Dvjesto dolara za koncesiju – tako Nestlé isisava vodu iz jednog okruga

Privatizacija vode se intenzivira, u raznim oblicima. Mnogima u Bosni i Hercegovini to nevjerovatno zvuči, voda se uzima zdravo za gotovo kao javno dobro. No to odavno nije tako: i kod nas već ima privatizovanih vodovoda (npr. u Istočnom Sarajevu). a koncesije se izdaju privatnim firmana na sve strane, s ugovorima ili bez, bez ikakve kontrole uticaja na okoliš i dugoročno vodosnabdijevanje, ponegdje i bez plaćanja. Globalna trka za privatnu kontrolu nad vodnim resursima upućuje na to da nije u pitanju nekakva lokalna aberacija koja se da svesti na korumpiranost političara. Voda je postala biznis u globalnom okviru, kako se da zaključiti i iz ovog članka, a stanovništvu kojem se otima temeljni uslov opstanka kao kompenzacija se nude obećanja o zapošljavanju i porezima za lokalnu zajednicu. Poreze velike multinacionalne kompanije odavno ne plaćaju, a obećanje zapošljavanja djeluje cinično kada je ugroženo vodosnabdijevanje. (Redakcija)


Piše: Gernot Kramper

Kompanija Nestlé trgovinu vodom dovela je do savršenstva – diljem svijeta koncern kupuje koncesije, ispumpava vodu iz zemlje, te je flaširanu skupo prodaje. Koncern vrijedi za predvodnika privatizacije vode još otkad je bivši generalni direktor Peter Brabeck-Letmathe izjavio da voda nije ljudsko pravo. Kasnije je Brabeck-Letmathe rekao da je njegov argument bio kompleksniji, i da je skraćivanjem iskrivljen smisao njegovih riječi. No ostao je pri tezi da je voda roba kao i svaka druga, i da samo tržišne cijene čuvaju prirodne resurse. Bolje je, dakle, prava na vodu dati multinacionalnoj korporaciji kao što je Nestlé, nego zajednicama i stanovnicima zemlje.

Posao budućnosti
 

Ugledni “New York Times” je u Michiganu vidio da Nestlé ispumpava tekuće zlato iz zemlje. Multinacionalna korporacija uzima 500.000 tona vode, i za to plaća naknadu u iznosu od 200 dolara – a ta ista voda, u flašama, na kraju donese preko 100 miliona dolara. Čuva li zaista privatizacija vode ekosistem, o tome se može raspravljati. U svakom slučaju uči poduzeća kao što je Nestlé vještinu pretvaranja zajedničkog dobra u stroj za pravljenje novca. A s posljedicama neka žive stanovnici poput Maryann Borden, iza čije kuće se jedna rijeka pretvorila u potočić. “Šta je bilo? Došao je Nestlé, eto šta je bilo!”, izjavila je ona za “New York Times”.

Trgovina vodom cvjeta. Po prvi put je prodaja gazirane vode u SADu nadmašila prodaju gaziranih sokova. Prosto rečeno: flaširana voda pokreće daleko više novca nego što Coca Cola i Pepsi zajedno obrću.

Kome pripada voda?
 

I tako Nestlé želi ispumpavati sve više i više vode. No voda je komplicirano privredno dobro. U mnogim europskim zemljama ona pripada državi, dok stanovništvo ima samo pravo korištenja. Sjedinjene Američke Države nisu uvezle ove nekad kraljevske privilegije. Kod njih voda pripada stanovnicima, tojest vlasnicima zemlje. U pravilu, vlasnici mogu uzimati koliko god im treba.

Potrebe velikih gradova raznijele su na komadiće ideju da stanovnici mogu jednostavno trošiti “svoju” vodu, jer gradovi gotovo uvijek vuku vodu iz drugih krajeva. No, opskrba vodom gradskog stanovništva ipak služi općem dobru. Nasuprot tome, Nestlé je čisti biznis. Maryann Borden brine sljedeća stvar: “Ne mogu shvatiti, zbog čega im je dozvoljeno da uzimaju toliko vode? Kako će se okoliš oporaviti od toga?”

Za razliku od jednog farmera, Nestlé vodu ne vraća u cirkulaciju. Po tome se razlikuje i od industrijskih postrojenja koja većinu vode koju uzimaju radi hlađenja vraćaju u cirkulaciju u lokalne sisteme. Nasuprot tome, Nestlé svakog dana šalje na tržište cijelih Sjedinjenih Država 4,8 miliona boca vode, jer je marka “Ice Mountain - 100% Natural Spring Water” visoko cijenjena i vrijedi za naročito svježu i autentičnu. No ispumpavanje te vode može dovesti do ozbiljnijih posljedica po okoliš nego pražnjenje dubokih rezervoara.

Voda kao markirana roba
 

“Naša ‘Spring Water’ voda je nešto posebno, to je jedna poslastica”, oduševljava se Nelson Switze, zadužen za održivo upravljanje u Nestlé USA. “Mi je donosimo ljudima. Oni je mogu uživati ako je trebaju. To je jedno jedinstveno iskustvo.”

Ali onda negdje drugo fali površinske vode od otapanja snijega: “Velika je to stvar, kad nekom bude dopušteno da uzima najbolju vodu, koja bi zapravo trebala teći rijekama i potocima”, kaže za “New York Times” Jeff Ostahowski, iz udruženja “Građani države Michigan za očuvanje vode” (Michigan Citizens for Water Conservation). “A Nestlé je dobija besplatno? Pa to nije normalno!”

Porez i radna mjesta u lokalnoj zajednici
 

Građani se bune, no prodaja vode ima i svojih prednosti. Koncesiona naknada možda jeste smiješno niska, ali zato “Ice Mountain” u gradu Evartu otvara radna mjesta i donosi poreske prihode. Upravnik evartskog trezora Zackary Szakac kaže: “Imamo tako puno vode u našem okrugu. U tome je naša sreća.” On je uvjeren da će sporazum sa “Ice Mountain” vodom gradu donositi financijsku korist tokom narednih 100 godina.

Objavljeno: 2. juni 2017.

Preneseno sa: https://www.stern.de/wirtschaft/news/nur-200-dollar-entnahmegebuehr---so-saugt-nestl%C3%A9-eine-gegend-trocken-7477578.html

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

11/05/2018