoj Indiji koji vladi daje nezamislive ovlasti nad Internetom. Indija već nameće više gašenja Interneta nego bilo koja zemlja na svijetu.

Godine 2019. je sedam miliona stanovnika Kašmirske doline bilo stavljeno pod opštu telekomunikacijsku i internetsku opsadu koja je trajala mjesecima. Bez telefonskih poziva, bez SMS-ova, bez ikakvih poruka, bez Interneta. Bez ičega. I niko se nije našao da za njih lansira satelit Starlink [kao što je to milijarder Elon Musk uradio za Ukrajinu, obezbijedivši joj besplatan pristup Internetu; nedavno predmet spora jer ga i ukrajinska vojska koristi u svojim operacijama, op.ur.]. [...]

Predviđa se da će Indija do 2026. godine imati milijardu korisnika pametnih telefona. Zamislite tu količinu podataka u aplikaciji DIIA prilagođenoj Indiji. Zamislite sve te podatke u rukama privatnih korporacija. Ili ih pak zamislite u rukama fašističke države i njenih indoktriniranih naoružanih pristaša.

Recimo da, na primjer, Država X od miliona svojih državljana, nakon donošenja novog zakona o državljanstvu, napravi „izbjeglice”. Ne može ih deportirati i nema novca za izgradnju zatvora za sve njih.

Ali Državi X neće ni trebati Gulag i koncentracioni logori. Ona te građane može samo isključiti. Može na njihovim pametnim telefonima isključiti Državu. Time bi dobila ogroman broj ljudi osuđenih da služe bilo kakvoj svrsi, praktično proizvodeći potklasu radnika bez ikakvih prava, bez minimalnih plata, bez prava glasa, bez zdravstvene zaštite i obroka hrane.

Oni se ne bi morali prikazivati u statistikama. To bi značajno poboljšalo statističke indikatore Države X. To bi mogla biti prilično efikasna i transparentna operacija. To bi čak moglo izgledati i kao velika demokratija.

[…]

IZVOR: Literary Hub

Objavljeno: 24/03/2023.

FOTO: Yuichiro Chino via Getty Images

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

09/04/2023