Piše:
Ta zemlja se godinama hrabro suprotstavlja međunarodnim šemama dužničkog ropstva i pokušava naći svoj put razvoja i napretka. Kao i mnoge druge zemlje globalnog Juga, teško je pogođena svjetskom krizom i, kao i drugdje, najteži teret pada na najsiromašnije jer se opet propisuju isti recepti – mjere štednje, tj. budžetski rezovi i drastično smanjenje socijalnih davanja, uz astronomski rast cijena. Ekvador već danima maršira protiv te politike, uprkos sve jačoj represiji i ubijanju demonstranata. (@RiD)
Sa španskog prevela: M. Evtov
Mobilizaciju u 14 od 24 provincije protiv mjera javne štednje nisu uspjele zaustaviti nikakve mjere kontrole i represije, čak ni vanredno stanje uvedeno u pokrajinama Pichincha, Cotopaxi i Imbabura, pa ni to što je predsjednik Guillermo Lasso, nekadašnjibankar, ovog ponedjeljka dekretom 459 proširio vanredno stanje na još tri provincije: Chimborazo, Tungurahua i Pastaza. Nisu je zaustavili ni racija i policijska okupacija Ekvadorskog Doma kulture, niti hapšenje gotovo 50 demonstranata, a niti vladini lažni pozivi na dijalog.
[Od prije nekoliko dana] hiljade starosjedilaca i seljaka, posebno iz Sierra Centro i Norte, marširaju prema Quitu. Pridružile su im se grupe studenata i malih trgovaca. Ekvadorske novine pišu da je grad Quito sad postao epicentar protesta.
Mjere štednje i represije
Više od sedmicu dana odvijaju se različiti vidovi borbe protiv povećanja cijena goriva, smanjenja budžeta za zdravstvo i prosvjetu, prevara koje bankarski sistem vrši nad onima koji su se iz nužde morali zadužiti, zbog nivoa siromaštva koji ostaje visok uprkos relativnom ekonomskom oporavku i primjeni svih mjera štednje koje zemlji diktira MMF i provode neoliberalna vlada i bankari. [Starosjedilačke zajednice, osim pojeftinjenja goriva i odlaganja otplate kredita za poljoprivrednike, zahtijevaju i da se obustavi širenje mreže rudnika i naftinh bušotina, op. ur. Izvor: Reuters]
Dekret 455 (sad ukinut i zamijenjen dekretom 459) o uvođenju vanrednog stanja, skandalozno je predviđao kontrolu Interneta i protoka informacija – od čega je vlada morala odustati. Novi dekret – kao i prethodni – nalaže povećanu upotrebu sile, uključujući i onu ubojitu.
Ovog ponedjeljka, četiri dana nakon što je donesena zabrana okupljanja i omogućeno zajedničko djelovanje vojske i Nacionalne policije na ulicama, što je dovelo do znatnog povećanja represije i upotrebe fizičke sile, opozicione snage u Narodnoj skupštini tražile su da se raspravlja o ukidanju prvog dekreta, što je postalo besmisleno nakon što se saznalo za dekret 459.
Namjera opozicije bila je ukidanje vanrednog stanja da bi se omogućio dijalog između vlade i Konfederacije autohtonih naroda Ekvadora (La Confederación de Nacionalidades Indígenas del Ecuador / CONAIE) i drugih organizacija. Istu ulogu opozicionari su odigrali i 2019. godine s namjerom demobilizacije.
Desničarski sporazum o nastavku vanrednog stanja
Kršćansko-socijalna stranka (Partido Social Cristiano / PSC) i Demokratska ljevica (Izquierda Democrática), koji su glumili protivnike vlasti, zbili su redove i najavili da neće podržati ublažavanje mjera, držeći se službene linije teške represije. Gradonačelnica Guayaquila Cynthia Viteri (PSC) direktno je govorila o okruživanju grada uz pomoć vojne obavještajne službe, dok je gradonačelnik Quita preduzeo mjere predostrožnosti da Skupštinu spriječi da glasa za ukidanje.
UNES (Unión por la Esperanza, koalicija bivšeg predsjednika Rafaela Corree) i Pachakutik [starosjedilačka partija Movimiento de Unidad Plurinacional Pachakutik – Nuevo País] podržavaju ukidanje vanrednog stanja i pozivaju na dijalog. Ne treba ipak zaboraviti da su UNES i jedna od frakcija samog Pachakutika svojevremeno podržali Zakon o pojačanoj upotrebi sile koji je vladajuća stranka predložila pod izgovorom nasilja na ulicama.
Poziv na dijalog, a na ulicama represija
Usred krize zbog ogromnog društvenog nezadovoljstva mjerama štednje, vladini pozivi na dijalog samo potvrđuju cinizam onih koji nude djelimične mjere koje ne rješavaju suštinski problem, a na ulicama primjenjuju represiju, na Dan očeva pozdravljaju vojsku uz počasti (uz svu simboliku koju implicira predsjednik u maskirnoj uniformi) i gotovo istovremeno objavljuju novi dekret (457) o nesigurnosti posla, kojim se – između ostalih rezova u javnom sektoru – ukidaju radničke dnevnice i ograničava zapošljavanje (čime se otvaraju vrata novim otkazima).
U tim okolnostima, pritisnute stalnim osudama demonstranata zbog represije i napada na prava na proteste, neke od parlamentarnih stranaka našle su se primoranim da odgovore (sa znatnim zakašnjenjem) na osnovno pitanje demokratskih sloboda. No istovremeno su ispotiha nastojale da „pozivom na dijalog“ smire demonstracije.
Zahtjevi radnika i naroda moraju pobijediti
CONAIE zasad izjavljuje da, ako i dođe do dijaloga, neće biti povlačenja s ulica, mobilizacije će se koristiti kao sredstva ekstremnog pritiska, uprkos pokušajima obuzdavanja i raspuštanja demonstracija na što je bitno upozoriti sve demonstrante, radnike, studente, društvene organizacije i sindikate (koji su, kako je već rečeno, u hiljadama stigle u Quito, gdje je sjedište vlade).
Za srijedu 22. juna sazvana je nacionalna mobilizacija društvenih i radničkih organizacija koje će se pridružiti demonstracijama koje pokreti autohtonih naroda održavaju u nekoliko pokrajina. To je i jedan od razloga proširenja vanrednog stanja.
Na ulicama se pokazalo da postoje snage koje se mogu suprotstaviti političkom programu Lassove vlade, ekvadorske poslovne zajednice i MMF-a, te dovesti do trijumfa zahtjeva radnika i naroda koji nisu voljni dopustiti da se i ova kriza natovari njima na pleća.
IZVOR: Izquierda Diario
Objavljeno: 20/06/2022.
FOTO: Klaus Galiano/Agencia Press South/Getty Images