KOLAPS DEMOKRATIJE

Piše: 

Arundhati Roy
Ovih dana pratimo ubrzanu eroziju i ono malo ove naše ograničene demokratije koliko nas je zapalo tokom tranzicije u kapitalizam. Sindikati i strukovna udruženja odavno su uzurpirani. Medije su pritisnuli vlasti i tržište. Izbori su kradljiva rabota. Nešto prostora za društveno-političko djelovanje ostalo je u nevladinom sektoru, na društvenim mrežama i u neformalnoj komunikaciji. Nevladine organizacije jesu nesavršen i ranjiv mehanizam održavanja demokratije na životu, a sloboda govora je osjetljiva na kojekakve pritiske i ucjene, ali zatvaranje tih kanala ubrzava slom demokratije. Recept isproban u Indiji, kako vidimo iz ovog teksta, ali i drugdje. U Velikoj Britaniji ograničavaju pravo na proteste, u Izraelu – pokušaj da se obesmisli pravosuđe. A moglo bi se tu još nabrajati.
Prvi isječak izlaganja o slobodi govora i padu demokratije koji je poznata indijska književnica održala pred Švedskom akademijom 22. marta ove godine.
@RiD

S engleskog prevela: M. Evtov

Indija je bazično postala korporativna teokratska hinduistička država, država s visokim nadzorom policije, zastrašujuća država.

Institucije koje je prethodni režim obesmislio, naročito glavni mediji, sad kipte od hinduističkog supremacističkog žara. A istovremeno je slobodno tržište učinilo ono što slobodno tržište i inače čini. Ukratko, prema Oxfamovom izvještaju iz 2023. godine, gornjih 1% indijskog stanovništva posjeduje više od 40% ukupnog bogatstva, dok donjih 50% stanovništva (700 miliona ljudi) posjeduje oko 3% ukupnog bogatstva. Mi smo vrlo bogata zemlja vrlo siromašnih ljudi.

Ali umjesto da se gnjev i ogorčenost koje stvara ova nejednakost usmjere na odgovorne za neke od ovih stvari, gnjev i ogorčenost se usmjeravaju protiv indijskih manjina. Prvenstveno na 170 miliona muslimana koji čine 14% našeg stanovništva. Većinsko razmišljanje, međutim, nadilazi klasne i kastinske barijere, a i u dijaspori ima ogroman broj pristalica.

U januaru ove godine BBC je emitovao dvodijelni dokumentarac pod nazivom Indija: Pitanje Modija. Film prati Modijevo političko putovanje od njegovog debija 2001. godine, kao premijera države Gujarat, do njegovih godina kao premijera Indije. Tu je prvi put javno objavljen interni izvještaj koji je u aprilu 2002. godine britansko Ministarstvo vanjskih poslova naručilo o pogromu muslimana koji se u Gujaratu događao pod Modijevim nadzorom u februaru i martu 2002. godine, neposredno pred izbore za Državnu skupštinu.

Taj istraživački izvještaj – svih ovih godina u bunkeru – samo potvrđuje ono što indijski aktivisti, novinari, advokati, dva policajca na visokim položajima i brojni očevici masovnih silovanja i pokolja govore već godinama. U izvještaju se procjenjuje da je ubijeno „najmanje 2.000” ljudi. Masakr se naziva unaprijed planiranim pogromom koji ima „sva obilježja etničkog čišćenja“. Kaže se da pouzdani izvori navode da je, kad je počelo ubijanje, policiji naređeno da se povuče. U izvještaju se krivica za pogrom jasno pripisuje Modiju.

Taj dokumentarac je u Indiji zabranjen.

Twitteru i YouTubeu je naređeno da uklone sve linkove. Oni su odmah poslušali. Policija je 21. februara opkolila kancelarije BBC-a u Delhiju i Mumbaiju i službenici Porezne uprave izvršili su raciju. Isto se dogodilo s kancelarijama Oxfama. Kao i kancelarijama Amnesty Internationala. Kao i s domovima i kancelarijama brojnih značajnih opozicionih političara. Kao i sa skoro svim nevladinim organizacijama koje nisu na liniji s vladom.

Za razliku od Modija, koga je Vrhovni sud oslobodio odgovornosti za pogrom 2002. godine, aktivisti i policajci koji su se usudili da ga optuže za saučesništvo, na osnovu čitavog brda dokaza i iskaza svjedoka, sad su ili u zatvoru ili čekaju krivično gonjenje.

U međuvremenu su mnogi od osuđenih ubica, uslovno ili uz kauciju, pušteni na slobodu. Prošlog avgusta, na 75. godišnjicu nezavisnosti Indije, iz zatvora je izašlo 11 osuđenika. Svi su izdržavali doživotne kazne zato što su tokom pogroma 2002. godine izvršili grupno silovanje devetnaestogodišnje muslimanke Bilkis Bano i ubili 14 članova njene porodice, uključujući njenu nećakinju staru jedan dan i njenu trogodišnju kćer Salehu kojoj su razbili glavu o kamen.

Ti osuđenici su dobili posebnu amnestiju. Izvan zatvorskih zidina, ove ubice-silovatelji dočekani su kao heroji i okićeni cvijećem. I tada su državni izbori bili iza ugla. Ta posebna amnestija je bila dio našeg demokratskog procesa.


Nejednakost pred zakonom

Samo nekoliko sedmica nakon što su 2019. godine Modi i njegova stranka osvojili drugi mandat, državi Jamu i Kašmir jednostrano su oduzeti državnost i poluautonomni status koji su joj bili garantovani indijskim ustavom. Skupština je ubrzo nakon toga usvojila Zakon o izmjenama i dopunama državljanstva (eng. CAA). Ovaj novi zakon očigledno diskriminiše muslimane. Zbog njega ljudi, uglavnom muslimani, sad strahuju od gubitka državljanstva.

Zakon će dopuniti proces stvaranja Nacionalnog registra građana (eng. NRC).

Da bi bili upisani u Nacionalni registar građana, ljudi moraju podnijeti niz „ dokumenata o porijeklu“ koje je odobrila država – taj proces nije drugačiji od onoga što su Nürnberški zakoni nacističke Njemačke zahtijevali od Nijemaca.

U državi Assam već je dva miliona ljudi izbrisano iz Nacionalnog registra građana i mogu izgubiti sva svoja prava. Grade se golemi pritvorski centri, a taj teški posao često obavljaju budući zatvorenici – oni koji su označeni kao „deklarisani stranci“ ili „sumnjivi glasači“. (...)

Jednakosti pred zakonom nema. Zakoni se primjenjuju selektivno, u zavisnosti od kaste, vjere, spola i klase.

Musliman na primjer, ne može reći ono što može hindus. Kašmirac ne može reći ono što mogu svi drugi.

Zato je solidarnost, zauzimanje jednih za druge, važnije no ikad. Ali i to je postalo opasna aktivnost, a upravo je to ono što mislim pod naslovom svog predavanja – Približavanje kolapsu.
 

Političke trampe

Ništa od ovoga ne treba biti pretjerano bitno šefovima demokratskog svijeta. Zapravo i nije. Jer ipak je tu biznis o kojem se moraju brinuti.

Zato što je Indija trenutno bedem između Zapada i sve jače Kine (ili se barem tako nada) i zato što na slobodnom tržištu malo masovnog silovanja i linča ili malo etničkog čišćenja ili neke ozbiljne finansijske korupcije možete trampiti za velikodušnu narudžbu borbenih ili komercijalnih aviona. A sirova nafta kupljena od Rusije, rafinirana, lišena stigme američkih sankcija, može se prodati Evropi i, da, barem tako pišu naše novine, čak i SAD-u. I svi sretni. A kako i ne bi bili?

IZVOR: Literary Hub

Objavljeno: 24/03/2023.
FOTO: Hindustan Times via Getty Images


 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

29/03/2023