ITALIJA: Ženska prava (ne) brane se desničarskom retorikom

Piše: 

Claudia Torrisi
Kvote kandidatkinja na izbornim listama i u vlasti, a to smo i mi ovdje naučili, ne znače ništa za društvenu jednakost žena. Nerijetko znače upravo suprotno – desnica instrumentalizira žene za održavanje patrijarhata. @RiD

S engleskog prevela: M. Evtov
 

Očekuje se da će liderka krajnje desničarske stranke Braća Italije Giorgia Meloni postati prva žena na čelu talijanske vlade.

Premijerstvo Melonijeve bilo je posljednjih sedmica tema brojnih rasprava, dok se talijanski i inostrani komentatori pitaju može li to značiti korak naprijed za žene, pa čak i za feminizam.

Hillary Clinton, bivša američka državna sekretarka, čak je nedavno rekla: „U svakoj zemlji izbor prve žene na čelo vlade uvijek znači raskid s prošlošću, što je svakako dobra stvar.”

No da li je?

To što si žena ne znači automatski da si feministkinja“, kaže za openDemocracy talijanska novinarka Giulia Siviero. „To da kad neka žena – bilo koja žena – [osvoji vlast] predstavlja pobjedu za sve žene i za feminizam po meni je vrlo seksistička tvrdnja, jer spolu daje veću važnost nego osobi i njenim uvjerenjima ili politici.”

 

Neofašisti – prema očekivanjima

Politika Melonijeve je zapravo onakva kakvu biste i očekivali od liderke stranke koja potiče od neofašističkog Talijanskog socijalnog pokreta, koji su nakon Drugog svjetskog rata formirali pristaše bivšeg diktatora Benita Mussolinija.

Liderka Braće Italije objavila je krajem augusta na Twitteru video silovanja na ulici u talijanskom gradu Piacenza. Tražitelj azila iz Gvineje silovao je jednu Ukrajinku, a neko iz obližnjeg stana snimao taj napad. Počinitelj je uhapšen. Meloni je preuzela video iz medija: slika je zamućena, ali se ženini vrisci jasno čuju.

„Ne može se šutjeti pred ovom groznom epizodom seksualnog nasilja koje je jedan tražitelj azila u po bijela dana izvršio u Piacenzi nad jednom Ukrajinkom“, napisala je Meloni, dodavši da „ovoj ženi šalje zagrljaj“ i obećava da će učiniti sve što može „da vrati sigurnost u naše gradove“.

Twitter je kasnije uklonio ovu objavu. Silovana žena je izjavila da je „očajna“ jer ju je neko prepoznao na snimku – što osjeća kao dodavanje soli na pretešku ranu.

Liderka Braće Italije oštro je kritikovana zato što je silovanje koristila za izbornu propagandu i nije iskazala poštovanje prema žrtvi. Dok je Meloni branila objavu videa, Siviero je uvjerena da je liderka Braće Italije ovim zaključila debatu o tome je li ona dobra za feminizam: „Dokazala je da nije, ako je to trebalo dokazivati.“

Siviero je dodala: „Meloni nasilje nad ženama koristi ne da bi ga osudila ili dala prijedloge za rješenje tog problema, nego da bi potvrdila svoju rasističku politiku protiv migranata.“

 

Politički isplativ mit o „migrantu silovatelju“

Iako je ovo vjerovatno prvi put da neko od talijanskih političara objavi na društvenim mrežama video seksualnog nasilja, Siviero je tweet Melonijeve nazvala „starim trikom“ koji se „precizno uklapa u sve što oduvijek viđamo“ kod krajnje desnice.

Nasilje nad ženama je u Italiji strukturni problem; između avgusta 2021. i 31. jula 2022. godine registrovano je 125 femicida – svaka tri dana biva ubijeno više od jedne žene. Iako su većina počinitelja Talijani, „krajnja desnica spominje rodno nasilje samo kad ga počini neko ko nije Talijan”, objasnila je Siviero.

A 2018. godine tok talijanske opšte izborne kampanje i politički diskurs nacije bivaju potpuno izmijenjeni kad jedan Nigerijac ubije jednu mladu ženu u Macerati, središnja Italija.

Mit o „migrantu silovatelju“ – ili ubici – i iskorištavanje nesigurnosti žena u rasističke i ksenofobične svrhe fenomen je koji Sara Farris naziva „femonacionalizam“ u svojoj knjizi U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma (In the Name of Women’s Rights: the Rise of Femonationalism) iz 2017. godine.

Giorgia Serughetti, politička filozofkinja i autorica knjige Konzervativni vjetar – napad populističke desnice na demokratiju (The Conservative Wind – The Populist Right's Attack on Democracy), objašnjava za openDemocracy zašto Melonijevoj odgovara „femonacionalizam“.

„Biti žena koja protiv kršenja ženskih prava protestuje mobiliziranjem tradicionalno desničarske retorike dobro funkcioniše zato što se ona obraća društvenim skupinama potencijalno neprijateljski raspoloženim prema imigraciji, onima koje jedva čekaju da izraze to neprijateljstvo.”

Serughetti dodaje: „Melonijeva se obraća specifičnoj populaciji: onoj gdje porodicu čine muškarci i žene i zna se da je 'muškarac muškarac' a 'žena žena', dakle, očevi i majke, starosjedioci i bijelci.“

 

Žena, majka, Talijanka, kršćanka

Melonijeva zaista ima 'tradicionalan' pogled na ženskost. U svom govoru na skupu u Rimu 2019. godine, glasovito se brendirala kao „žena, majka, Talijanka, kršćanka“.

Prema Siviero, „[Melonijeva] vlastiti rod koristi oslanjajući se na rodne stereotipe i savršeno utjelovljuje muški model jer ne dovodi u pitanje postojeći sistem. Ona svoj rod koristi da radi potpuno antifeminističke stvari.”

Siviero je istakla to kako Meloni „veliča majčinstvo kao da je naravno jedina funkcija žene biti majka, a istovremeno negira seksualna i reproduktivna prava“.

Meloni o sebi kaže da je „za porodicu“, a ona i njena stranka sarađuju s pokretima protiv abortusa i protiv LGBTIQ+. Jedna od glavnih tema njene kampanje bila je potreba povećanja niske stope nataliteta u Italiji; ona ohrabruje talijanske domorotkinje da rađaju, upozoravajući ih na opasnost od toga da imigranti izvrše „etničku zamjenu“.

Upravo zato novinarka i feministička filozofkinja Ida Dominijanni poredi Braću Italije s „distopijskim brodom“: Meloni, osnivačica ove stranke i jedina žena s vodećom ulogom, odlučila je da druge žene trebaju ispuniti „tradicionalnu majčinsku sudbinu, u tradicionalnoj porodici, gdje se rodne uloge vraćaju na svoje mjesto“.

Za Serughetti, slogan Melonijeve „žena, majka, Talijanka i kršćanka“ naprosto ponavlja tradicionalne stavove krajnje desnice.

„To je vrlo jasan izraz politike identiteta krajnje desnice“, rekla je Serughetti za openDemocracy. „Pokazuje kako oni pitanja poput porodice, religije i granica prevode u pitanja identiteta.”

IZVOR: Open Democracy

Objavljeno: 26/09/2022.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

07/10/2022