Kod nas je ta vrsta otpora gotovo potpuno zanemarena, iako se i kod nas sve češće čuje o deložacijama usljed nemogućnosti otplate kredita. Jedini primjer organizovanog suprotstavljanja bankama ovdje predstavlja skupina građana prevarenih kreditima u švajcarskim francima. Oni u svojoj borbi koriste i neke metode isprobane u Španiji, npr. blokiranje poslovnica uplatama u najmanjim apoenima. No to je tek jedna kap u moru, a poredak ima razrađene metode regeneracije: u zadnje vrijeme se primjećuje da banka koja je ove građane oštetila intenzivno radi na svom imidžu u javnosti – pravi sebi izvanrednu reklamu kao društveno odgovorna banka donirajući lokalnim ustanovama kulture sume novca zapravo neznatne spram svog profita. Kao što intervjuisani aktivista primjećuje, poredak će biti poljuljan tek kad bude imao dovoljno jakog i stabilnog rivala.
Piše: Niki Seth-Smith
Prevod s engleskog: S. Asotić
Teško je doći do Enrica Durana. Od 2006. do 2008. godine ovaj katalonski aktivista koga su mediji prozvali „Robin Hood banaka” oštetio je španski bankarski sistem za skoro pola miliona eura. Tim novcem je finansirao niz lokalnih i globalnih inicijativa za stvaranje alternativnih, vandržavnih struktura.
Nakon plaćanja jamčevine nije se pojavio na sudu, te je od 2013. godine u bijegu unutar Evropske unije. Živi 'nomadski', kako sam kaže. Duran je za mnoge živi simbol snage građanskog neposluha. Za druge, među kojima je i španska vlada, on je naivni kriminalac. U svakom slučaju, njegove ideje o pravu na otpor državnoj vlasti i o važnosti izgradnje autonomnih finansijskih sistema ponovno su postale aktualne zahvaljujući političkim previranjima u Kataloniji i munjevitom rastu kriptovaluta.
Neko vrijeme sam s njim komunicirao preko aplikacije za sigurno dopisivanje Telegram. Na kraju smo uspostavili vezu preko aplikacije Jitsi – programa otvorenog koda za telefoniranje i video pozive. Crne brade, gustih obrva, razmaknutih prednjih zuba, Duran izgleda kao tipični 41-godišnji Mediteranac. Uokvirena slika cvijeta iza njega podsjeća na hotelsku sobu. Osmjehujem se i pitam gdje se trenutno nalazi, a on odgovara, također sa smiješkom na licu, da mi to ne smije reći. „Nije potrebno otkrivati tu informaciju ni u jednoj javnoj intervenciji”, kaže. Odgovor je karakterističan za čovjeka koji je sve u svom životu podredio postizanju društvene promjene i nečega što sam naziva „integralnom revolucijom”.
„Integralna revolucija je temeljita transformacija svih aspekata života: kulturnog, ekonomskog, društvenog, ličnog, ekološkog, odozdo prema gore”, objašnjava Duran. „To ćemo postići samo ako zajednice osnažimo odozdo i osposobimo ih da izgrade novo društvo, nove sisteme koji nisu bazirani na državi i kapitalizmu”. Stari je to cilj 'prefigurativne politike': izgradnja novog svijeta iz ruševina starog.
Duran je u svrhu postizanja ovog cilja pomogao uspostaviti široku mrežu kooperativa pod nazivom Katalonska integralna kooperativa (CIC). Nikada nije otkrio koliko je pozajmljenog novca otišlo na projekte CIC-a, kaže samo da je njegova „akcija s bankama” direktno utjecala na osnivanje te mreže. Danas CIC pruža sve od barter tržišta, stambenih projekata i prodavnica, a u lokalnim grupama za razmjenu učestvuje dvije i po hiljade članova i članica.
„Jasno je da ne možemo izgraditi ovakve alternative bez kršenja državnih zakona,” kaže Duran. „Potreban nam je ekonomski neposluh kako bismo mogli osnovati alternativne sisteme”. Duran ima brojne uzore, uključujući i zapatiste – revolucionarni pokret političkih, militantnih pobunjenika koji su na jugu Meksika osnovali mrežu nezavisnih zajednica.
Pitam ga da li se pokolebao i u jednom trenutku za one tri godine kada je, ne planirajući da vrati novac, u bankama širom Španije podigao 68 kredita, od auto kredita do kreditnih kartica. Sliježe ramenima i kaže: „Nikad se nisam dvoumio. Mislim da sam dobro postupio, uradio sam nešto moćno, naprosto sam morao… Od svoje dvadesete godine potpuno sam posvećen aktivizmu, vrlo rano sam se odvojio od porodičnog života. Zbog toga mi je možda bilo lakše.”
Zna da je za građanski neposluh potrebna hrabrost i zato pokušava biti primjer drugima. Nakon što su 2012. godine državno odvjetništvo i 16 bankarskih institucija zatražili za njega osmogodišnju zatvorsku kaznu, Duran objavljuje videozapis pod nazivom „poziv na masovni građanski neposluh”. U videozapisu objašnjava svoju poziciju, pronalazeći uporište u pravu na pobunu protiv vlada koje ne poštuju ljudska prava svojih građana, te ukazuje na korumpiranost pravnog sistema. Ukazao je na „ustavne promjene u Španiji iz 2011. godine donesene u korist banaka… bez ikakvog učešća građana”, na nepokretanje „bilo kakvog pravnog postupka zbog špekulantskog ‘nestanka’ miliona eura iz finansijskog sektora”, te naglasio po ljude užasne posljedice rizičnog ponašanja u bankarskom sistemu i politika štednje koje je takvo ponašanje proizvelo.
Rezultati jednog istraživanja o svjetskim ustavima pokazuju da skoro jedna petina država ima neku vrstu zakonski zaštićenog prava na otpor. Duran u videu citira američkog revolucionara markiza de La Fayetta: „Kad vlast gazi prava naroda, pobuna postaje najsvetije pravo i naša najosnovnija dužnost”. U Španiji ne postoji slična zakonska odredba, što se odrazilo i na trenutnu ustavnu krizu izazvanu katalonskim pokretom za nezavisnost. Prvog oktobra prošle godine 43 posto glasača učestvovalo je na nezakonitom referendumu za nezavisnost. Za odcjepljenje je glasalo njih 90 posto.
Pokušaj da se referendum zaustavi brzo je prerastao u nasilje. Policajci su pucali na glasače gumenim mecima i tukli ih palicama. Na stotine ljudi je povrijeđeno. Carles Puigdemont, lider formacije Zajedno za Kataloniju pobjegao je iz zemlje uz još nekoliko vođa pokreta. Mnogima od njih prijete višedecenijske zatvorske kazne. Puigdemont je uhapšen u Njemačkoj i pušten uz jamčevinu.
„Dešavanja u Kataloniji vrlo su interesantna,” kaže Duran. „Veliki broj stanovnika sve više gubi povjerenje u zakone i državu u sadašnjem obliku. Većina želi osnivanje katalonske države unutar postojećeg sistema, ali im oni [španska vlada] to ne daju. I zato postaje neophodno graditi suverenitet horizontalno, u svakodnevnom životu”. Iako Katalonska integralna kooperativa nije direktno povezana s pokretom za nezavisnost, Duran vjeruje da postojanje jake mreže samostalnih lokalnih projekata u regiji doprinosi pokretu na širem planu: „Mislim da će se u budućnosti pokazati važnost ovog poduhvata za katalonski pokret nezavisnosti,” kaže Duran. „Integralna revolucija ima svoju ulogu u ovom procesu. Naravno, želio bih biti tu… ali sve više ljudi postaju izgnanici, poput mene.”
Duran priznaje da ne može potkrijepiti svoje tvrdnje čvrstim dokazima. Bilo bi lako odbaciti njegovo razmišljanje kao utopijsko. Međutim, ambiciozni snovi i insistiranje na finansijskom neposluhu pomogli su mu da u zadnjih deset godina ostvari dosta toga. Nakon odlaska iz Katalonije, osnovao je globalnu kooperativu FairCoop. Baš kao i CIC, ova kooperativa omogućava malim, samostalnim proizvođačima da trguju izvan bankarskog sistema, ali ovog puta na međunarodnom nivou, zahvaljujući kriptovalutama.
Da bi uspostavio FairCoop, U 2014. godini, Duran je 2014. godine kupio 10 miliona novčića FairCoin, što je otprilike 20 posto čitave zalihe. Izabrao je ovu valutu zato što mu se svidjelo ime i zato što je smatrao da je najpodobnija za izgradnju etičkog valutnog sistema. „Ekosistem FairCoop nije samo valutna mreža,” pojašnjava Duran, “tu se radi o izgrađivanju alternativnog društva, a valuta je jedan od alata kojim se to može postići”. Danas postoje tačke ili takozvana ‘lokalna žarišta’ u desetinama zemalja širom svijeta, a najveću aktivnost bilježe Španija i Grčka.
Međutim, zakonodavstvo polako sustiže kriptovalute. Dugo je ova industrija boravila u zakonodavnoj divljini, ali njen munjevit rast 2017. godine dovodi do usvajanja zakonskih propisa širom svijeta. U martu ove godine, valuta FairCoin povučena je sa Bittrexa, jedne od vodećih američkih berzi kriptovaluta, jer nisu dostavljeni odgovori na pitanja koja su navodno trebala poslužiti za prikupljanje informacija i provjeru zakonitosti valute. „FairCoop nema pravni oblik,” kaže Duran. „Rekli smo da nismo centralizirani, da iza nas ne stoji nikakva kompanija, i da zato ne možemo odgovoriti na njihova pitanja. Bilo je to zauzimanje političkog stava.”
(…)
Pitam Durana da li mu nedostaje njegov stari život, prije akcije sa bankama. „Nekad mi se čini da previše putujem, to me malo zamara. Morate biti izuzetno dobrog zdravlja za ovakav način života jer je veoma naporan”. Govori mi o svojoj majci, jedinoj osobi u porodici koja ga je podržala i koju su njegova djela politizirala. Upravo je njegova majka preuzela nagradu za ljudska prava koja mu je dodijeljena 2016. godine na festivalu filma i ljudskih prava u Barceloni. Prije njega nagradu je dobio Julian Assange. Na festivalu su zatražili njegov povratak u Kataloniju, pozivajući se na dugogodišnju kampanju Return With Freedom.
Mali su izgledi da će se Duran vratiti u Kataloniju, bar ne u bližoj budućnosti. U svakom slučaju, on je mnogo puta naglasio da energiju koja se trenutno ulaže u traženje pravde za njega treba preusmjeriti u građanski neposluh, posebno finansijski. „Možda ćemo zbog toga imati probleme, ali nećemo biti istinski slobodni ako ne budemo djelovali u skladu sa našim uvjerenjima,” kaže Duran. „Budite hrabri, djelujte, podijelite to što radite sa što više ljudi lokalno i globalno”.
Datum objavljivanja: 15/04/2018
Lektura: M. Evtov