Helsinki: Trnovit put u budućnost bez uglja

Piše: 

Frédéric Simon
Kratak uvid u pripreme za karbonsku neutralnost Finske otkriva da je u pitanju složen i skup proces. Posebno je zahtjevno napuštanje upotrebe uglja u grijanju – mora se naći lako dostupan izvor energije za sisteme centralnog grijanja, a da se dodatno ne naškodi okolišu, kao što je to slučaj s energijom iz biomase, na primjer, koja uništava šume na sjeveru Evrope, a i kod nas. (@RiD)


S engleskog prevela: M. Evtov

Finska nastoji da do 2035. godine postane karbonski neutralna – što podrazumijeva korištenje izvora energije bez emisija ugljen-dioksida. To važi i za njen glavni grad, kaže Kaisa-Reeta Koskinen, menadžerica projekta Carbon Neutral Helsinki. Neće biti jednostavno jer se grad grije sistemom centralnog grijanja na ugalj i plin.

Više od 90% zgrada u Helsinkiju spojeno je na taj sistem. Iako su postrojenja efikasna i omogućavaju istovremenu proizvodnju električne i toplotne energije (CHP), njihove emisije ugljen-dioksida moraju se potpuno eliminisati do 2035. godine. Uz to će u Finskoj od 2029. godine ugalj biti zabranjen za proizvodnju energije, što još više otežava izazov dekarbonizacije, kaže Koskinenova.

Helsinki na energetskoj raskrsnici

Sistemi centralnog grijanja sami su po sebi prilagodljivi, tako da se mogu napajati bilo kojim lokalno dostupnim izvorom energije, što ih u energetskoj tranziciji čini neprocjenjivim dobrom. Ali koji je izvor najbolji po okoliš?

Biomasa je odmah isključena kao rješenje jer bi to predstavljalo dodatni pritisak na finski šumarski sektor, kaže Koskinenova [uprkos obilju šuma, Finci ih nisu spremni žrtvovati, što bi i nama trebala biti pouka, op.ur.]. „A to Helsinkiju kao jedinu mogućnost ostavlja – elektrifikaciju. […] Kao alternativu uglju i plinu u helsinškom sistemu centralnog grijanja trenutno razmatramo dubinsku geotermalnu energiju, toplotne pumpe [invertorski klima-uređaji, pogodni i za hlađenje i za grijanje, op.ur.] i toplina koja nastaje kao nusprodukt industrijskih i drugih procesa. Jasno je da će toplotne pumpe biti značajan dio rješenja – budućnost centralnog grijanja i grijanja generalno leži u kombinaciji distribuirane i centralizovane proizvodnje topline.“

Da bi postigao postavljeni cilj, Helsinki je raspisao natječaj s nagradom od milion eura za one koji iznađu najbolje rješenje za dekarbonizaciju sistema grijanja glavnog grada Finske.

Postepeno izbacivanje uglja iz upotrebe

Slučaj Helsinkija nije usamljen. Toplotne mreže danas se uglavnom napajaju fosilnim gorivima poput uglja i plina, što „nije u skladu“ s evropskim klimatskim ambicijama, kaže Paul Voss iz industrijskog udruženja Euroheat & Power, koje predstavlja sektor centralnog grijanja.

Međutim, proces dekarbonizacije vjerovatno će potrajati duže u zemljama istočne EU, priznaje Voss, gdje mreže centralnog grijanja mahom rade isključivo na ugalj.

Ali čak se i to brzo mijenja. Diljem Evropske unije „upotreba uglja ubrzano se smanjuje, a udio obnovljivih izvora utrostručio se s 10% 2009. godine na 30% 2018. godine“, kaže Hans Korteweg, generalni direktor industrijskog udruženja COGEN Europe.

Po njegovim riječima, daljnji napredak se može postići prebacivanjem sistema centralnog grijanja na plin. U Njemačkoj je grad Kiel uspio smanjiti emisiju za 70% „samo prelaskom s uglja na fleksibilni plin, poput prirodnog plina, biometana i vodika.“ [No valja napomenuti da je i plin, koliko god čistiji od uglja, problematično fosilno gorivo, sa znatnom emisijom CO2 – op.ur.]

Mogućnost je i vodik: „Mnoge evropske kombinovane termoelektrane za proizvodnju struje i toplotne energije mogu se uz prilično niske troškove obnoviti tako da prihvate različite udjele vodika“, kaže Korteweg. „Mnogi gradovi u Italiji i Poljskoj kombinuju otpadnu toplinu CHP i toplotne pumpe da bi smanjili emisije sistema centralnog grijanja.“

Ljepota mreža centralnog grijanja je u tome što bez promjena u distribucijskoj infrastrukturi mogu hiljade domaćinstava odjednom prebaciti na nove izvore grijanja, a istovremeno osigurati „jeftino skladište“ za cijeli energetski sistem, kaže Voss i objašnjava: „Možemo pokupiti višak proizvodnje obnovljivih izvora i koristiti ga za pogon velikih toplotnih pumpi ili velikih kotlova i pružanje usluga uravnoteženja.“

Prema Vossu, rješenja će se razlikovati zavisno od lokalnih okolnosti i dostupnosti obnovljivih izvora ili mogućih toplovoda iz obližnjih tvornica. […]

Plin kao prelazno gorivo

U Poljskoj državna kompanija PGE planira sisteme na bazi uglja zamijeniti fosilnim plinom koji će se postepeno zamjenjivati obnovljivim i nisko-karbonskim plinovima poput biometana i vodika.

„Plin ćemo koristiti kao prelaznu tehnologiju ka klimatskoj neutralnosti. To znači da će današnje turbine na plin ubuduće moći koristiti samo plinove bez CO2”, kaže Piotr Czembor iz PGE. „Strategija grupe PGE pretpostavlja da će do 2030. godine više od 70% izvora energije u proizvodnji toplote imati nultu ili vrlo nisku stopu emisije ugljika. A nakon toga planiramo postavljati pogone koji koriste goriva bez emisije CO2.“

Međutim, promjena goriva neće biti jeftina, dodaje on i kaže da će za PGE pristup finansiranju biti ključan pri ulaganju u nove CHP elektrane i mreže centralnog grijanja. „Stoga je iz naše perspektive važno da se plin kao prelazno gorivo prepozna kao ekološki održiv. Inače će troškovi finansiranja takvih ulaganja biti puno veći.”

Ali Koskinenova insistira da se mora investirati u tehnologije koje neće biti odbačene u bližoj budućnosti. „Nemamo više luksuz za prelazni period“, kaže i naglašava da će sistemi grijanja u koje se sad investira biti u funkciji i za 25 godina. „Fosilnih goriva se moramo se riješiti u potpunosti, i to prilično brzo“, kaže Koskinenova, „ako sad počnemo ulagati u fosilna goriva, čak i ako ona nisu tako loša kao ugalj, to će biti loša investicija.“

Tekst je prilagođen za obavljivanje na RiDu.

IZVOR: EURACTIV

Objavljeno: 02/06/2021.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

08/06/2021