S engleskog prevela: M. Evtov

Jednog toplog ljetnjeg popodneva grupa od oko 15 mladih maršira kroz prepuni centar Bolonje prema luksuznoj slastičarni u glavnoj ulici (Strada Maggiore).

Ispred slastičarne svi navlače bijele plastične maske, nekoliko njih po svim izlozima izlijepi naljepnice na kojima piše „Questo posto ha un padrone di merda“ – „Ovo mjesto ima govno od gazde“ dok jedan aktivist s megafonom čita svjedočenje zaposlenika koji kaže da mjesecima nije dobio platu.

Dok znatiželjni prolaznici zastaju i gledaju, vlasnik se demonstrantima suprotstavlja pokušavajući oteti megafon i svući im maske s lica. Kad vlasnik pozove policiju, grupa se u trenu raziđe.

Protest u Strada Maggiore nije bio prvi u Bolonji, tom bogatom gradu poznatom po univerzitetu [najstarijem u Evropi] i po hrani. Grupa Padrone di Merda je od svog osnivanja u januaru ciljano protestovala ispred 16 preduzeća, uglavnom restorana i barova.

Grad čuven po lazanji, tortelinima i taljatelama s raguom (čija je neautentična varijanta u dobrom dijelu svijeta poznata kao „špageti bolonjeze“, što nervira mnoge Talijane, uključujući i gradonačelnika Bolonje) ima živahnu i rastuću kulinarsku scenu; u centru grada ima više od 400 restorana, taverni i kafića – po jedan na svakih 37 stanovnika.

Kombinacijom obrazovanja i hrane Bolonja je stekla nadimke la dotta i la grassa (učena, debela), što podrazumijeva i spremnu ponudu studenata kao jeftine i za izrabljivanje pogodne radne snage. Vladin izvještaj 2017. godine procjenjuje ilegalnu „sivu ekonomiju“ u ovom gradu na 72,6% radnih mjesta – što je rekord čak i u Italiji gdje zapošljavanje na crno nije nimalo neuobičajeno.

Ilegalnom zapošljavanju bez socijalnih beneficija posebno su izloženi studenti – zato što moraju platiti studij i to zaposlenje smatraju privremenim, kaže Francesco Devincenti iz sindikata Filcams. Tokom posljednje decenije situacija se dodatno pogoršala jer su roditelji osiromašeni, pa svojim studentima daju sve manje novca, kaže aktivista Padrone di Merda koji koristi pseudonim Davide.

Pokret Padrone di Merda započet je nakon što je grupa mladih stanovnika Bolonje „shvatila da svi imaju vrlo slična radna iskustva“, kaže jedna od osnivačica, studentica koji koristi pseudonim Barbara.

Prvu akciju grupa je usmjerila na bar optužen za seksualno uznemiravanje zaposlenih. „[Nakon toga] smo otvorili stranicu na Facebooku i dobili ogroman broj prijava“, nastavlja Barbara. „Na primjer, u jednoj piceriji su se zaposleni redovno mijenjali svaka tri mjeseca, a vlasnik je insistirao da ga se oslovljava s 'la signora' (gospođa).“

Pritužbe se ne primaju samo preko stranice na Facebooku, nego aktivisti informacije o lošim poslodavcima nalaze i u izvještajima lokalnih novina i ostalim društvenim mrežama. Barbara kaže da se protesti ne organizuju prije nego što se pritužbe dobro provjere, dijelom i zato što se organizatori boje da vlasnici preko lažnih profila pokušavaju otkriti identitete članova pokreta.

Ova grupa koristi svoje naljepnice za upozoravanje javnosti na mjesta optužena za izrabljivanje radnika ne samo da bi obeshrabrila klijente, nego i zato što vjeruje da bi upozorenje moglo uvjeriti poslodavce da ubuduće budu pošteniji. „Prokazujemo ih nadajući se da se nećemo morati vraćati“, kaže Barbara. „Kad ste žrtva, svi vam pružaju podršku, ali ništa se ne mijenja. Ali ako otvorite Pandorinu kutiju, vlasnici se uplaše štete po svoju reputaciju, pa se stvari možda i promijene.“

Aktivisti na demonstracijama nose maske i na Internetu skrivaju identitet zato što se plaše da će im povezanost s ovom grupom ugroziti posao, ali Andrea Paci, konobar čija je pritužba izazvala protest pred kafićem u Strada Maggiore, javno se oglasio pod pravim imenom. Paci je u martu na Facebooku objavio da četiri mjeseca nije dobio platu. „Uradio sam to nakon što sam vidio plaćeni intervju s vlasnikom koji meni više mjeseci duguje platu“, kaže on.

Njegov post je podijelilo više od 1.700 ljudi i tako su ga organizatori protesta i primijetili. Paci smatra da akcije grupe Padrone di Merda „ukazuju na problem koji je u Bolonji vrlo raširen“, ali je ipak odbio njihov poziv da sudjeluje u protestu – zato što nije „uvjeren u njihove metode“.

Kritičarima grupe nije trebalo dugo da reaguju. Umberto Bosco, političar Sjeverne lige za nezavisnost Padanije (Lega Nord), uputio je formalni upit opštinskom vijeću kritikujući metode grupe.

„Postoje instrumenti za borbu protiv nepravde. Imamo više zakona [protiv eksploatacije] i nepravda se može dokumentovati recimo postavljanjem skrivene kamere“, kaže on. „Ali u ovom slučaju, grupa ne pruža nikakve dokaze. Ne bore se oni za socijalnu pravdu, nego se svete u ime onih koji bi da naštete ugledu svojih poslodavaca, možda i nepravedno.“

Jedan vlasnik snack bara, koga je grupa Padrone di Merda optužila da ne plaća svoje zaposlene, ovog ljeta je od gradskih vlasti zatražio da blokiraju stranicu ove grupe na Facebooku tvrdeći da ga kleveću i lažno optužuju. Iako se slučaj nikad nije našao na sudu, vlasti su od Facebooka preventivno zatražile da ukloni stranicu.

No javna stranica na Facebooku i dalje postaji. Po pisanju talijanskog Il Fatto Quotidiano, još 2016. godine je Državni sekretarijat SAD-a talijanskom Tužilaštvu uputio dopis odvraćajući ga da od Facebooka traži da u slučajevima klevete otkriva identitete iza anonimnih profila, jer tim zahtjevima neće biti udovoljeno. „Izjave na društvenim mrežama… ako i klevetničke, podliježu principu slobode mišljenja“, citirao je ministarstvo SAD-a.

U nadi da će se protesti proširiti, grupa Padrone di Merda osnovala je na Facebook i novu, zatvorenu grupu, tako da se članovi mogu uvezati s aktivistima iz drugih gradova, uključujući Torino, Pizu i Rim. „Primili smo mnogo zahtjeva od ljudi koji slične akcije žele preduzeti i u drugim gradovima“, kaže Davide, te dodaje da se protesti u Bolonji nastavljaju kako god, vjerojatno već ovog mjeseca. „Mi sigurno nastavljamo, s društvenom mrežom ili bez nje.“

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 16/09/2019.