Kako rasti kroz odrast?

Piše: 

Filka Sekulova
Pojam odrasta, koji se počeo ukazivati i u našoj javnoj sferi (doduše, bez dovoljno razumijevanja), upućuje na neka nova strujanja u shvatanju ekonomije. No ideja nije bez kontroverznosti, utoliko što je mnogi vide tek kao još jedan vid zadržavanja statusa quo u svijetu i onemogućavanja razvoja ekonomski slabijih društava pod izlikom spašavanja planete Zemlje. Ovaj tekst daje drugačiji pogled. Odrast prije svega predstavlja kritiku ekonomije rasta koja je uzrokovala nemjerljive i, uglavnom, neoopravljive štete ljudskim zajednicama, ali i živom svijetu u cjelini. No odrast istovremeno otvara prostor mogućnosti koje ekonomiju društva usmjeravaju ka dobrobiti svih, na principima solidarnosti i brige svih za sve, unutar državnih granica i preko njih. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

Odrast je poziv na ponovno promišljanje i (posljedično, op.ur.) napuštanje težnje za neprestanim rastom – rastom shvaćenim kao ideološka, društvena i biofizička materijalizacija kapitalističke akumulacije i kao krajnji izraz ljudskog postignuća. Odrast se može shvatiti kao kritika sadašnjosti, vizionarski cilj i polje eksperimentisanja (istovremeno, op.ur.).

Kao kritika, učenje o odrastu pokazuje da je u industrijalizovanim zemljama daljnji ekonomski rast ekološki, društveno i etički neodrživ.

Čak i ako se u obnovljive izvore energije i tranziciju na održivost ulože ogromna sredstva, nastavi li se ekonomski rast – rašće i materijalni učinci ove transformacije, kao i oni društveni i ekološki. Samo će promijeniti oblik, intenzitet i mjesto u funkciji odabrane tehnologije. Društvena transformacija, sa stanovišta odrasta, stoga zahtijeva razmatranje globalnih društveno-metaboličkih tokova u njihovoj nejednakoj distribuciji i posljedičnim sukobima oko raspodjele resursa ili uništavanja okoliša.

Vizionarski ciljevi u osnovi ideje odrasta imaju doslovne i figurativne aspekte. Doslovni aspekti odnose se na radikalnu reorganizaciju društva koja bi na globalnom Sjeveru vodila do sigurnog, pravednog i ravnopravnog drastičnog smanjenja utroška energije i materijala. Odrast zagađivačkih, izrabljivačkih i suvišnih industrija i praksi neophodan je za napredak i procvat društveno i ekološki osviještene proizvodnje i ostalih mogućnosti (na primjer, zdravstvo, obrazovanje, organska poljoprivreda i gradnja s malim učinkom na okoliš).

Takva transformacija nije kompatibilna s kapitalističkim načinima proizvodnje i bazira se na radikalnoj preraspodjeli dohotka, bogatstva i prirodnih resursa, unutar i preko državnih granica. Odrast stoga predviđa pravednu i globalno održivo usklađivanje životnog standarda, u skladu sa zahtjevima za dekolonizaciju odnosa Sjever-Jug i zahtjevima za reparativnu pravdu.

U figurativnom smislu, odrast je poziv da se uloga skrbničkog i reproduktivnog rada prepozna kao temelj ljudskog – i ne samo ljudskog – napretka. Ovo podrazumijeva da prioritet društva postanu reprodukcija života i briga o Zemlji, pa da se i ekonomija gradi s te pozicije.

Buduće zamišljanje odrasta bazira se na odbrani javnih i zajedničkih dobara kao sveprisutnih i čvrsto ukorijenjenih u lokalnoj i globalnoj praksi. Karakteristični prijedlozi odrasta ovdje podrazumijevaju zajedništvo i garanciju rada i osiguranje univerzalnog osnovnog dohotka i dohotka za skrbnički rad, uz ponovno promišljanje radnih odnosa u duhu demokratije na radnom mjestu i intersekcijskih oblika pravde.

Eksperimenti odrasta inspirisani su brojnim drugim društveno-ekonomskim mogućnostima. Odrast se može shvatiti kao način organizovanja, nadahnut pojmovima pravde, skrbi, suštinske demokratije i globalne solidarnosti.

U „laboratorijama budućnosti“ inspirisanim odrastom rađaju se društvene inovacije i praktična iskustva s ciljem dobrog življenja bez svaljivanja troška na druga ljudska i ina bića. Predstavljajući marginu društva, one stvaraju prostore nade i jačaju skrivene mogućnosti radikalne transformacije.

Praksa odrasta nadalje podrazumijeva ograničavanje prekomjerne potrošnje materijala, a ne kretanja ljudi. U tom smislu se predlažu npr. spora putovanja, gostoprimstvo i otvoreni lokalizam. Ograničenja povezana s praksom inspirisanom odrastom uspostavljaju su kolektivno, u duhu društvene inkluzije, solidarnosti i druželjubivosti, te su stoga zamišljena kao oslobađajuća, a ne kao opresivna.

Glavna moć odrasta možda leži u stvaranju poveznice između različitih pokreta, platforme koja može poboljšati međusobno razumijevanje i učenje, kao i u bujanju solidarnosti.

IZVOR: Red Pepper

Objavljeno: 20/04/2024.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

21/05/2024